Rijedak dokument ljubavi i pažnje jedne čestite Hrvatice katolikinje prema njenim sestrama muslimankama
ČESTITA HRVATICA gđa MARIJA KUMIČIĆ
sestrama Hrvaticama muslimankama
„Osvit“, Sarajevo, broj 20 – 14. srpnja 1942.
Ženski pododbor „Narodne Uzdanice“ u Banjoj Luci sa svoje godišnje skupštine, održane zadnjih dana, uputio je pozdravnu brzojavku gđi Mariji Kumičić.
Ova vrla Hrvatica i kulturna trudbenica uzvratila je našim gospođama jednim toplim pismom, punim simpatija, majčinskih želja i savjeta. Pismo je rijedak dokument ljubavi i pažnje jedne čestite Hrvatice katolikinje prema njenim sestrama muslimankama, pa ga zato pružamo našoj javnost: nadajući se da nam autorica ne će zamjeriti.
Lijepe želje i savjete gđe Marije stavljamo na srce Hrvaticama-muslimankama, ali isto toliko i katolkinjama u Bosni koje bi se mogle ugledati u idealizam i širokogrudnost svojih sestara izvan Bosne.
Simpatično pismo gđe Kumičić glasi:
Milom ženskom odboru
„Narodne Uzdanice“
u Banjaluci
Drage moje Hrvatice!
Vaša brzojavka neobično me je razveselila, što više, ganula do suza. Pročitavši ju uskliknula sam: Hvala dragome Bogu, jedno smo!
Na milom pozdravu svesrdno Vam se zahvaljujem, a uz to dozvolite da ovom zgodom upravim na Vas nekoliko materinskih riječi.
Zli ljudi vjekovima su nas rastavljali, zlorabeći najveće naše svetinje za svoje opake i nepoštene ciljeve. Pred Vama, muslimanima, javno i tajno napadalo se nas katolike, da Vam je od nas svako zlo, pred nama, katolicima, blatilo se Vas muslimane i predstavljalo kao naše najgore krvopije. Opakim ljudima za njihova zlodjela služila je vjera kao najpodesnije sredstvo za odbijanje jednih od drugih. Neuki široki slojevi našega hrvatskog naroda, muslimani i katolici, nasjedali su krivim prorocima i učiteljima na korist našeg zajedničkog neprijatelja, i tako je prolazilo vrijeme, mjesto u međusobnoj ljubavi kako Bog zapovijeda, prolazilo je u omrazi jednih proti drugima.
Malo je tko mislio da smo djeca jednoga naroda, naroda hrvatskoga, da nam je svima jedna majka, sada hvala višnjemu Bogu ujedinjena i nezavisna država Hrvatska, da je nad svima nama jedan vječni Gospodar, koga Vi zovete Allah a mi Bog.
Vi muslimani i mi katolici, akoprem u našem vjerskom ispovjedanju ponešto različiti, jedna smo cjelina po Bogu i po našoj ujedinjenoj domovini Hrvatskoj, a kad je tako i jer po Božijim i ljudskim zakonima drugačije nije i nikada ne smije biti, nije li tad najljepše, najbolje, najprobitačnije, najljudskije i svakomu čestitom Hrvatu i Hrvatici najsvetija dužnost da među sobom živimo u ljubavi i poštovanju svih naših svetinja? Vi, zazivajući Allaha a mi Boga, utičemo se jednom te istom vrhunaravnom biću, koje nas uči:
„Ljubite se braćo među sobom“
i
„Ne činite drugomu, što ne ćete da se Vama učini“.
Ove božanske riječi neka Vam budu vodiči kroz život, prema onoj božanskoj nauci odgajajte svoju djecu, usađujte joj u srca ljubav
za naše najveće zajedničko blago, Domovinu Hrvatsku, i vjerujte da će se još prije nego li se svrši ratno stanje, u duše sviju nas povratiti već teško iščekivani mir i radost, i zadovoljstvo, iz čega će crpiti sreću Vaši i naši potomci, po Bogu, po Domovini, po srcu i po krvi rođena braća.
Vi Hrvatice jedne i druge budite apoštolke i suradnice svetog nam Hrvatstva, u tom duhu vršite upliv na svoje obitelji, svima i svuda prednjačite dobrim primjerom i vjerujte da takav nesebičan i požrtvovan rad mora uroditi dobrim plodom.
Ženi je prirođeno svojstvo strpljivosti.
Budite strpljive u svome uzvišenom materinskom i domovinskom radu i sve lijepo i dobro što će iz toga Vašeg rada nastati, Vama će biti na ponos a Vašim obiteljima u užem i Domovini Hrvatskoj u širem smislu; na sreću i čast.
S ovim mislima i željama najtoplije Vam pozdrave šalje
vazda za Dom spremna
Marija Kumičić
Trg Kralja Tomislava 8/II
Zagreb
