Mesići, Jovići i ostale nacionalne manjine mogu samo trolati po medijima i plakati od muke. Svjesni su da im je došao kraj

Alex Karp: Zbog razoružanja Njemačke i Japana nakon Drugoga svjetskog rata, Europa sada plaća visoku cijenu

 

• Podsjećanje na članak novinara i političkog komentatora Večernjega lista Davora Ivankovića od 20. XI. 2020. govori nam da se na hrvatskoj političkoj sceni nije puno promijenilo. Samo su oni, koji nikada nisu željeli hrvatsku državu, malo više podigli glas i dobili puno više prostora u medijima koji su im naklonjeni. Naime, Davor Ivanković je o trojici Hrvata koji ne vole Hrvatsku, Stjepanu Mesiću, Peri Kvesiću i Dejanu Joviću, tada napisao: »Joviću i Kvesiću nitko ne brani da sto puta kažu da im se gadi ideja o hrvatskoj državi. Jedino što moraju podnijeti jesu kritike onih kojima se gadi to što govore. Svatko ima pravo na svoje snove. Stjepan Mesić na san o tome da bude povijesno važniji i veći hrvatski predsjednik no što je to bio Franjo Tuđman. Profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Dejan Jović da Hrvatska u EU može ući samo u regati sa Srbijom. Književniku Peri Kvesiću o Jugoslaviji kao zemlji slobodnog seksa, gdje svak širi bratstvo i jedinstvo. Hrvatska nema problema s tim njihovim snovima premda jest bilo malo neugodno jer su se njihovi napadi na Tuđmana i Hrvatsku sabili u svega dva-tri dana, baš u vrijeme kada su Hrvati posebno senzibilizirani i kada jednom godišnje odaju pijetet Vukovaru i nacionalnoj žrtvi tisuća koji su poginuli radi “ideje o samostalnoj državi”« (https://www.vecernji.hr/vijesti/mesici-jovici-i-cuvari-revolucije-uzalud-vam-trud-nema-vise-hrvatske-sutnje-1447901/komentari) i dodao: »I Hrvati su, naime, imali pravo na svoje snove, a eto, oni su sanjali da imaju svoju državu. Nekad bi riječi poznatih ljudi poput Jovića i Kvesića, a koji se slažu da je ideja o samostalnoj Hrvatskoj otpočetka bila “retardirana i nakaradna”, izazvale histeriju protivljenja, kao i tvrdnja Mesića da je Tuđman prodao Vukovar. No, ovoga puta javnost se tih izjava otresla kao što se otresa prhut s košulje ili tjeraju komarci. I to je dobro. To samo dokazuje da je Hrvatska i kao društvo i kao država normalna europska zemlja, ne savršena, no znatno bolja nego što je ovi slobodnomisleći pojedinci doživljavaju«.

Da je Hrvatska pravna država u kojoj vladaju Hrvati, razni Mesići i Jovići privlačili bi pozornost jedino zatvorskih čuvara, a ne medija

• Nakon D. Ivankovića korisno je podsjetiti si i nekih komentatora ispod toga članka koji su također, pred skoro šest godina, dobro odgovorili ovomu protuhrvatskom trojcu: »Mesići, Jovići i ostale nacionalne manjine mogu samo trolati po medijima i plakati od muke. Svjesni su da im je došao kraj. Mene apsolutno ne smeta što razni Jovići pišu, misle ili pak javno govore jer sam oduvijek želio Hrvatsku u kojoj će svatko moći slobodno izražavati svoje stavove naravno pod uvjetom da Jovići budu na marginama društva, da to govore negdje recimo u nekoj kafani uz pivo sa sebi sl. ili pišu po ovakvim komentarima ili eventualno nekim portalima ili određenim privatnim medijima i sl. ali kad jedna takva osoba je uvaženi profesor, bivši savjetnik predsjednika i sl. e tu onda vidim veliki problem, to me onda jako smeta i naprosto ne mogu shvatiti da nam se takvo nešto događa, dakle, problem je što razni Jovići, a ima ih nažalost i previše, zauzimaju brojne važne i utjecajne funkcije u ovoj zemlji, dok brojni oni koji su krvarili za ovu zemlju, koji su se žrtvovali na razne načine su zapravo na marginama društva umjesto Jovića i sl.« (Neonacionalist); »Da je RH pravna država u kojoj vladaju Hrvati, razni Mesići i Jovići privlačili bi pozornost jedino zatvorskih čuvara, a ne medija…« (Ludwig…..); »Dok ove i ovakve ne procesuiramo i kaznimo za sve zlo učinjeno i koje čine Hrvatskoj, nema ništa od priče. Naš problem je što se mi jedno drugom, nekad pod tiho, nekad pod glasno, izjadamo i tu stanemo. Jad, tuga i nepravda ostaju i opet sutra s istim, punimo jedan drugom glavu. Treba staviti točku na “I” kroz sudske procese doći do pravde i riješimo se tereta, kojeg nam i još uvijek nam nameću, sa svojom bolesnom mržnjom prema svemu hrvatskom. Oslobodimo se njih i oslobodimo njih od njihove uhodane mrziteljske destrukcije u sebi i svega oko sebe. Tek tada će biti mir i zadovoljstvo među nama« (EroK).

Cijeli život lažno se predstavljala

• Smrt Slavenke Drakulić odjeknula je regijom. O njoj hvalospjeve pišu u našem donedavnom susjedstvu kao nekoj veličini. A radi se o najobičnijoj Jugoslavenki koja nikada nije prežalila nestanak njoj najdraže Jugoslavije. Za Slavenku pišu da je bila književnica, pa da je bila feministica, a ona je, kako piše Imperijal (https://www.imperijal.net/1/19/imperijalove-poznate-face/7116/svi-su-je-znali-kao-slavenku-drakulic-iako-se-nije-tako-prezivala-rodena-je-kao-susanj-umrla-kao-swartz-vlasnicki-list-istarske-vile-tik-do-rezidencije-vesne-pusic-otkrio-tajnu.html) ustvari bila vrlo lukava osoba koja je znala živjeti od tuđega rada. Zato kada kažu da je umrla „najpoznatija hrvatska književnica“, onda lažu. U Hrvatskoj je gotovo nitko nije ni čitao, a činjenica da je takvom (samo)prozvana može se pripisati njezinu odabranom, lažnom disidentstvu i neprihvaćanju stvarnosti vezane uz drugu uspostavu hrvatske države u XX. stoljeću. Baš kao što nije bila „najpoznatija hrvatska književnica”, tako Slavenka Drakulić nije bila ona osoba kakvom se javnosti predstavljala do kraja života; rođena je u Rijeci 4. srpnja 1949. kao Hrvatica Slavenka Sušanj, a udala se za Srbina Slobodana Drakulića. Njezin drugi muž bio je Mirko Ilić iz Bijeljine, a naposljetku se udala za trećeg muža, Šveđanina Richarda Schwartza. Prezime je mijenjala dvaput: iz djevojačkog u Drakulić te iz drugog bračnog u Schwartz (prezime koje je nosila u trenutku smrti), iako je svi poznaju pod prezimenom Drakulić. Iz ove kratke biografije vidljivo je da nije bila ona za koju se izdavala.

Vještica

• A istraživački novinar Gordan Malić također se dotaknuo smrti Slavenke Drakulić i na svomu facebooku napisao: »Nije nas napustila naša Slavenka Drakulić. Umrla je spisateljica podrijetlom iz Hrvatske koja je živjela i radila u inozemstvu, kome žao, kome pravo. Nije se odlomio veliki ledenjak, tope se fragmenti bivšeg. Hrvatsku je smatrala većinski ustaškom, pa su je ovdje nazvali “vješticom”. So what? (Pa, što?) Za naslovnicu bi, ipak, trebalo puno više« (https://www.facebook.com/search/top/?q=Gordan%20Mali%C4%87).

I na Ujevića ide

• Gordan Malić analizirao je i pobjegulju iz Sarajeva Miljenka Jergovića. Spočitnuo mu je što je „probao srbizirati Tina Ujevića“. Dakako, neuspješno. Malić prenosi što je napisao Luka Dajak, filolog iz Rijeke o tom Jergovićevom pokušaju prijevare, da su Ujevićeve pjesme po prvi put ukoričene baš u Beogradu, i to na sočnoj ekavici ispisanoj ćirilicom (https://misao.hr/jergovic-je-upecao-mrcinu/). Jergović je još dodao da je čvrsto uvjeren da se Ujević opredijelio za srpski jezik još dok je stvarao te pjesme u Parizu… Ali ta podvala nije počela s Jergovićem, počela je puno, puno prije. Još davne 1926. kada je Ujević uložio prosvjed Svetislavu B. Cvijanoviću (1877.-1961.), poznatom beogradskom izdavaču rođenom u Županji, da je to neistina, a zapisano je u knjizi Sabrana djela Tina Ujevića (Svezak XIV., Znanje, Zagreb 1966., str. 259.). I sada bi se Jergović trebao ispričati. Znamo da ne će.

Nove tehnologije i rat

• “Iscrpljivanje mogućnosti umjetne inteligencije u ratu može značiti kraj čovječanstva”, kaže Robin Geiss, njemački stručnjak za međunarodno pravo i glavni istraživač UN-a i upozorava da nove tehnologije mogu stvoriti nesigurnost i pridonijeti daljnjoj eskalaciji sukoba. “Umjetna inteligencija (UI) postaje sve više korištena u ratu. To će učiniti oružje autonomnijim, odluke časnika i vojnika bit će ubrzane tehnologijom. Zagovornici umjetne inteligencije u vojsci tvrde da može ratove učiniti preciznijima, a time i manje destruktivnima. Pritisak za korištenje umjetne inteligencije ima jedan razlog za vojsku, ali prije svega: brzinu. Oni koji mogu brže donositi odluke vjerojatnije će imati prednost na bojnom polju. No, stručnjaci za međunarodno pravo upozoravaju na rizike: UI prijeti da će poništiti ljudsku prosudbu. Vojnici bi samo kimnuli preporukama stroja pod pritiskom” (https://www.nzz.ch/technologie/die-moeglichkeiten-von-ki-im-krieg-auszuschoepfen-kann-das-ende-der-menschheit-bedeuten-sagt-der-oberste-uno-abruestungsforscher-ld.10011903?utm_).

Palantirov manifest

• Palantirov manifest je sažetak u 22 točke iz knjige “Tehnološka republika” izvršnog direktora tvrtke Palantir, Alexa Karpa, koja je objavljena na platformi X. Knjiga je kod globalista i ljevičara raznih barvi izazvala žestoke rasprave i podjele u javnosti. Osnovna Karpova poruka iz Palantirova manifesta je da inženjerska elita iz Silicijske doline ima moralni dug prema državi i dužna je aktivno sudjelovati u njezinoj obrani. Smatra da opstanak američkog eksperimenta ovisi o tehnološkoj revitalizaciji vojno-industrijskog kompleksa. Umjetna inteligencija i vojna tehnologija ključni su za odvraćanje neprijatelja, a ne nekakve “teatralne rasprave”. Alex Karp oštro kritizira “šuplji pluralizam” (nedostatak kritike drugih kultura) i zapadno odricanje od vlastite nacionalne kulture u ime propale “inkluzivnosti” (“uključivosti”), zagovara poništenje “kastracije” Njemačke i Japana nakon Drugoga svjetskog rata i poziva na uvedbu obveznoga vojnog roka. Razoružanje Njemačke i Japana nakon Drugog svjetskog rata za njega je “pretjerana korekcija za koju Europa sada plaća visoku cijenu”. Usput, podržao je oružje umjetne inteligencije i osudio “nemilosrdno izlaganje” privatnih života javnih osoba. Ustvari, Karp se zalaže za tehnološki suverenitet. A time i vojni.

Izraz je uveo John McCarthy

• U „razgovoru“ s umjetnom inteligencijom profesor emeritus Igor Čatić dobio je ovakav odgovor: »AI je jedina međunarodno priznata kratica za umjetnu inteligenciju. Uporaba kratice AI započela je 1956. na konferenciji u Dartmouthu, gdje je John McCarthy uveo izraz artificial intelligence (umjetna inteligencija). Od tada je AI univerzalna oznaka u znanosti, industriji, normizaciji, zakonodavstvu i medijima. Nijedno međunarodno tijelo (ISO, IEC, ITU, UNESCO) nikada nije koristilo kraticu složenu UI za umjetnu inteligenciju. UI u međunarodnoj uporabi znači nešto sasvim drugo. Najraširenije značenje: UI = User Interface (korisničko sučelje). 

Klimatski skandal

• Klimatski skandal u Bruxellesu, javljaju mediji. U zgradi Europske komisije Berlaymont u tom gradu isključen je klimatizacijski sustav od 1. do 7. kata do kraja dana, a od 8. kata pa naviše ne jer tu „stanuje“ Ursula von der Leyen i njezina eurokratska vladajuća svita. Njezini su uredi ostali potpuno rashlađeni. A razlog isključenja klime na nižim katovima je orwellovski – toplinski val! To je u administraciji nazvano “sramotom” i “feudalizmom”. Navodno nema dovoljno struje u belgijskom glavnom gradu. A tjeraju ljude da prijeđu na električne automobile. Nova globalizacijska podvala.

Skupo plaćena Vučićeva samopromocija

• U Beogradu je od 22. do 26. lipnja u centru Sava održan “21. Svjetski kongres ekonomista” na kojem se okupilo preko tisuću sudionika i predstavljeno oko 600 znanstvenih radova. Ova najveća dosad održana manifestacija, na kojoj su bila i trojica dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju (Jean Tirole, Esther Duflo i Eric Maskin), trajala je pet dana. Kongres je održan pod pokroviteljstvom Međunarodne ekonomske asocijacije (IEA) i održava se svake treće godine. Prema riječima glavnog čovjeka Kongresa, Aleksandra Vlahovića, inače predsjednika “Saveza ekonomista Srbije”, središnja tema bila je „Suprotstavljene vizije svijeta: demokracija nasuprot autokraciji, globalizam nasuprot nacionalizmu i multilateralizam nasuprot bilateralizmuˮ, kroz koju su razmatrani suvremeni izazovi poput geopolitičkih sukoba, trgovinskih ratova, promjena u procesu globalizacije, klimatskih promjena i utjecaja umjetne inteligencije na ekonomiju i tržište rada. Među ključnim porukama s Kongresa, nalazi se “potreba očuvanja globalne trgovine usprkos promjenama u procesu globalizacije”, “prilagodba obrazovnog sustava zahtjevima koji donosi razvoj umjetne inteligencije”, kao i “nastavak energetske tranzicije i ulaganja u obnovljive izvore energije radi odgovora na izazove klimatskih promjena”. Iz ovih kratkih crta o Kongresu vidljivo je da je na ovaj skup Aleksandar Vučić potrošio puno novaca kako bi se reklamirao u svijetu. Teme skupa su najobičnije globalizacijske trice i kučine, pa i podvale koje nakon povratka na vlast Donalda Trumpa više ne stanuju na planetu, što znači da poruke s ovoga skupa nemaju nikakvu važnost ni uporište ni u znanosti, a ni u politici. Uzaludno potrošen novac.

OECD za oporezivanje imovine

• OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) poziva na veće oporezivanje imovine. Poziva na veće porezno opterećenje na nepokretnu imovinu uz cinično i neutemeljeno obrazloženje da kako bi se štednja preusmjerila prema produktivnijim ulaganjima i na promjene usmjerene na jačanje individualne mirovinske štednje. OECD-ovim globalistima i ljevičarima smeta što je štednja kućanstava usmjerena uglavnom na nekretnine i gotovinske depozite, dok se tvrtke uglavnom oslanjaju na bankovno financiranje. OECD-u smeta i to što su, prema njima, korporativna ulaganja niska, jer tobože ograničavaju rast produktivnosti. OECD predlaže privatizaciju i uvrštavanje dionica u državnim tvrtkama kako bi se privukli međunarodni investitori. OECD također poziva na veće porezno opterećenje na nepokretnu imovinu kako bi se štednja preusmjerila prema produktivnijim ulaganjima, te na promjene usmjerene na jačanje individualne mirovinske štednje. U OECD-u kažu da Hrvatska posebno promiče regionalnu integraciju burzi, kojoj se i Slovenija pridružila pod prethodnom vladom ljevičarskom vladom Roberta Goloba. OECD ukazuje i na regulatorne prepreke integraciji tržišta kapitala: “Bliže usklađivanje financijskih propisa s drugim europskim zemljama moglo bi pomoći u smanjenju fragmentacije tržišta kapitala, proširenju baze investitora i produbljivanju likvidnosti tržišta. Snažnija regionalna suradnja među regulatorima, uključujući regulatornu koordinaciju, mogla bi dodatno podržati ovaj proces”. Kao uspješan primjer navode Pan-Baltičko tržište kapitala i MSCI Baltic indeks, koji su povećali vidljivost, interes investitora i likvidnost, dok su istovremeno poboljšali prilike na tržištima u razvoju i privukli više institucionalnih investitora.

Američki Hrvat bejzbolska zvijezda

• Kristofer Bubić (28) zvijezda je Major League Baseballa (MLB) i Kansas City Royalsa, a uskoro bi mogao postati i najveća zvijezda hrvatske bejzbolske reprezentacije. “Radim na tomu da dobijem hrvatsko državljanstvo. Povezali su me s konzulatom ovdje u SAD-u i pokrenuli taj proces. Bila bi super prilika da jednog dana igram na Olimpijskim igrama za Hrvatsku. Mislim da bi to bila super prilika za dijeljenje, da se malo više doživi kultura. I bio bih uzbuđen da to mogu učiniti”, kazao je u razgovoru za Hinu (https://www.24sata.hr/sport/americka-zvijezda-radim-na-hrvatskom-drzavljanstvu-zelim-nastupati-na-oi-u-za-hrvatsku-1137215). Njegov otac Mladen je rođen u Zadru, dok je majka Jela Hrvatica rođena u SAD-u. Do sada je jednom posjetio Hrvatsku, “teško je zbog rasporeda pronaći slobodno vrijeme s obzirom na sezonu, no planiram to uskoro”, dodao je. “Moj otac je iz Zadra, njegovi roditelji su iz Prisoja. Moja majka je rođena u SAD-u, ali njezini su iz Hrvatske. Odrastao sam u katoličkoj obitelji, išao sam u crkvu u San Joseu u Kaliforniji, tamo je velika hrvatska zajednica. Tek sam nedavno doznao da i u Kansasu postoji hrvatska katolička zajednica i župa sv. Ivana Krstitelja.” Svoju ljubav prema Hrvatskoj pokazao je prije dvije godine kada je nastupio u tenisicama na kojima je bio povijesni hrvatski grb i natpis “Hrvatska”.

Pametovanje u Sarajlabadu

• Sarajevski dnevni list Dnevni avaz (hrv. Dnevni glas) manje je ratoboran prema Hrvatima od većine ostalih muslimansko-bošnjačkih medija. Ispod dosta korektnoga članka o „južnoj interkonekciji“, ustvari plinovodu koji BiH nameće SAD, u komentarima razvila se diskusija. Murhav kaže: »Ovo ide polako k trećem entitetu«. Komentator sladaksamkosircee_1 je puno borbeniji i primitivniji: »Vidjeli smo tko pregovara tko potpisuje. Zar to nije dokaz u Dubrovniku – Krišto i Plenković. Konaković stoji iza k’o posađeno drvo. Ovo je pljačka Zagreba i Dodika s pedofilom Trumpom«. Komentator user8c29626177 malo je pristojniji: »Sprema se kompletna pljačka i ovo malo što je ostalo. Dobro je Trump rekao da oni sami sebi sliče na gusare! Što ti navodno, Amerikanci nisu uzeli i željezaru? Ova je zemlja obezglavljena, bez misli i ideja. Postaje žrtva međunarodne mafije«. Komentator tomistal se pita: »’oće li nam Hrvati zatvarati ventile kad god im se ćete, ili ima neka obveza???«. Ogovara mu komentator Dampa: »U prijevodu kme kme ako je plin iz Rusije, kme kme ako je iz Hrvatske, kme kme ako je ovo, kme kme ako je ono, a bošnjo bi najradije da sjedi u Sarajlabadu i da im se kao sultanu pod skute dolazi po mišljenje«. Komentator kobra dodaje: »A što bi ti da živiš u Gazi i da radiš što ti hoćeš? Da imalo imate mozga pripojili bi se HR i imali bi more bili bi u EU itd. Al sad je kasno ne će vas ustaše«, dok komentator usereb37365553 zaključuje: »Pa nisu međunarodni ugovori tezgarenje sa šanerima. I ne zatvaraju ti pipu obični građani Hrvatske, nas boli kifla za Bosnu. Obrati se na adresu wannabe Hrvata iz Bosne. :/«.

Islamizirano svjetsko prvenstvo

• Hercegbosanski muslimani-Bošnjaci sve su se više osilili. To potvrđuje i publicist i prevoditelj Resul Mehmedović rodom iz Zvornika. Veseli se da je od 48 nogometnih vrsta na SP-u u SAD-u, Meksiku i Kanadi čak „četrnaest muslimanskih zemalja“ od kojih je „osam arapskih“ koje zajedno imaju 304 milijuna stanovnika. Mehmedović se ponosi što „bosanski navijači“ (misli na muslimane-Bošnjake) ističu palestinsku zastavu iako nisu Arapi. U komentarima ispod članka u Dnevnom avazu (https://avaz.ba/vijesti/bih/1052364/komentar-mehmedovica-na-mundijalu-ucestvuje-14-muslimanskih-zemalja-a-palestinu-na-stadionu-spominju-samo-bosanci/komentari) komentatori pišu da ne govori istinu, jer da je manje „muslimanskih zemalja“. Komentator Vizigot piše da BiH nije muslimanska država i da je ustvari devet država na SP-u koje se definiraju kao muslimanske, a ostale su sekularne. Evo odgovora R. Mehmedoviću od još nekoliko komentatora: »Od kud ti to da je BiH muslimanska zemlja. Točno se prikažete sami. Toliko ste glupi da ne znate ni sakriti, a hoćete zajedničku državu. Dobit ćete u dupe« (Zrinskifrankopan); »Eeeee, ovo je dokaz da su i Hamas i Hezbollah i sarajevski Iranski Kulturni Centar i “Ikhwani” – Musslimansko Bratstvo i sve postojeće musslimanske terorističke organizacije duboko pustile korijenje u Sarajevu i musslimanskih 24 % 💩💩💩 a hrvatski HDZ i onaj mućak Draganče ćute ko zaliveni o ovoj temi 💩 !!!« (Frisko_Kamenovani_Sejtan): »Kada su muslimani u Bosni i Hercegovini imali ikakvog dostojanstva i ljudskosti? U vrijeme kada su vjerno služili okupatorima – Turcima, Austro-Ugarima, Nijemcima. Zašto ih nazivaju „hrvatskim cvijećem”? Nema većih hijena i ološa na licu zemlje« (avaz57158e3310).

Europski globalisti pritišću hercegbosanske muslimane

• Dok s jedne strane muslimansko-bošnjački političari i tzv. inteligencija broje krvna zrnca i očekuju da će s vremenom izbaciti iz BiH „kaurine“ (kršćanske Hrvate i Srbe), s druge strane globalizirana, masonska i bezbožna Europska unija sve ih više steže i ponižava. I u Sarajevu već godinama održavaju se tzv. parade ponosa. Protestantske države iz EU-a, Danska i Švedska, javno govore da „pomažu“ BiH na putu u Uniju. I to ne bilo kako, nego kroz postizanje rodne ravnopravnosti preko zajedničkoga programa “Akcelerator rodne ravnopravnosti”! Iz EU-a protiv zdravoga razuma i prirodnih zakona u ovom poslu uništavanja obitelji, braka i vjere udružili su se razvojne agencije i javne razvojne banke (Europska investicijska banka, Europska banka za obnovu i razvoj…) sve pod lažnim geslom „osnaživanje žena“. Evo kako ih pokušava prevariti Talijan Luigi Soreca: “Rodno zasnovano nasilje nastavlja oduzimati živote i podrivati prava i sigurnost žena i djevojčica. U Bosni i Hercegovini, u prosjeku, jedna žena izgubi život svakog mjeseca kao posljedica rodno zasnovanog nasilja. Iza ove statistike stoji žena čiji je život prekinut, obitelj razorena i zajednica duboko pogođena. Upravo zato su Europska unija, naše države članice, uključujući Švedsku i Dansku, te naši partneri iz Ujedinjenih naroda, udružili snage kroz pristup Team Europe. Zajedno pružamo podršku Bosni i Hercegovini u rješavanju nasilja nad ženama i djevojčicama, jačanju mehanizama zaštite, promoviranju ekonomskog osnaživanja žena i unaprjeđenju rodne ravnopravnosti u svim sferama društva”. Najgore je što čitatelji sarajevskoga Klixa (https://www.klix.ba/vijesti/bih/ /260626144) to ne razumiju. Ispod članka koji nameće rodnu ideologiju čitatelji komentatori relativiziraju ove pritiske osim dvojice koji su ipak pametniji: »Zašto bi nasilje nad ženom bilo strožije kažnjivo u odnosu na muškarca? To nije ravnopravnost već poseban status. Prema svima treba biti isto (Bosnian1921) i »Bećirović to gura kao agent WEF-a i mladi globalist lider. Gura BiH u Sodomu i Gomoru!« (gooUser1604590646).

I FIFA ponižava muslimane

• A da ovaj napad na sarajevske muslimane od strane svjetskih globalista nije usamljen slučaj potvrđuju nemili događaji i sa Svjetskoga nogometnog prvenstva gdje svjetska nogometna federacija globalistički šikanira te iste muslimanske reprezentacije koje Resul Mehmedović uzdiže do nebesa. Uoči utakmice u Seattleu između Egipta i Irana FIFA je dopustila da na utakmicu dođu sudionici tzv. Pride vikenda, tj. lezbijke i pederi koji su upravo tih dana „slavili“ i „ponosili“ se u najvećem gradu savezne države Washington. Iako su se vodstva ove dvije većinski muslimanske vrste bunili, FIFA ih nije podržala, nego je rekla da su lokalni zakoni iznad pravila i zakona FIFA-e.

Pitomac Časničke škole za NDH

• Pjevač sevdalinki Himzo Polovina (Mostar, 11. III. 1927. – Plav, 5. VIII. 1986.) bio je omiljen za svoga života. Kao mladić bio je pitomac Časničke škole u Zagrebu krajem Drugog svjetskog rata i nosio je odoru tadašnjih Oružanih snaga NDH. I smatrao se Hrvatom kao i gotovo svi ondašnji muslimani iz BiH. Poslije rata posvetio se očuvanju, sakupljanju i izvođenju autentičnih bosanskih, hercegovačkih i hrvatskih narodnih pjesama i sevdalinki. Da je danas živ pitanje je kako bi se opredijelio. Možda bi i dalje ostao Hrvat muslimanske ispovijesti, možda bi bio „Musliman“, a možda i „Bošnjak“. To nitko ne zna.

Filozofija sevdaha zabilježena još 1574. godine u Splitu

• Kad smo kod Himze Polovine i sevdalinke korisno je spomenuti i podsjetiti da je njezina nazočnost u zagrebačkoj, a djelomice i široj hrvatskoj javnosti trajala već od XVI. stoljeća pa do kraja 1950-ih XX. stoljeća. Cijelo to dugo razdoblje sevdalinka je utkana i u hrvatski kulturni imaginarij o čemu je pisala i Naila Ceribašić u tekstu „Sevdalinka i Zagreb do kraja 1950-ih: pokušaj rekonstrukcije“ (Narodna umjetnost, 2. VII. 2019., Svezak 56, br. 1 (2019.) (https://ojs.srce.hr/index.php/nu/article/view/9486). Time se ne negira da je sevdalinka i bosanska i hercegovačka gradska ljubavna pjesma, ali tek nakon splitske epizode. A ta „splitska epizoda“ je ona koju je opisao u svojoj knjizi „Sevdalinka-alhemija duše” esejist Esad Bajtal. Prema povijesnim izvorima sevdalinka i njezin glazbeni i kulturni utjecaj duboko je ukorijenjen u Hrvatskoj. Mnogi istraživači, pa i esejist Esad Bajtal, navode kako je filozofija sevdaha zabilježena još 1574. godine u Splitu kroz rukopise, a spominju se i stari zapisi poput “Hrvatske pjesme” (Hirvat türkisi) iz 1588. godine. Zapisi splitskog kneza iz XVI. stoljeća svjedoče o povijesnoj romansi između mladog muslimanskog trgovca Adila iz Klisa i kršćanke Marije (Mare) Vornić. Inspiriran time, Franjo Bokatuli spjevat će epitaf “bidnoj Mari”, a splitski pjesnik i književnik Luka Botić je u dodatku svog poznatog djela Bijedna Mara objavio prepjev kneževih dokumenata.

Dio hrvatske baštine

• Za predstavljanje sevdalinke zaslužna je i zagrebačka glazbena scena kroz povijest. Prve rane snimke izvođene su i producirane u Zagrebu (počevši od 1907. godine). Stoga se sevdalinka danas smatra dijelom zajedničke tradicije Hrvata i bosanskih, a i hercegovačkih muslimana, odnosno današnjih Bošnjaka. I u Hrvatskoj enciklopediji navodi se da se ta vrsta pjesme primarno veže uz bosanski i hercegovački kulturni korpus, ali ju je hrvatska glazbena scena u potpunosti prihvatila kao dio zajedničke – netko će reći „regionalne“, a netko „hrvatske baštine“. Do početnog desetljeća XX. stoljeća, najvažnije izvore čine popularne tekstualne pjesmarice (zagrebačkog knjižara Lavoslava Župana koja zapravo predstavlja zagrebačku objavu zbirke Vuka S. Karadžića, te Gjure Deželića i Augusta Kaznačića), notne zbirke Franje Kuhača i dvojice glazbenika iz Hrvatske koji su dio radnog vijeka djelovali u Sarajevu (Šandor Bosiljevac i Bogomir Kačerovsky).

Izmišljanje tople vode

• U Vučićevoj četničkoj Srbiji nikako da prebole poraz proziv Hrvata 1995. godine. Svakih nekoliko mjeseci aktualiziraju Oluju i nastoje umanjiti značaj hrvatske vojske i hrvatskoga političkog vodstva iz toga vremena. Vojno-redarstvenu osloboditeljsku operaciju više ne zovu Oluja, nego „Storm“ uz „pojašnjenje“ da je to kodno ime, „Storm“, smišljeno u Pentagonu, „a Hrvati su potom koristili prijevod te riječi-oznake, tako da nisu čak ni autori imena te ratne operacije etničkog čišćenja“, piše vlasti naklonjena beogradska Politika (https://www.politika.rs/sr/clanak/690380/americki-porucnici-komandovali-hrvatskim-generalima-kako-je-operacija-storm-postala-oluja-video) iz pera Ozrena Milanovića. Nakon toga autor O. Milanović, i u Srbiji imaju Milanovića(!), ponavlja svima dobro znane srbijanske laži, da je Oluja bila „najveće etničko čišćenje u Europi poslije Drugoga svjetskog rata“. U nastavku Politika pokušava uvjeriti čitatelje da su Hrvatima pomogli Ameri tako što su poslali protiv Srba „zloglasne američke zrakoplovne i mornaričke snage“, koje su, uz suradnju „hrvatske vojske i policije i Hrvatskog vijeća obrane (vojska Hrvata u BiH)“, počinili „strašan zločin koji nije kažnjen“. O. Milanović piše da je u akciji Oluja „sudjelovalo oko 1.200 plaćenika, mahom Amerikanaca, s neutralnim vojnim oznakama“, tj. „pripadnici ‘ipsilon’ odreda, sastavljenog od aktivnih časnika i vojnika ali i plaćenika, praktično su zapovijedali akcijom, koristeći Awacs karte i satelitsku potporu iz vojne baze Aviano u Italiji“, a „hrvatski generali, bez ratnog iskustva i s činovima dobivenim zbog toga da to izgleda kao ozbiljna vojska, samo su marionetski provodili naredbe Amerikanaca“. U tom stilu O. Milanović, i njemu slični izvršitelji velikosrpske ideje, ponavljaju velikosrpske laži smatrajući da će s vremenom one postati – istina!

Nikako da se opamete

• Ispod Milanovićeva članka nalazi se nekoliko komentara koji govore nešto drugo. Komentatorica (ana lalic) je napisala: »Pa tko nam je kriv? Da je bilo pameti, pomagali bi srpskim generalima da zadrže Srbe u Hrvatskoj a protjeraju Albance sa Kosova (a dogodilo se obrnuto). Izabrali smo pogrješnu stranu i zakazali na svim frontama; dopustili smo Miloševiću i Miri Marković da obilježe Srbiju kao posljednji bastion komunizma u Europi. Mladić je prijetio Americi da će vraćati američke vojnike u crnim vrećama iz BiH!!!!« Komentator (db) se ne da: »Oluja je bila smišljena da Hrvatskoj vrati samopouzdanje koje su izgubili obzirom da im je SAO Krajina uzela mjeru. Kasnije je trebalo da okupiraju Bosnu i Hercegovinu, ali su precijenili sebe i podcijenili bosanske Srbe. Vjerojatno da im je ta okupacija uspjela da bi slijedio upad u Srbiju. To su osnove američke generalstožerske igre Storm«, pa ga (Luis) pita: »A što je bilo s mjerom SAO Krajine?«. (Jorge) dodaje: »Možemo li zvati etničkim čišćenjem protjerivanje Hrvata s područja Krajine do 1995 godine?«, ali to nije dovoljno komentatoru (Дипломирани политиколог) pa pokušava opravdati srpsku agresiju na Hrvatsku, ali i na Bosnu i Hercegovinu i na Kosovo: »Da, ali ljudi su za to odgovarali i bili su kažnjeni. Nitko nije odgovarao za Oluju. To je problem, Georges«, što znači da nema napretka u odnosima između Hrvata i Srba. I, najvjerojatnije, ne će ga biti nikada.

Na svakom koraku vide neprijatelje

• U vrijeme kada Srbija prolazi kroz teška vremena u pokušaju da ostane “nesvrstana” između Europske unije, Rusije i Kine, u Beogradu pokušavaju na razne načine prevariti međunarodnu zajednicu izmišljajući napade iz susjedstva. Malo optužuju Hrvatsku, malo Crnu Goru, a stalno Kosovo da se i on miješa u srbijansku unutarnju politiku. Beograd optužuje Prištinu da preko društvenih mreža provodi „sinkroniziranu kampanju usmjerenu protiv teritorijalnog integriteta Srbije“, piše beogradska Politika (https://www.politika.rs/sr/clanak/747551/siptarski-nalozi-pokrenuli-kampanju-za-nezavisnu-vojvodinu). A kako? Tako što navodno „Šiptari“ – kako primitivno vrijeđaju Albance-Shqiptare) – na X-u „Ancient Dardania“ izražavaju „punu podrška slobodnoj i nezavisnoj Vojvodini“. Politika zaključuje da napad iz Prištine dolazi nakon pada s vlasti u Mađarskoj Srbiji naklonjenog Viktora Orbána čime su se stvorili za kosovske Albance „povoljniji geopolitički uvjeti“ za „destabilizaciju Srbije iznutra“. I onda u cijelu priču uključuju „blokadere“, kako nazivaju prosvjednike protiv Vučićeve tiranije, što znači da je cijela priča oko kosovskih Albanaca i slobodne Vojvodine najobičnija politička izmišljotina u svrhu preživljavanja Vučićeva režima.

Kontrola uma

• Dana 25. travnja 2026. dr. Nada Jurinčić, spec. pedijatrije u mirovini na svomu facebooku je napisala: »Vojni eksperimenti na ljudskom mozgu; DARPA N3 i TNT programi. Dobrodošli u ažuriranu, sofisticiranu kontrolu uma. Službeno objašnjenje? Unaprjeđenje funkcije mozga, a ne njegovo porobljavanje. Ali što ako se to “unaprjeđenje” kontrolira izvana? Biste li se dobrovoljno prijavili? Ja sigurno ne bih. Programi DARPA (Agencija za napredne obrambene istraživačke projekte) svojevrsni su nasljednici CIA-ina programa MKULTRA za kontrolu uma – uz dvije velike proceduralne razlike. Prvo, ljudski subjekti u DARPA eksperimentima navodno su dobrovoljci, a ne osobe otete kako bi ih se pretvorilo u atentatore. Drugo, grubi napadi na mozak uz pomoć droga, kakvi su se koristili u CIA programu, zamijenjeni su vrlo preciznim pokušajima utjecanja i modificiranja specifičnih područja mozga. Naravno, kada je riječ o DARPA-i, postoji ono što je javno poznato – i ono što je tajno. Ovi programi funkcioniraju kao dvosmjerne ulice. Istraživači DARPA-e pokušavaju “čitati misli” osobe, odnosno očitavati njezinu moždanu aktivnost pomoću mjernih instrumenata. Istovremeno, eksperimentatori šalju signale u mozak kako bi ga potaknuli da radi brže, učinkovitije i na unaprijeđene načine. Jedan od ciljeva? Vojnik koji bi samo svojim mislima mogao upravljati skupinom dronova koji napadaju metu. Civilna primjena je očita. (https://web.facebook.com/nada.jurincic?_rdc=1&_rdr)

Bitef sve slabiji

• Beogradski internacionalni teatarski festival (BITEF) bit će održan od 14. do 20. rujna, pod nazivom “Usudi se da saznaš”, najavili su danas organizatori. Očekuju se predstave iz Argentine, Libanona, Slovenije, Crne Gore, Portugala, Italije i Srbije. Njemačko kazalište iz Berlina otkazalo je dolazak jer sumnjaju u kredibilitet Bitefa i njegovog rukovodstva. Srećom iz Hrvatske nitko ne dolazi u Beograd.

Nepostojeći seksizam

• Uobičajenu pohvalu da svaka žena ima lijepu “haljinu”, koju su u studiju HRT-a izrekli Tomislav Ivković, Robert Matteoni i Vedran Ješe atraktivnoj voditeljici Valentini Miletić, pokušala je iskoristiti uvijek svenazočna Maja Sever (https://teleskop.hr/hrvatska/maja-sever-najavila-borbu-protiv-tomislava-ivkovica-hrt-mora-reagirati/). Jednu bezazlenu šalu nazvala je seksizmom, riječju iz globalizacijskog arsenala. Nažalost, “lijepa Maja” nije uspjela. I ne bojte se, nitko ju ne će (po)hvaliti kao što muškarci hvale Valentinu. Budite sigurni u to. A Ilija Jandrić, drugi pobjegulja iz Sarajeva, također je pokušao progurati globalni seksizam, koji je otišao toliko daleko da traži od medija da djeci zamrače oči, što uopće nema smisla, već više podsjeća na razne rupce za glavu koje muslimani nameću ženama kako ih drugi ne bi vidjeli i kako im je teže hodati s tim pokrivalom preko očiju. A da I. Jandrić ni ne zna na što se žali, potvrđuje ono što je napisao na društvenim mrežama, a napisao je krivo prezime Valentina, umjesto Miletić Ivković. Kao što je Ilijina kolegica Maja S. krivo napisala Valentinino ime: Valenitna. Ostaje pitanje tko je više pogriješio, oni koji hvale lijepe žene ili oni koji krivo pišu ime i prezime one koju navodno brane.

Marijan Majstorović