Fogun paša, fogun doša!
Marko Pederin iz Kučišta na Pelješcu skupljao je 1950./51. osobine mjesnoga govora. Izdvajam ono što se tiče pomorskih prispodoba.
Najviše su mi (M.P.) gradiva dali: 1) moj otac, dr. Rudolf Pederin, rođen g. 1884., (umro 1956., odvjetnik, bio član Družbe Braće Hrvatskoga Zmaja kao Zmaj od Kučišta. Također i tajnik privremene Narodne vlade Dalmacije kojoj je na čelu bio doktor prava 1) Ivo Krstelj, 1867. – 1949, op., T.T.), 2) kapetan duge plovidbe Anton Lupis, rođ. 1880., 3) kapetan duge plovidbe Frano Krunaević, rođ. u XIX. st., 4) Hektor Juričević, rođ. 1889., 5) moj djed dr. Ivo Bielić, rođ. u XIX. st., prizivni sudac strastven ribar.
Pomorstvo je toliko prožela Kućišćane, da se oni služe pomorskim izrazima i u životu na kopnu. Tako, oni navegaju ne samo na moru nego i na kopnu. Ako je tko bio npr. u Zagrebu, pitat će ga: Kako si navega u Zagrebu? Tko u čemu popusti, reku da je poja; jer pojat znači popustiti smjeru vjetra. Ako je tko ljut, kaže se da je na na arcu ili da je naorcan; jer orcat znači okrenuti brod proti vjetru. Tko je napit pa hoda u cik-caku, reče se da burdiža; jer burdiža brod koji se u takvoj crti kreće. Za nekoga tko uspori hod, kaže se da šija; jer šijat znači na moru isto što u sporiti i kočiti na kopnu.
Gubi Tremuntanu
Tko izgubi orijentaciju, hladnokrvnost, samosvladavanje – taj gubi Tremuntanu; jer Zvizda od Tremuntane (tramuntana je sjeverni vjetar od transmontana tj. prekobrdac, po njemu udičari slabo love op., T.T.). Sjevernjača, služi pomorcima za orijentaciju. Kome se prijeti, reče se »Oboj tebi kad mi daješ pod škotu! (škota je podjedreni konop, T.T.)« Kada se hoće omalovažiti što je tko rekao, kaže se »Ma on svega buca! (bucati, ovdje u smislu lupati po površini mora radi strašenja ribe op., T.T.)« Kome dobro ide, reče se da mu sve ide u krmu. Tko je u boljem položaju od drugoga, taj ima sopravenat (niz vjetar).
Koga se poziva da napusti neko mjesto, reče mu se »Ala da, skupi tunju! (ribarski ometac)«. Tko se nekamo uputio, reče: »Ja san ti se arma (opremio) i poša(o)«. I brod se arma kad ima isploviti. Tko dobro vodi svoj posao: »Zna ti on dobro vodit barku«. Kada se tko emancipira, »kad obuče duge gaće«, kaže se da se »pusti od kraja«. Za nesređena se čovjeka reče da je barka štramba. (tal. strambo, neravan, iskrivljen, nastran, čudan. Kad se tako kaže ženi da je štramba znači da je nemoralna, zavoj, krivina ili kurva).
Kad je što uspješno završeno, kaže se da je hobotnica u barci. Tko je u neprilici, taj minja kolure kako hobotnica. Kad tko dobije jačega konkurenta, kada zaostane, kaže se da je osta po krmi; jer brži brod ostavi po krmi sporiji brod. Za brod, koji se je prigodom jednog nevremena dobro držao i uopće za brod, koji dobro bati more, kaže se da se drži kako kaleb (galeb).
Tako i za čovjeka. Tko se interesira koliko je tko pametan, taj pita koliko peška čovik. Peškađ je gaz. (očekivao bih da je peškanje uzimanje novih karata u igri, ili ribolov op., T.T)
Tko stalno ide za drugim, taj ide za njin kako batilo za brodon. (batilo je barka za sardele, tipična za Dubu trpanjsku, iako se dosta izrađivala na Korčuli op., T.T.).
Tko čemu daje preveliku važnost i stvara konfuziju ili uzrujanje, taj diže pustu maretu. Ženska previše flegmatična, bez temperamenta, »slinava« je slingura; jer slingura je riba koja se po dnu tako kreće
(slingura je i ružna riba koja bali kada se lovi op., T.T.).
Ženska izraženijih bokova ima dobre pajete (bokobrane). Debela ženska je pritila kako bova (plutača) ili kako trabakula (drveni široki brodić).
Kada se koga pošalje dovraga, reče se da ga je posla na rake. Izreci »Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba« odgovara fogun paša, fogun doša. Brodski pas (kučak) se reče još i kan-de-bordo, a taj se izraz rabi i za osobu, osobito odanu brodu, ali i kući. Tko ulazi u nepotrebne rizike, taj išče (traži) vitra po bonaci (utihi na moru).
Tekst Marka Pederina opširno i detaljno uključuje i vjetrove, lokalne nazive za ribu, dijelove brodova, ribarske alate i pomorsku terminologiju uopće. (https://hrcak.srce.hr/file/200646)
