Kina ne će htjeti naslijediti Sjedinjene Države kao jedinu globalnu moć reda
“SAD je preopterećen” – pojavljuje se novi svjetski poredak s pet sila, kaže Herfried Münkler. Zvuči paradoksalno: ratovi bi u budućnosti mogli nestati – dok svijet doživljava promjene povijesnih razmjera, a brutalni sukobi redoslijed su dana. Pitanje je: Što slijedi?
“Liberalni svjetski poredak je propao”, kaže Herfried Münkler u NZZ Standpunkteu. Rat u Ukrajini, rat u Gazi, uspon autoritarnih režima – poznati politolog sve to tumači kao prijelaznu fazu. Stoji između propadanja svjetskog poretka koji su u biti odredile Sjedinjene Države ili Zapad i “pojave novog svjetskog poretka”.
Jedno je jasno: najkasnije od povlačenja iz Afganistana, Sjedinjene Države više nisu spremne igrati ulogu globalnog čuvara reda koju je Amerika preuzela nakon pada željezne zavjese. “SAD je preplavljen obiljem ratova, sukoba i izazova”, kaže Münkler.
Osim toga, mnogi se američki građani pitaju zašto bi trebali platiti troškove “kako bi stvorili globalno dobro – mir, sigurnost i još mnogo toga”. I tako SAD sve više napušta ovu ulogu. “Svojom voljom”, kako naglašava Münkler.
Sve vrste igrača žele profitirati od toga. Oni osjećaju svoju priliku da prošire vlastiti utjecaj i nametnu svoje vrijednosti svijetu: “Putin nije jedini koji ima revizionističke ideje, očito su i Erdogan i drugi”.
Pogled na povijest pokazuje da su takve srednje faze karakterizirali intenzivni i dugotrajni ratovi. Hoće li ratovi, uključujući i naše susjedstvo, postati novo normalno? Ne dugoročno, kaže Münkler: “Postoje mogućnosti i perspektive da će ratovi – barem u središtima svjetskog poretka – ponovno postati manji, ako ne i potpuno nestati.”
Novi svjetski poredak s pet sila
Münkler znači da će prije ili kasnije skupina od pet sila zajedno dominirati svijetom. On ukazuje na nalaze u teoriji igara, koji pružaju nekoliko razloga za konstelaciju od pet osoba: “Dodana vrijednost pripadnosti skupini od pet osoba dovoljno je velika da preuzmete napor koji je s njom povezan.”
Štoviše, ne će biti previše komplicirano: “Tri su uvijek zviježđa dva prema jedan koja su izuzetno opasna. I sedam ili devet, to je previše i nedokučivo od samog početka. A obilje mogućih koalicija raste”.
Povijest, sa svoje strane, daje primjere takvih skupina od pet osoba koje su se dogovorile o uglavnom mirnom suživotu nakon razdoblja tranzicije, na primjer s mirom Vestfalije 1648. ili nakon Bečkog kongresa 1815. godine. Dok su u to vrijeme Velika Britanija, Francuska, Pruska, Rusija i Austro-Ugarska blisko surađivale, 200 godina kasnije pojavilo se novo zviježđe: “SAD i EU na klupi demokrata, Rusije i Kine na klupi autoritarnih. I zato što takvi sustavi obično najbolje funkcioniraju kada postoji peti, Indija.”
“Kina će uskoro dostići svoj vrhunac”
Već se pojavljuje zajednička dominacija tih pet sila. I “ako stvari ispadnu povoljno, onda bi moglo biti da se ovih pet prepoznaju, također govore razumijevanje koje su njihove zone utjecaja i surađuju jedna s drugom, čak i ako ostanu sistemski konkurenti u najširem smislu.” Indija je posebno nedavno jasno iznijela svoju tvrdnju: “Indijci su se 2023. prilično potrudili da se učine vidljivima, odletjeli na Mjesec i još mnogo toga.”
Bit će tu i konkurencija iz drugih, manje dominantnih država: “Neki iz drugog reda i trećeg reda željeli bi gurnuti u krug pet” – što, međutim, još više zbližava pet vodećih sila. Pogotovo jer sada svi znaju da bi globalna autokracija podrazumijevala previsoke troškove za dotičnu moć. Iz tog razloga Kina ne će htjeti naslijediti Sjedinjene Države kao jedinu globalnu moć reda.
U svakom slučaju, Kina je “uskoro dosegla svoj vrhunac”. Zbog smanjenja i starenja stanovništva, izgubit će zamah. Osim toga, bilo bi unutarnjih problema. “Ako vodstvo Komunističke partije dođe do zaključka da će igrati unutar takvog sustava, možete se osloniti na njih da ne polažu pravo na globalnu dominaciju”, kaže Münkler.
Rizici slabljenja moći
Umjesto toga, opasnost dolazi od već dominantne sile čija dominacija opada – kao što je to trenutno slučaj sa Sjedinjenim Državama – i koja je stoga “u iskušenju da vodi preventivni rat kako bi osujetila razvoj događaja. To se ne može isključiti.”
Međutim, vojni sukob između dominantnih sila “gotovo neizbježno bi doveo do nuklearnog rata, gdje ne može biti pobjednika, samo gubitnika”.
Umjesto toga, prema Münkleru, Amerikanci bi pokušali odvojiti svoje gospodarstvo od kineskog – “barem ako bi Trump pobijedio na predsjedničkim izborima”. Međutim, to bi moglo dovesti do potpuno različitih problema, nastavlja Münkler. SAD će pokušati prisiliti Europu na isti put. Ali ako bi Europljani popustili pod pritiskom i također se pokušali odvojiti od kineskog gospodarstva, to bi dovelo do svjetske gospodarske krize.
Njemačka i Europa moraju se ponovno izmisliti
Njemačka ima važnu ulogu u tom pogledu. To nije samo gospodarski motor Europe. Politička elita već je u procesu ponovnog učenja. “Ako je ministar obrane koristio pojam ratne sposobnosti kao imperativ vlastitog razvitka, onda to pokazuje promjene da netko ima strateške interese”.
Doduše, razvoj događaja odvijao se sporo. Ali Njemačka je došla nevjerojatnim putem u posljednje dvije godine. S obzirom na njegovu povijest, to nije stvar, naravno.
Osnažena njemačka vojska nastavit će u budućnosti izazivati bolove u želucu nekim europskim susjedima. Istodobno se pozivaju i same zemlje. “To je sada Europa od koje se SAD sve više oprašta. Europa koja mora izgraditi vlastite zaštitne i sigurnosne kišobrane i koja nije korisnik američkih kišobrana.”
Kretanje na rubu Europe
Postoje prijetnje koje Europljani moraju izbjeći “jer bi ih zapravo mogli rastrgati”. Ako, na primjer, nije moguće zaustaviti Putina i spriječiti ga da ostvari svoje ciljeve u Ukrajini, “tada ćemo se morati nositi s valovima migracija, u usporedbi s kojima su svi prethodni valovi migracija bili dječja igra”. Potrebno je uložiti sve napore kako bi se spriječilo da se “nešto dogodi u ovoj regiji – od zapadnog Balkana do Kaspijskog mora – što Europljani više ne mogu zaustaviti”.
Istodobno, Europska unija mora se transformirati iz “zauzetog donositelja pravila u politički sposobnog aktera, možda oživljavanjem Weimarskog trokuta, koji se sastoji od Francuske, Njemačke, Poljske i osi sjever-jug skandinavskih pristaša i jedne ili dvije zemlje s juga”. Koalicija bi morala graditi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, uključujući europsku vojsku.
Ako transformacija ne uspije, “Europa će doista biti eliminirana iz prvog reda svjetskog poretka. To se ne može isključiti.” Europa sada ima malo vremena. “Ali prozor mogućnosti nije otvoren zauvijek”, kaže Münkler s upozorenjem. I bez obzira koji je put odabran, to će definitivno donijeti značajne promjene.
