Grof Jan Harrach bio je iznimno privržen hrvatskom priobalju te je u Beču osnovao Društvo za unaprjeđenje gospodarstvenih interesa Dalmacije i bio njegov predsjednik
Jan Nepomuk František grof Harrach (njemački: Johann Nepomuk Franz Graf von Harrach (Beč, 2. studenog 1828. – Beč, 12. prosinca 1909.) bio je češki plemić iz obitelji Harrach, političar, mecena i poduzetnik. Bio je pristaša češkog državnopravnog programa, aktivno uključen u razvoj češkog kulturnog i političkog života, uključujući i izgradnju Nacionalnog kazališta u Pragu. Bio je vitez Reda zlatnog runa.
U dragocjenoj knjizi Nika Kapetanića “Pisma Pauline Bogdan Bijelić” (Dubrovnik, 2026.) nalazi se i pismo grofa Harracha sa nadnevkom Opatija, 15. 1. 1904. U Opatiji je grof imao romantičnu kuću. On piše toj kako veli M. C. Medović” naobraženoj osobi, plemenita srdca, plemenitijeh čuvstava (kako Medović rođen u ikavskome dijelu Pelješca stvara hiperijekavske oblike!) i osjećaja, te nadasve duha pjesništva i umjetnosti”.
Paulina jest kao nadučiteljica intelektualno ravnopravno razgovarala s kremom tadanjega društva, umjetnicima, znanstvenicima, političarima, poduzetnicima svoga vremena. Harrach hvali učiteljičini brigu i požrtvovnost.ost oko narodnoga veza i čipki. Naručuje joj manje količine (do 20) unikatnih rukotvorina. Razgovara se o čipkarskom tečaju u Cavtatu, potvrđuje da ima sarajevsku “Nadu” i “Smotru”, te da će nastojati vratiti zametnute fotografije nošnji.
Evo što kaže često nepouzdana 8ali i ljudi su često nepouzdani) AI: Pojam Harrach u kontekstu Raguse (povijesnog naziva za Dubrovnik) najčešće se odnosi na češko-austrijskog grofa Johanna Nepomuka von Harracha (grof Jan Harrach) i njegovo ključno djelovanje u razvoju turizma i gospodarstva u Dalmaciji krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Evo ključnih povijesnih poveznica:
- Društvo za gospodarsko podizanje Dalmacije
Grof Jan Harrach bio je iznimno privržen hrvatskom priobalju te je u Beču osnovao Društvo za unaprjeđenje gospodarstvenih interesa Dalmacije (Austrijsko društvo za unaprjeđenje Dalmacije) i bio njegov predsjednik. Turistički razvoj Raguse: Društvo je imalo ključnu ulogu u osmišljavanju prvih tehničkih i infrastrukturnih planova za razvoj modernog turizma u Dalmaciji.
Projektiranje hotela: Godine 1909. (neposredno prije Harrachove smrti), društvo je angažiralo poznatog bečkog arhitekta Alfreda Kellera za izradu projekata za pet velikih, luksuznih hotela duž obale – a jedna od planiranih lokacija bila je upravo u Dubrovniku (Ragusi).
- Tekstilni dizajn Josefa Hoffmanna – “Ragusa”
Poveznica između obitelji Harrach i Raguse vidljiva je i kroz bečku umjetničku scenu tog doba. Poznati secesijski arhitekt i dizajner Josef Hoffmann, koji je bio povezan s austrijskim plemstvom i češkim naručiteljima (poput Harracha), dizajnirao je ekskluzivne dekorativne tkanine za namještaj inspirirane jadranskim odredištima. Jedan od njegovih najpoznatijih uzoraka iz te kolekcije nosio je upravo ime Ragusa.
- Umjetnički i privatni posjeti
Članovi obitelji Harrach redovito su putovali na jug Monarhije te su posjećivali Ragusu i njezinu okolicu (poput Rijeke dubrovačke/Omble). Ti su posjeti zabilježeni u obiteljskim arhivima (poput pisama grofa Franza Harracha iz Raguse) te kroz umjetnička djela bečkih slikara poput Rudolfa von Alta (1812.-1905.), koji je slikao motive iz okolice Raguse za potrebe plemićkih kolekcija u Beču. Osim jedne umjetničke slike interijera palača Harrach iz 1844. nisam našao sveza Harracha i von Alta.
Mladost i obitelj
Janov otac bio je političar František Arnošt iz Harracha (1799.–1884.). Njegova majka Anna (1809.–1881.), kao i Janova prva supruga, potjecala je iz češke obitelji Lobkowicz. Međutim, odlučujući utjecaj na njega imao je domoljubni krug njegovih odgojitelja, među kojima je dominantnu ulogu imao Jan Erazim Vocel, pjesnik i kasnije profesor arheologije, povijesti umjetnosti i češke književnosti na Sveučilištu u Pragu .
Ivan Nepomuk iz Harracha sa svojom prvom suprugom Marijom Margaretom iz Lobkowicza
Bio je dva puta oženjen. Prvo s Marijom Margaretom, princezom Lobkowicz (1837.–1870.) iz krimske loze, kćeri Jana Nepomuka Lobkowicza , a nakon njezine smrti oženio se Marijom Terezijom, princezom iz kuće Thurn-Taxis. Imao je devetero djece.
Javne aktivnosti u gospodarskom i kulturnom području
Godine 1856. kupio je i preuzeo upravljanje velikim imanjem Konárovice u blizini Kolína. Od 1860. bio je punopravni član Kraljevskog patriotskog gospodarskog društva. Ubrzo je postao čelnik Kolínskog gospodarskog društva, kasnije Čáslavskog regionalnog društva, a zatim i Udruge Hradec Králové, a 1863. osnovao je seljačku školu na svom imanju Stěžery u regiji Hradec Králové. Bio je uključen i u češku industriju. Postao je predsjednik Gospodarske zajednice regije Tábor, Češkog sindikata svile, Češkog društva za izvoz i brodarstvo, Slavia banke itd. Svoje predsjedanje nikada nije smatrao samo počasnom formalnošću. Također je bio direktor lokalne željezničke pruge Jilemnice–Rokytnice.
Također ima velike zasluge za razvoj češkog kulturnog i političkog života. Kao kustos Matice češke intenzivno je podržavao češku književnost. Upravo je njegovom podrškom KJ Erben objavio u konačnom obliku “Prostonárodní české písně a říkadla” (1864.), a njegova velikodušna financijska potpora nekoliko je godina održavala važni Matičin prirodoslovni časopis Živa . Grof Harrach također je pridonio izgradnji Nacionalnog kazališta u Pragu, prvenstveno svojom financijskom potporom; kratko je vrijeme vodio i Zadrugu za izgradnju kazališta. U vezi sa svojom potporom raspisao je i natječaj za najbolju češku operu (1863.), na kojem su pobijedili Smetanovi Brandenburžani u Češkoj.
Kao predsjednik Društva Muzeja Kraljevine Češke (današnji Nacionalni muzej ), pridonio je širenju ove institucije, a bio je uključen i u izgradnju monumentalne muzejske zgrade na praškom Vaclavskom trgu. U Beču je, u suradnji sa Slavenskim društvom, kojem je bio na čelu, i Društvom Comenius, osnovao prvu češku školu i nametnuo održavanje vjerskih obreda na češkom jeziku.
Političke aktivnosti u Landtagu i Reichsratu
Bio je aktivan i u politici od 1860-ih. Po uvjerenju je bio staročeški i češko-austrijski podrijetlo te nije mogao zamisliti postojanje češke nacije bez austrijskog okvira. Svoje konzervativne stavove sažeo je u publikaciji Spas Austrije (1862.). Borio se za interese Čeha, ali nikada nije bio nacionalist i zalagao se za suradnju Čeha i Nijemaca, iako su se odnosi između dviju nacionalnosti brzo pogoršavali za njegova života. Pripadao je Konzervativnoj staleškoj stranci, koja je podržavala češke težnje za državnim sustavom, bila je bliska Nacionalnoj (staročeškoj) stranci, odbacivala je ujedinjenje i centralizaciju austrijske države te inzistirala na očuvanju povijesnih pokrajinskih prava i državnopravnih razlika zemalja Češke krune. Savez između češko orijentiranog plemstva i čeških liberala imao je svoje prednosti za obje strane, plemstvo je jamčilo dinamičniju društvenu bazu, dok su liberali dobivali kredibilitet savezom s aristokratima za svoje argumente u vezi s češkim državnim pravom.
Godine 1870., kada je premijer Alfred Potocki pokrenuo razgovore s češkom oporbom i kada se očekivala mogućnost sporazuma i ispunjenja čeških zahtjeva, savez između Nacionalne stranke i plemića je obnovljen te je Harrach na prijelazu iz ožujka u travanj 1870. u svojoj palači ugostio sastanke čeških građanskih i plemićkih političara s ciljem pronalaska zajedničkog programa.
Dao ostavku
Godine 1870. , kao zastupnik za političke okruge Jilemnice, Vrchlabí i Vysocí, ušao je u Češku pokrajinsku skupštinu. Godine 1871. dao je ostavku na svoj mandat u Skupštini (iako se navodi da je dao ostavku kao predstavnik kurije velikih zemljoposjednika).
Na prvim izravnim izborima za Reichsrat 1873. godine osvojio je i mandat u Reichsratu (nacionalno zakonodavno tijelo), gdje je predstavljao gradsku kuriju , okrug Litomyšl, Lanškroun, Poličku itd. Međutim, u skladu s tadašnjom politikom pasivnog otpora češke oporbe, nije preuzeo mandat niti se pojavio u Vijećnici, što je značilo da je njegov mandat proglašen ništavnim unatoč ponovnom izboru.
Godine 1879. Eduard Taaffe, tada predstavnik konzervativnog njemačko-austrijskog tabora, pokrenuo je pregovore s češkom oporbom (liberalnom i aristokratskom), koji su završili ulaskom Čeha u Reichsrat, početkom aktivne politike i prelaskom Čeha u provladin tabor. Na izborima za Reichsrat 1879. Harrach je izabran u kuriju seoskih općina u Češkoj (okrug Hradec Králové, Jaroměř itd.). Sada je preuzeo mandat i uključio se u rad Nacionala (Staročeške stranke). Najavio je ostavku na sastanku 4. prosinca 1884. Nakon toga bio je član Gospodarske komore (imenovanog gornjeg doma Reichsrata).
Nakon izbora 1879. pridružio se Boemskom klubu (ujedinstvenom parlamentarnom zastupništvu koje je okupljalo Stare Čehe, Mlade Čehe, češko konzervativno plemstvo i moravske nacionalne zastupnike) u Carevskom vijeću.
Godine 1890. sudjelovao je u pregovorima o češko-njemačkom sporazumu u Češkoj (tzv. punktacija ), koji su se, međutim, suočili s oštrom kritikom Nacionalne slobodoumne stranke (Mladočesi) , zbog čega su se političke pozicije konzervativnih Staročeha urušile i Harrach je napustio aktivnu politiku. Njegova ostavka na mandat u pokrajinskoj skupštini objavljena je na sjednici skupštine u prosincu 1893. Međutim, ponovno se vratio ovamo na pokrajinskim izborima 1895., ali ovaj put za kuriju velikih zemljoposjednika.
Odnos prema planinama Krkonoše i imanju Jilemnice
Kada je tada mladi plemić preuzeo upravu imanja Jilemnice 1860. godine, posebnu je pozornost posvetio opsežnim šumama i preradi drva. Šumarstvo je pod njegovim vodstvom doseglo jedan od svojih vrhunaca. Uveo je češku upravu na svom imanju, što je u to vrijeme bila jedinstvena mjera.
Veliku je pozornost posvetio poboljšanju zapadnih krkonoških cesta, uključujući i turističke, a današnja Harrachovska cesta koja vodi od Harrachova kroz dolinu Mumlave do Labske boude i do Špindlerovog Mlýna – Bedřichova postala je prva krkonoška turistička cesta označena i njemačkim i češkim informacijama uz njemačke. Svjestan važnosti turizma, dao je 1890. godine izgraditi drveni restoran u Žalýju, a dvije godine kasnije kameni toranj zamijenio je neprikladni željezni vidikovac. Također je doprinio gospodarskom i turističkom razvoju zapadnih Krkonoša svojim doprinosom izgradnji željeznice od Martinica do Rokytnice nad Jizerou.
Također je imao topao i vrlo osoban odnos sa središtem svojih krkonoških posjeda – Jilemnicama. Uživao je boraveći tamo, 1863. godine gradu je darovao kroniku, a u uvodu je vlastitom rukom, između ostalog, napisao: „…Konačno, ova knjiga, koja je vjerni memoar za vjekove, svjedoči i o mojoj iskrenoj ljubavi prema slavnom gradu Jilemnicama, koji milosrdni Bog uvijek blagoslivlja.“
Godine 1870. dao je popraviti lokalni dvorac, a sredinom 1990-ih proširio ga je, obnovio u sadašnji oblik i okružio velikim parkom. Značajno je podupirao škole, lokalnu turističku zajednicu, donirao drvo za izgradnju sokolane itd.
Također je osigurao da Jilemnice ostanu sjedište političkog okruga. Grad ga je, kao i mnoga sela vlastelinstva Jilemnice (Horní Branná, Valteřice, Martinice i druga), nagradio počasnim građaninom (1861.) i danas jedna od glavnih povijesnih ulica nosi njegovo ime.
Skijanje u Krkonošama
Godine 1892. Jan Nepomuk iz Harracha posjetio je Svjetsku izložbu u Oslu u Norveškoj, gdje je na izložbi sportske opreme došao na ideju da bi skije mogle olakšati kretanje njegovim šumarskim radnicima u vjetrovitim planinskim šumama. Na njegov zahtjev, šumarska uprava u Horní Branni naručila je jedan par jasenovih skija iz Norveške i jedan par bukovih skija iz Beča. U to su vrijeme bile vrlo skupe, koštale su 11 guldena. Prvi parovi domaćih skija za grofovo šumsko osoblje tada su izrađeni prema uvezenim uzorcima. Međutim, vjerojatno nije istina da je Jan iz Harracha donio prve skije u Krkonoše – one su već bile korištene nekoliko godina ranije, a za to je, između ostalih, bio zaslužan Otto Vorwerg. Uostalom, prve skije u Češkoj posjedovao je Josef Rössler-Ořovský 1887. godine, koji je iste godine osnovao Praški skijaški klub kao prvi skijaški klub u Europi izvan Skandinavije.
Godine 1895. u Jilemnicama je osnovan Češki skijaški savez Krkonoša, a nekoliko godina kasnije održane su prve skijaške utrke. Skijaše i ostale turiste posluživao je restoran za piknik na brdu Kozinci nad Jilemnicí, koji je također izgradio grof Jan.
Smrt
Grof Jan Nepomuk František od Harracha umro je u dobi od 81 godine i pokopan je u obiteljskoj grobnici u Horní Branni. Na dan njegovog sprovoda, iz Praga je stigao poseban vlak s vodećim predstavnicima češkog javnog života. Pojizerské listy su tada pisale da je plemić koji je “bio gotovo jedini iz kruga konzervativne aristokracije koji se vjerojatno najviše približio osjećajima našeg naroda i svojom pravdom zauzeo dobra prava našeg naroda u krugovima koji su mu bili dostupni…”
„Shvatio je da kome se više daje, i on treba više dati. I ne samo materijalno, već i duhovno. Podržavao je mnoge korisne stvari“, rekao je o grofu Harrachu Jan Luštinec, ravnatelj Muzeja Krkonoše.
