Zašto su izbori u maloj južnoafričkoj državi ključni za SAD?
Gvajana je jedna od najmanjih zemalja u Južnoj Americi, ali njezini izbori u ponedjeljak mogli bi imati ogromne implikacije na tržište nafte i Sjedinjene Države. Okružena mineralnim resursima, proizvodnja nafte u Gvajani raste i mogla bi nadmašiti iransku do 2027. godine. No, prijetnja vojnog sukoba nadvija se nad Gvajanom, jer Venezuela, polaže pravo na jedan od teritorija bogatih naftom u zemlji.
U međuvremenu, gvajansko vađenje strateških resursa privuklo je pozornost Sjedinjenih Država i Kine.
Iako je treća najmanja zemlja u Južnoj Americi, Gvajana ima najveći očekivani rast proizvodnje nafte u svijetu do 2035. godine, prema izvješću Global Energy Monitora. Do tada će zemlja već proizvoditi oko 2 milijuna barela dnevno – istu količinu koju su Kolumbija, Ekvador, Peru, Trinidad i Tobago i Venezuela zajedno proizveli 2022. godine.
U budućnosti će sposobnost održive proizvodnje nafte i dalje pozicionirati Gvajanu u središte konkurencije između Sjedinjenih Država i Kine, rekli su analitičari za CNN.
U ponedjeljak Gvajana bira svog sljedećeg predsjednika, kao i članove parlamenta i regionalnih vijeća. Sadašnji predsjednik, Irfaan Ali, vođa Narodne napredne stranke/Građanske stranke, traži reizbor.
Drugi glavni kandidati su Aubrey Norton, dugogodišnji parlamentarac koji je vođa oporbe, Narodne stranke za reformu nacionalnog kongresa, i sin biznismena Azurddina Mohameda, koji predstavlja novu stranku pod nazivom Ulažemo u naciju (WIN). SAD je 2024. sankcionirao Mohameda, navodi se u priopćenju američkog ministarstva financija u kojem se tvrdi da je nastojao “iskoristiti nerazvijeni gvajanski sektor zlata za osobnu korist”.
Milijarde barela nafte u dubokim vodama
Gospodarska transformacija zemlje započela je 2015. godine, kada je američka naftna kompanija ExxonMobil otkrila gotovo 11 milijardi barela u dubokim vodama. Od tada se zemlja držala nafte kao čarobnog metka za prosperitet – politiku koju je provodio bivši predsjednik David Granger, koji je vladao do 2020. godine. Tu je strategiju zadržao sadašnji predsjednik Ali, koji je rekao da će naftno bogatstvo omogućiti zemlji da poboljša svoju infrastrukturu i zdravstvenu zaštitu, između ostalog.
Predsjednik Irfaan Ali, koji traži još jedan mandat, i njegova supruga Arya Ali pokazuju svoje prste nakon glasanja na općim izborima u Leonori u Gvajani u ponedjeljak.
Gvajana je zemlja s visokom stopom siromaštva. Ali od 2019., kada je proizvodnja nafte započela, zabilježila je rast BDP-a, s rastom od 63,3% u 2022. i 33,8% u 2023., prema podacima Svjetske banke. U 2024. gvajansko gospodarstvo obilježilo je petu uzastopnu godinu dvoznamenkastog rasta, povećavši se za 43,6%. To je bilo zbog proizvodnje i izvoza nafte, prema ministru financija zemlje Ashniju Singhu prošlog siječnja.
Zemlja proizvodi oko 650.000 barela nafte dnevno. To je energetski sektor Gvajane učinilo središnjim stupom vlastitog gospodarstva, a MMF ga je istaknuo kao najveću stopu rasta BDP-a na svijetu između 2022. i 2024. godine.
“Trenutna stopa rasta Gvajane doista je impresivna”, rekao je za CNN Ryan Berg, direktor Američkog programa u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS). Rekao je da će zemlja morati “upravljati svojim novim bogatstvom” na način koji postiže rast “na inkluzivan i stabilan način”.
Imdat Oner, politički analitičar na Međunarodnom sveučilištu Florida koji je bio bivši turski diplomat u Venezueli, rekao je za CNN da bi izbori bez većih sukoba “pokazali da iznenadno naftno bogatstvo ne mora narušiti demokraciju, kao što se dogodilo u Venezueli”.
“Ako sljedeća vlada upravlja ovim procvatom transparentno i jačim institucijama, to bi mogao biti primjer za cijelu regiju. Zato su ovi izbori važni”, rekao je Oner.
Ovaj eksponencijalni rast potaknut energetskim sektorom također je prešao vlastite granice i privukao globalni interes u ključnom trenutku, kada su veliki proizvođači poput Rusije i Irana podložni sankcijama, prema Benjaminu Gedanu, istraživaču na Sveučilištu Johns Hopkins i bivšem direktoru za Južnu Ameriku u američkom Vijeću za nacionalnu sigurnost.
Posljednji izborni proces gurnuo je zemlju u dugotrajni i destabilizirajući politički spor, kaže Gedan, koji je ujedno i direktor Programa za Latinsku Ameriku u Wilson centru. U ožujku je otputovao u Gvajanu, gdje se sastao s predsjednikom Alijem i drugim dužnosnicima.
Ovim izborima Gedan ne isključuje mogućnost novih društvenih napetosti koje bi mogle produbiti polarizaciju duž etničkih linija, za koje vjeruje da bi mogle prekinuti razvoj zemlje “i učiniti je ranjivijom na potencijalno uplitanje” iz Venezuele.
Povijesni spor oko zemljišta s Venezuelom
Izbori se održavaju usred povećanih napetosti s Venezuelom oko zahtjeva te zemlje za suverenitetom nad regijom Essequibo, gdje su glavne gospodarske aktivnosti vađenje nafte i rezerve zlata. Procjenjuje se da 125.000 ljudi živi u toj regiji, koja je dom nekoliko autohtonih skupina i bogata je prirodnim, šumskim i poljoprivrednim resursima.
Kao bivša britanska kolonija, od koje je postala neovisna 1966. godine, Gvajana je naslijedila teritorijalni spor nakon što je Pariška arbitražna odluka iz 1899. godine dodijelila suverenitet tog područja Ujedinjenom Kraljevstvu.
Brodovi pristaju u ponedjeljak u Pariki, na rijeci Essequibo u Gvajani.
Essequibo je od tada predmet kontroverzi između Gvajane i Venezuele, ali napetosti su dosegle vrhunac posljednjih godina s Caracasovim zahtjevom.
Nacionalna skupština Venezuele odobrila je 2024. zakon o stvaranju države Guayana Esequiba, a prije samo nekoliko tjedana venezuelska vlada obratila se Međunarodnom sudu pravde (ICJ), gdje je predstavila “dodatne dokaze” u vezi sa suverenitetom koji polaže na oko dvije trećine Gvajane.
Ipak, Venezuela je pojasnila da ne priznaje nadležnost najvišeg suda UN-a i da se neće pridržavati “bilo koje presude donesene u ovom pitanju” za rješavanje teritorijalnog sukoba. Slučaj je još uvijek u tijeku.
