Uzrok je primjena mineralnih gnojiva s mikroplastikom koja su dobivena iz kanalizacijskog mulja preusmjerenog iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda
Na pisanje današnjeg teksta navela me vijest o novoj regulaciji Europske unije 2023/2055 kojom se zabranjuje proizvodnja i primjena / uporaba mikroplastike u Europskoj uniji, a od 17. listopada 2023. više nije dopuštena proizvodnja, prodaja i primjena ukrasne kozmetike koja sadrži dodanu mikroplastiku. I dok su se mainstream mediji pretežito usredotočili na zabranu mikroplastike u „šljokicama“ za ukrašavanje lica i tijela, regulacija Europske komisije 2023/2055 ili C (2023.) 6419 koja je odobrena 25. 9. 2023. zapravo zabranjuje svaki proizvod koji sadrži namjerno dodanu mikroplastiku, a to se prvenstveno odnosi na brojne kozmetičke proizvode, deterdžente, igračke, lijekove, umjetna gnojiva za koja je određeno petogodišnje prijelazno razdoblje, brojna medicinska pomagala, tzv. površinski materijali na športskim terenima itd. Jedino su za sada iz toga izuzeti građevinski materijali koji sadrže dodanu mikroplastiku.
Prof. dr. sc. Valerije Vrček u Glasu Koncila (4. 11. 2023.) objavio je u svojoj kolumni (Pri)govor znanosti zanimljiv i poučan tekst pod naslovom: „Plastično više nije fantastično – zabrana mikroplastike u Europi.“ Tko nije pročitao ovaj tekst, preporučujem da ga pročita jer se autor teksta također osvrnuo i na nedavni požar u tvrtki „Drava International“: „Nedavni požar uskladištene plastike u osječom naselju Brijest bio je prava erupcija mikroplastike.“
S obzirom da nova europska regulacija 2023/2055 o zabrani proizvodnje i primjene namjerno dodane mikroplastike predviđa i zabranu primjene mikroplastike u umjetnim gnojivima, sjetila sam se jedne novije studije čije rezultate je objavio časopis „Environmental Pollution“ (Vol. 304, 1. 7. 2022./ Science Direct).
Autori navedene studije su dakako, znanstvenici:
Dr. James Lofty, doktor znanosti iz područja hidrodinamike, Sveučilište u Cardiffu;
Dr. Pablo Ouro, Dame Kathleen Ollerenshaw, suradnik u pomorskom inženjerstvu, Sveučilište u Manchesteru (University of Manchester)
Dr. Valentine Muhawenimana, postdoktorski znanstveni suradnik u inženjerstvu okoliša, Sveučilište u Cardiffu (Cardiff University) i
Dr. Catherine A.M.E. Wilson, Sveučilište u Cardiffu.
Evo što su oni otkrili u svojoj studiji.
Čestice plastike manje od 5 mm (poznate kao mikroplastika) dobro su dokumentirani onečišćivači u oceanskim i slatkovodnim staništima. Otkriće mikroplastike u najudaljenijim rijekama Himalaje i najdubljim ‘jarcima’ Tihog oceana izazvalo je široku zabrinutost. Ali koliko mikroplastike leži u blizini kuće – zakopane u tlu gdje se uzgaja hrana?
Autori studije odgovaraju: „Naša najnovija studija procjenjuje da se između 31.000 i 42.000 tona mikroplastike (ili 86 trilijuna – 710 trilijuna čestica mikroplastike) svake godine raširi po tlu europskog poljoprivrednog zemljišta, odražavajući koncentraciju mikroplastike u površinskim vodama oceana.
Uzrok je primjena gnojiva s mikroplastikom koja su dobivena iz kanalizacijskog mulja preusmjerenog iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda. Ona se obično rasipaju po poljoprivrednim površinama kao obnovljivi izvor gnojiva diljem europskih zemalja, dijelom zbog direktiva Europske unije – a kojima je cilj promicanje tzv. kružnog gospodarenja otpadom.
Osim što stvara golemi rezervoar mikroplastike iz okoliša, ova praksa učinkovito poništava korist od uklanjanja tih čestica iz otpadne vode. Širenje mikroplastike na poljoprivredno zemljište na kraju će je vratiti u prirodne vodotokove, jer kiša ispire vodu s površine tla u rijeke ili se na kraju infiltrira u podzemne vode.
Postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda uklanjaju krute kontaminante (kao što su plastika i druge velike čestice) iz sirove (neobrađene) otpadne vode i odvodne vode pomoću niza taložnika. Time nastaje efluent čiste vode koja se može ispustiti u okoliš. Plutajući materijal i taložene čestice iz ovih spremnika spajaju se u mulj koji se koristi kao gnojivo.
Otkrili smo da je do 650 milijuna čestica mikroplastike veličine između 1 mm i 5 mm svaki dan ušlo u postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda u južnom Walesu, Ujedinjeno Kraljevstvo (UK). Sve su te čestice odvojene od ulazne kanalizacije i preusmjerene u mulj umjesto da budu ispuštene s čistim otpadnim vodama. Ovo pokazuje koliko zadana obrada otpadnih voda može biti učinkovita za uklanjanje mikroplastike.
U ovom postrojenju, svaki gram kanalizacijskog mulja sadržavao je do 24 čestice mikroplastike, što je bilo otprilike 1 posto njegove težine. U Europi se procjenjuje da se svake godine proizvede 8 do 10 milijuna tona kanalizacijskog mulja, od čega se oko 40 posto šalje na obradivo zemljište. Širenje kanalizacijskog mulja na poljoprivredno tlo naširoko se prakticira diljem Europe, zahvaljujući dušiku i fosforu koje nudi usjevima.
Farme u Velikoj Britaniji također koriste otpadni mulj kao gnojivo. U našoj studiji, Ujedinjeno Kraljevstvo je imalo najveću količinu onečišćenja tla mikroplastikom od svih europskih zemalja (nakon UK-a slijede Španjolska, Portugal i Njemačka). Između 500 i 1000 čestica mikroplastike svake se godine nanese na svaki četvorni metar poljoprivrednog zemljišta u Velikoj Britaniji.
Zatrovana kružna ekonomija otpada
Trenutno ne postoje odgovarajuća rješenja za ispuštanje mikroplastike u okoliš iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.
Mikroplastika uklonjena iz otpadnih voda učinkovito se prenosi na kopno odn. tlo, gdje ostaje dok se ne vrati u vodotokove. Prema studiji provedenoj u Ontariju u Kanadi, 99 posto mikroplastike u poljoprivrednom tlu ‘prevezeno’ je dalje od mjesta gdje je mulj prvobitno primijenjen.
Do tada, oni imaju potencijal naštetiti životu u tlu. Osim što je lako konzumiraju i apsorbiraju životinje i biljke, mikroplastika predstavlja ozbiljnu prijetnju ekosustavu tla jer izlučuje otrovne kemikalije i prenosi opasne patogene. Eksperimenti (pokusi) su pokazali da prisutnost mikroplastike može spriječiti rast glista i kod njih uzrokovati gubitak težine.
Mikroplastika također može promijeniti kiselost, sposobnost zadržavanja vode i poroznost tla. To utječe na rast i učinak biljke mijenjajući način na koji se korijenje ukopava u tlo i uzima hranjive tvari.
Trenutno ne postoji europsko zakonodavstvo koje ograničava količinu mikroplastike ugrađene u kanalizacijski mulj koji se koristi kao gnojivo. Njemačka je postavila gornje granice za nečistoće poput stakla i plastike, dopuštajući da do 0,1 posto težine mokrog gnojiva čini plastiku veću od 2 mm. Prema rezultatima iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda u južnom Walesu, primjena kanalizacijskog mulja bila bi zabranjena da sličan zakon postoji u Velikoj Britaniji.
Zasad će zemljoposjednici vjerojatno nastaviti reciklirati kanalizacijski mulj kao održivo gnojivo (!), unatoč riziku od onečišćenja tla i eventualno rijeka i oceana mikroplastikom.
Izvori:
- Dr. J.Lofty, dr. V.Muhawenimana, dr.Catherine A. M. E. Wilson i dr. P. Ouro: „Microplastics removal from a primary settler tank in a wastewater treatment plant and estimations of contamination onto European agricultural land via sewage sludge recycling“ Environmental Pollution Vol 304, 1. 7. 2022., 119198; ScienceDirect; www.sciencedirect.com/science/article/
- The Conversation – 23. 5. 2022.: https://theconversation.com/plastic-pollution-european-farmland-could-be-largest-global-reservoir-of-microplastics-182713
- Commission Regulation (EU) 2023/2055 – Restriction of microplastics intentionally added to products; https://eur-lex.europa/eu/eli/reg/2023/2055/oj
- Prof. dr. sc. Valerije Vrček: „Plastično više nije fantastično“ – zabrana mikroplastike u Europi; Glas Koncila, 4. 11. 2023.; www.glas-koncila.hr
