Rajko Saldum: Veliko prelo onih Bunjevaca za koje je uvrjeda ako im netko kaže da su Hrvati
Prelo je naš stari običaj, koji smo doneli u ove krajeve pre više od tri i po veka. Prvo Veliko prelo održano je 1879. godine, a prvi put smo ga ovako javno proslavili u Subotici, u varoši u kojoj je bunjevački jezik u službenoj upotrebi. – kažu Bunjevci, a piše “Suboticainfo” prošle godine u ovo doba.
Godinama slušamo i čitamo kako su manifestacije „Veliko bunjevačko prelo“ i „Dužijanca“ nacionalni praznici onih Bunjevaca u Republici Srbiji koji neće da čuju da imaju bilo kakve veze s Hrvatima, ali isto tako da su to dvije najznačajnije (kulturne) manifestavije „bunjevačkih Hrvata“, kako sebe zovu oni Bunjevci koji se osjećaju i Hrvati u isto vrijeme!
Svatko ima pravo da se izjašnjava kako se osjeća, ali „bunjevački Hrvat“ ne postoji kao nacionalna odrednica, što ovdašnje i sve druge Hrvate potpuno zbunjuje. No, ne bi im to smetalo da ovdašnjom hrvatskom manjinskom zajednicom u svim porama života i djelatnostima ne upravljaju upravo ti „bunjevački Hrvati“ preko „hrvatskih“ krovnih institucija koje su sve locirane u Subotici!
Veliko bunjevačko prelo, nacionalni praznik Bunjevaca
Tako danas na facebook portalu Hrvatskog nacionalnog vijeća iz Subotice čitamo te vidimo i slušamo kroz videozapise kako na Velikom bunjevačkom prelu u „Bunjevačkom kolu“ u Subotici „bunjevačka Hrvatica“ Jasna Vojnić uz srpsku zastavu traži od „bunjevačkih Hrvata“ da joj obećaju da će oni ove godine odlučiti tko će i kako dalje voditi hrvatsku manjinsku zajednicu u Republici Srbiji!
To je bezočna agitacija za novi saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji zato što nije izrečena na bilo kom drugom mjestu gdje ima Hrvata, već ovdje gdje su svi Bunjevci!!!
Jasna Vojnić: Ove godine, molim vas, obećajte da ćemo mi odlučiti tko će i kako dalje voditi našu zajednicu!
Tako je Veliko bunjevačko prelo za vladavine „bunjevačkih Hrvata“ na čelu s Tomislavom Žigmanovim i Jasnom Vojnić konačno postalo veliko opelo za Hrvate u Republici Srbiji jer će o njihovoj sudbini odlučiti nazočni na ovogodišnjem Velikom bunjevačkom prelu u „Bunjevačkom kolu“!
To pokazuje da je zadatak ovo dvoje navedenih „bunjevačkih Hrvata“, poslije desetak godina „teškog, upornog i sistematičnog rada“, ispunjen, odnosno da Hrvata ovdje više nema, inače se tako nešto ne bi moglo dešavati.
Također i rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu više nije najznačajniji objekat svih Hrvata već je to sada sjedište „Bunjevačkog kola“, za koje će Jasna tražiti novac od poreskih obveznika iz Republike Hrvatske da uz njenu „Maticu“ postane još jedna matica „bunjevačkih Hrvata“!
Ban Jelačić se prevrće u grobu, a komentara ima i ovakvih:
Marko Baraković:
Samo se pitam otkad su Bunjevci Hrvati. Nikad bili niti su. Pomišali ste srpskohrvatski i bunjevački!
Pravim Bunjevcu hrvatska zastava nije zaštitnik.
Rajko Saldum:
Ma nešto mnogo sliči na srpski, pa sam pomešao.
„Kolo igra, tamburica svira“, Veliko prelo onih Bunjevaca za koje je uvreda ako im netko kaže da su Hrvati (Spektar, emisija RTV2 na bunjevačkom jeziku).
