Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

DUGO TOPLO  LJETO – Velike plaće političarima, mrvice umirovljenicima

Znanstvenici se ne rađaju. Znanstvenici se stvaraju od vrtićke dobi

 

Protutnjala alka, prošla proslava Oluje, dužnosnici dobile povećane  (velike) plaće preko 60 % veće, mirovine povišene 7 %, svjetina hrli na more, bogati enormno troše, sirotinja jedva spaja kraj s krajem, saborski zastupnici se odmaraju, sindikati spremaju prosvjede, premijer se hvali postignućima njegove vlade, hrana poskupljuje,  zdravstvo se urušava, predsjednički kandidati marširaju, olimpijci skupljaju medalje, rukomet nestaje, Sinkovići zlatom sjaje…, još Velika Gospa i ljetu je kraj. Čeka nas vruća politička jesen. Predsjednički izbori su sve bliže. Za Milanovića straha nema. Biti će sve kao i prije. Tvrda kohabitacija.

Hrvat zbraja cent sa centom

Što sve to znači za običnog čovjeka, žitelja Lijepe naše. Baš ništa. Taj građanin muku muči s osnovnim  životnim problemima i bori se za golu egzistenciju. Dok zbraja cent s centom u glavu mu udaraju ekstremno visoke povišice premijera, predsjednika, ministara, načelnika, gradonačelnika i ostalih funkcionera. Nekima je povišica veća od dvije prosječne plaće, ili četiri mirovine. Istina, te je plaće trebalo povećati, posebice premijeru, ministrima i predsjedniku države. Međutim, malo su se zaigrali time i otišli previsoko. Plaće bi trebao opravdati rad, odgovornost i složenost poslova. To bi morali pokrivati adekvatni koeficijenti. Omjeri koeficijenata bi morali određivati plaće ostalih dužnosnika. Postavlja se pitanje najveće plaće. Premijer ili predsjednik države? Tko ima više posla ? Tko ima veću odgovornost ? Čiji poslovi su složeniji? Onako na prvu i od oka, mislim da je to premijer. Kako je to riješeno u drugim zemljama? Ne moramo otkrivati toplu vodu, nego se samo prilagoditi, uzimajući u obzir naše specifične uvjete. Postoje službe i odgovorni stručnjaci koji bi to trebali riješiti i ozakoniti. Slično je i s ministrima. Mislim, da resorni ministar ne mora i ne treba imati najvišu plaću u svom resoru. U svakom ministarstvu postoje određeni vrhunski stručnjaci, eksperti, koji zaslužuju veće plaće od ministara. Njihovo znanje, sposobnosti, rad i djelovanje   to opravdavaju. U sve bi to trebalo uvesti red i zakon. Nije to lako, niti jednostavno. Međutim, kad se to jednom napravi i utvrdi više neće biti lutanja, nagađanja i odmjeravanja visine nečije plaće, po osjećaju i emocijama.

Učitelji i profesori ne rade samo u školi

Plaćama su između ostalih nezadovoljni učitelji i profesori. Kažu neki da oni ne zaslužuju ni plaće koje imaju. Po njima su stalno na odmoru i dnevno rade manje od 6 sati. To sve je relativno i nema veze s istinom. Učitelji i profesori ne rade samo u razredu i školi. Njihov rad zahtijeva svakodnevne pripreme i permanentno usavršavanje. Uza sve to neki nastavnici nisu dovoljno i dobro pripremljeni za obrazovanje i odgoj nadarenih učenika. Takvi učenici zahtijeva poseban tretman, još kao djeca u vrtiću, inače će njihov talent propasti. Njima će u školi biti dosadno, što će se odraziti na njihovo napredovanje. Postati će prosječni. To će se odraziti i na njihovu psihu. Ne će biti sretni, zadovoljni i radosni. To se nikako ne bi smjelo događati u našem školstvu i našem društvu. Nije lako raditi s nadarenom djecom. To zahtijeva posebne pripreme, znanje i sposobnosti svakog nastavnika.

Pojma nemaju kako je raditi s nadarenom djecom

Od te djece ne treba raditi zvijezde, već im omogućiti adekvatan rast i razvoj, s obzirom na njihov talent i urođene sposobnosti. Lako je pobjeđivati na natjecanjima kad imaš nadarenu učenicu, rekla je jedna kolegica drugoj u zbornici. Ova druga se samo nasmijala. Shvatila je da to ne treba objašnjavati onome tko pojma nema kako je to raditi s nadarenom djecom. Da se takva djeca ne bi izgubila u sustavu, da ne bi postala prosječna, da ne bi propala, potreban je kontinuiran stručan i sveobuhvatan rad.

Zanima me što stručne službe u školi, izvan škole rade po tom pitanju. Svaka bi škola trebala identificirati takve učenike i donijeti poseban plan i  program njihova školovanja. Određene komisije bi trebale pratiti njihov rad i njihova postignuća. Njihova postignuća su pravo blago i bogatstvo. To nijedna država ne smije zanemariti i odreći se  tih resursa. Znanstvenici se ne rađaju. Znanstvenici se stvaraju od vrtićke dobi. Dijete koje razbija i rastavlja igračke da bi vidjelo što je unutra, nije zločesto dijete. To je budući znanstvenik.

Ne znaju to sve tete u vrtiću. Ne znaju to ni neki roditelji. Ne znaju to ni neki nastavnici. Kroz svoje školovanje nastavnici ne stječu dovoljno znanja o tome kako raditi s nadarenim učenicima. Kroz dostupnu literaturu neki od njih se sami educiraju. Oni shvaćaju da su u neku ruku blagoslovljeni, jer imaju talentiranog učenika.

Ovo dugo toplo ljeto osim svega ostalog daje mogućnost edukatorima da se educiraju i pripreme za rad s nadarenom djecom. Oni su naša budućnost. Oni bi trebali biti lokomotiva gospodarskog razvoja. Oni bi trebali biti državnici, državni dužnosnici, stranački lideri, ravnatelji…

Za takve nitko ne bi prigovarao da imaju visoke plaće. Uz takve ne bi egzistirali državni dužnosnici s  diplomama iz Travnika i Banja Luke.

Ankica Benček

Povezane objave

RJEŠENJE UVIJEK POSTOJI – Nedolaskom djece na nastavu svi gube

hrvatski-fokus

Treba nam predsjednik domoljub!

HF

Zločinačka uloga ministra financija

hrvatski-fokus

Lažni “antifašisti” za glavu skratili Lolu?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više