Krvavo “oslobođenje” Dubrovnika 18. listopada 1944. godine
Obzirom na naglo nastalu situacija na Dubrovačkom području nijesmo vam mogli pravovremeno dostavljati redovite izvještaje. U prvom redu uvjetovano je bilo sa velikim poslom. Mi smo u prvom redu mlado opunomoćstvo koje se još nije ni dovoljno snašlo u ovom radu. Ono o ćem mislimo najviše pisati, jer vjerujemo da vas to i najviše interesuje, to je Dubrovnik. Dubrovnik je nama a i samoj Partijskoj organizaciji bio vrlo slabo poznat, tako da mi nismo došli u Dubrovnik sa gotovim planom, već smo ga morali stvarati sa upoznavanjem situacije. Oslobođenje Dubrovnika došlo je nenadano zatekavši nas za naš teški zadatak prilično nepripravne. Naša mreža u samom bivšem Dubrovačkom kotaru nije uopće postojala. Nadopisano rukom.
Mjere pojedinaca…
Vojnička situacija tada je prikazivana ozbiljnom i trebalo je raditi brzo. Bataljona narodne odbrane u gradu nismo imali a služenje sa jedinicama Hercegovačkim i II Dalmatinskom u mnogim slučajevima je više škodilo. Bilo je slučajeva kad je od spomenute vojske trebalo braniti narod mjesto da ga sama vojska brani. Novomobilizirane koje su nam Komande Mjesta slale za bataljon Narodne Odbrane trebalo je dnevno prečišćavati, dapače i ubijati kao narodne neprijatelje. Hege (Mjere?) pojedinaca, pa čak i viših rukovodioca iz XXIX divizije bila je često i pretjerana. Ne bi željeli da ovo ispadne kao optuživanje nekoga, ali vjerujemo da je bila i proračunata. /Preko telefona se čuo razgovor od dva viša rukovodioca iz XXIX divizije kako govore da su do Trebinja bolje prošle – u materijalu – pozadinske vlasti, a od Trebinja prema moru da će bolje proći oni tj. XXIX divizija/. Pomoći od Hercegovačke OZNe, koja se je tu nalazila po oslobođenju Dubrovnika, malo smo imali, a ponekad su nam i ometali rad. Drugu Ćompu je rekao drug Šakota u prisutnosti nekoliko drugova da naše opunomoćstvo ne vrijedi i da hercegovačka OZNa na Dubrovačkom teritoriju preuzima vlast u svoje ruke. Drug Voja je nakon toga rekao drugu Ćompu da auto opunomoćstva preuzima za svoje potrebe. Drug Ćompo se držao dobro i bio je pri svemu tome jako hladan ali ipak nije popustio. Prvih 5-6 dana po dolasku u Dubrovnik od Opunomoćstva Juž. Dalm. Područja nalazio se sam drug Ćompo, te se u gradu događale mnoge nepravilnosti kod svih jedinica i ustanova. Kasnije se je to ispoljilo kad su stigli i ostali drugovi Opunomoćstva i stizavale su pritužbe sa raznih strana. Bilo je mnogih pljačka, zadiranja u tuđe konpetencije, pogospođivanja, nepartijskih razgovora, neljudskih postupaka, itd. Iako na naša ukazivanja nije se dovoljno poduzimalo sa strane rukovodioca iz hercegovačke divizije. Mi ne možemo zadrto gledati na ovakve pojave kada se one dešavaju kod boraca, jer znamo za priliv svakojakog ljudstva u posljednje vrijeme u našu vojsku, (mobilizirani četnici, op. N.N) ali je vrlo štetno što se ovakve pojave dešavaju kod naših rukovodioca.
Bonovi za hranu
Automobili i motorbicikle su se više bile popele svim našim štabovima vrh glave tako da smo u očima mase izgledali smiješni. Ekonomi i intendanti su jurili za magazinima i materijalom zadirući ponekad i u trgovina i u privatne stanove – za potrebe vojske. Bonovima za raznovrsne stvari – i nepotrebne, izazivali smo čudno gledanje mase na nas. Masa je u početku, mada smo uživali kod nje velike simpatije, ne poznavajući nas, samo promatrala da nas upozna – a prvi utisci obićno ostave najdublje utiske. Drugovi koji su do tada radili po R.O.C. u gradu odjelili su oko 120 najgorih gadova, svih boja, koje smo preko jednog voda herc. bat. Nar. Odbrane i simpatizera iz grada dali uhapsiti, ne vršeći nikakova ispitivanja – jer to nije bilo u mogućnosti, niti likvidiranja da ne bi smo i u tom pogledu pogriješili. Vojnička situacija neprestano prikazivana veoma ozbiljnom pa i kritičnom, uglavnom bacili smo se na hapšenja najopasnijih da bi u svakom slučaju ponovnim dolaskom neprijatelja u grad ostalo što manje ološa. Hapšenje je vršeno dosta anarhistički. Hapsio je ko je htio i zašto je htio.
Dolazilo je i do ličnih obračunavanja. Jedna osoba, a vjerojatno i više je bilo, koja je nestala bez traga: odveli su je „Partizani“. Pretraživali su se stanovi – ko je htio – pri tomu nestajali primamljivi predmeti i vrijednosti… Drug pomoćnik Šetka koji je tada bio sa drugom Ćompom u Dubrovniku, slabo se je snalazio jer on nije ni bio za ovaj poso – obzirom na njegov temperament i zdravlje. Po dolasku druga pomoćnika Boža već je išlo bolje a naročito po dolasku druga Duška iz odjela i druga zamjenika Petrovića. Obzirom na to da nas je masa počela smatrati prilično labavim, jer nismo uživali dovoljno autoriteta u narodu, trebalo je napraviti hitno neki oštriji potez – što je bilo mišljenje drugova iz Oblasnog komiteta koji su se tada nalazili u Dubrovniku. Radi toga smo na brzinu ispitali najgore zločince i u dvije noći likvidirali oko pedeset. Od toga smo objavili trideset.
Hercegovci
Takođe smo posebnom osudom objavili jednog drznika koji je hapsio, pljačkao i batinao ljude po gradu na svoju ruku. Mi smo se trudili da spriječimo javno mlaćenje uhapšenika u ćemu su se isticali Hercegovci pa i sam drug Šakota. Sve ovo je bacalo jednu ružnu sliku na nas. Uglavnom nijesmo oglasivali strijeljane strance koji su živjeli u Dubrovniku, a slabo ili nikako su bili ovdje poznati. Suđenje javno još se nijesmo usudili praviti jer masa ovdje tome nije dorasla. Dapače nije ovdje sve u redu ni sa samim rukovodiocima dubrovačkim. Tako reći za svakog koga smo uhapsili dolazili su kolone intervencija raznih odbornika i rodoljuba, tako da smo bili prisiljeni oštrije odbijati svaki pokušaj intervencije pa dolazila ona sa bilo koje strane. Dok su intervencije toliko učestale dotle su prijave bile veoma rijetke i previše sitničave. U prve dane bilo ih je zatvoreno nekoliko sa prilično mizernim ili nikakovim podacima pa smo bili prisiljeni da ih puštamo u pomankanju jačih dokaza. Sa njima smo pri ispitivanju u postupku postupali najljepše i odgojno što se je i odrazilo na masu – jer je masa očekivala da ćemo iz bjesa linčovati i tući zločince veće i manje gdje stignemo – a oni su pričali po nihovom puštanju iz zatvora o našem lijepom i čovječanskom postupku. Obzirom na ove činjenice mnogo je doprinijelo da nam se digao autoritet u masama, pa naše objavljivanje strijeljanih sa obrazloženjem sa uvjerenjem se je govorilo po gradu da se je preslušavalo i utvrđivalo krivica narodnih zločinaca i da nije nikome pala vlas s glave a da nije zato bilo utvrđeno dokazima u postupku. Da mi nijesmo ubijali bez suda i preslušanja kao što su to radili ustaške bande.
Svi drugi su im banditi
Mnogi banditi i sluge okupatira su se prvih dana bili uvukli u pozadinske položaje ili pošli u vojsku kao dobrovoljci. Za većinu smo ustanovili gdje se nalaze pak smo se pobrinuli da ih se premjesti ili likvidira prema tome kako je ko zaslužio. Nezgodno je kod suđenja i ispitivanja to što ovdje uopće ne postoje sudski islednici ni sud pak smo bili prisiljeni svršavati sve sami /uz pomoć druga Duška/ kako smo mogli. Jednom kada smo oko t.mj. bili upozoreni na ozbiljnost situacije prebacili smo oko 120 zatvorenika sa podacima na Korčulu gdje su sa njima otišli drug Božo /pomoćnik/ i islednik Berislav. Tamo su oni nastavili sa ispitivanjem i suĐenjen, tako da je do danas tamo likvidirano oko 30 bandita, 19 upućeno u operativne jedinice, a 14 pušteno na slobodu. Sa ostalima se svršava posao naročito zadnjih dana otkako su stigla iz Splita dva sudska islednika. Među svim ovim zatvorenicima, puštenim i likvidiranim bilo je ljudi i žena iz svih krajeva našeg okruga ali u većem dijelu Dubrovčana i Konavljana, jer je tamo izroda (op. !!!!!) najviše i bilo. Nakon eksportiranja gore navedenih na Korčulu mi smo ovdje u Dubrovniku nastavili sa hapšenjem tako da ih danas u Dubrovniku imademo opet u zatvoru. To su takođe uglavnom Dubrovčani i Konavljani, skoro svi sa griješkama napravljenim za vrijeme okupacije. Kotarski komitet K.P.H. preko Komande Mjesta Nadopisano rukom primorje je neke osudio i objavio našto smo mi ukazali na nepravilnost tog postupka, tako te se to neće više ponoviti. Među zatvorenim i strijeljanim bilo je ustaša, četnika, gestapovaca, taj. špijuna, kriminalaca i ostalih narodnih neprijatelja. Mi smo nastojali da se naša ustanova što manje pretvori u policiju i sud i prilićno smo u tome uspjeli, obzirom na to da smo bili prisiljeni i vršiti njihove funkcije u izvjesnim slučajevima. OZNa uživa dosta ugleda kod naših ustanova i naroda ali se isto kod jednog dijela naroda zapaža izvjesni strah od nje. Mnogim rukovodiocima i narodu je uloga OZNe slabo poznata pak prave razne nepravilnosti čime su nas samo kompromitovali u očima naroda. Odnos OZNe /našeg Opunomoćstva/ sa ostalim ustanovama i OZNama je dosta dobar. Povezani smo sa svim našim Komandama i Okružnim ustanovama u Okrugu. Tako se međusobno pomažemo i koordiniramo rad sa Oficirima OZNe V sektora, Komande Područja, II Dalm. Brigade. Takođe smo povezani sa OZNom Hercegovine /major Slobodan Šakota/ i južne Hercegovine te OZNom za Crnu Goru, sandžak i Boku.
Ozna na djelu
OZNa Hercegovine je tražila od nas prepis izvještaja kojeg mi šaljemo vama – našto smo se mi oglušili čekajući jasan odgovor od vas po tom pitanju. Od Crne Gore je kod nas svraćao često potpukovnik Spasić, kapetan Zečević /šef II o.pri II Korpusu/ i major ? /šef II o. Za Crnu Goru, Sandžak i Boku/. Sa štabom Baze II Udarnog Korpusa takođe smo povezani. Drugovi iz Hercegovine i Crne Gore se često obračaju na nas pak nam to oduzimlje dosta vremena. Zadnje vrijeme kod nas često svraća šef ruske misije ? koji se dosta interesira za naš rad i želio bi nam pomoći te nam nije potpuno jasno kakav stav da uzmemo prema njemu. Zadnjih dana dali smo strijeljati dva Talijana i jednog Njemca. Politička je situacija u Okrugu je u znaku moralnog opadanja svih naših protivnika ali to još ne znači da ih je nestalo mnogo, nego naprotiv malo ih je nestalo. (op. !!!!!!!) Ono što smo mi likvidirali ili na bilo koji način uklonili od uticaja na masu, je uglavnom ono što se je eksponiralo kao sluge okupatora, ustaša i Četnika ali obzirom na to da u našem okružju nije došlo do jačeg oblika bratoubilačke borbe i obzirom na to da su u Dubrovačkom kotaru dobrim dijelom i naši neprijatelji gravitirali ka zlatnoj sredini naši se svi protivnici nijesu izjasnili otvoreno protivu nas pa se nema ni dovoljan adut za njihovo uklanjanje. A oni su još tu i uza svo njihovo tobože mrtvilo, posljednje vrijeme oni su spremni i da se miću i rade protivu nas. Općenito političko stanje u okrugu nije zadovoljavajuće, ali je ipak dosta dobro. Naročito je dobro na Korčuli, Mljetu i Pelješcu iako se i tamo osjeća ozbiljna zamorenost i pomalo indiferentnost naroda takoreći prema svemu što je uvjetovano i samim teškim ekonomskim stanjem. Pojedini sitni ispadi koji se tamo dese nijesu ozbiljni da bi smo se zbog njih mogli zabrinjavati. Taj narod dao je sve od sebe, daje i danas i spreman je dati i sutra.
Otimanje hrane
Bivši Dubrovački kotar moramo odjelito gledati, iako se po žrtvama danas ne razlikuje mnogo od ostala dva kotara, jer se je i pokret drugačije tamo razvijao kroz našu borbu. Jača aktivizacija u našem pokretu naroda na ovom terenu je najnovijeg datuma. Mobilizacija je uglavnom vrlo dobro uspjela a svakodnevno se dovršava. Imade dvadesetak slučajeva dezerterstva /škriparenja/ i to večinom Konavljana i Dubrovčana. Davanja materijalnih priloga /hrane, vina, ulja, robe, itd./ se je naročito pokazalo u narodu u Konavlima koji svakodnevno hrane 2000-3000 naših vojnika. Ukaživana pomoć naroda vojsci je dosta dobra. Reakcija H.S.S. kao glavni naš neprijatelj u okrugu a naročito u dubrovačkom kotaru i ako se povezuje nije još došao do vidljivog izražaja, u sabotaži našeg pokreta. Oni koji su kompromitovani kao sluge neprijatelja stoje po strani dok oni nekompromitovani se utrkivaju na položaje koje im širina J.N. Fronte omogućuje ali su oni ipak povezani sa svojim kompromitovanim kolegama. Dapače ne bi pogriješili kada bi rekli da su vezani i za umjerenije četnike /zapravo nacionaliste/ dok istodobno teže ka tone da se mi zakačimo sa Srbima. Tako se na primjer primječuje da smo ubili malo četnika jer da ih ima mnogo i da se to tako vraća stara Jugoslavija. Zapita li ih se koji su to četnici – pa svi Srbi. Kamo to vodi? – Jasno je. Također ne mogu da sakriju svoju neiskrenost po pitanju Mačeka govoreći da pitanje Mačeka „nije pristojno“ uzeti kao ličnu stvar /Mačeka/ nego kao stvar stranke H.S.S.a. Jedan dio H.S.S.a „prijatelja“ naših na čelu sa Hercegovićem, Obuljenom ( !!!!!) i dr. Aktivno učestvuje u našem pokretu, sastaju se, i nastoje što više nabaciti hegemonije na razvoj događaja, biranja i vlast u Dubrovniku. Nezdravost njihova se naročito očituje u tome /a to je i naša slabost/, što im se dozvoljava da na konferencijama J.N.O.Fronte ispadaju kao neka zasebna partija. Tako su u mjesni N.O.O. Dubrovnik predlagali same advokate, suce, profesore i popove!!! Naše je mišljenje da se ovo „kolo“ razbije u zametku, jer su poćeli hvatati korjena u masama /sticati autoritet/. Po mogućnosti da ih Oblasni N.O.O. pozove sve o jedan svoj odjel ili slično.
Protiv HSS-a i Mačeka
Značajno je da kada ovi H.S.S.ovci govore na konferencijama nerado skoro nikako neće da raskrinkavaju Mačeka. Reakcionari H.S.S.ovci na Korčuli, Pelješcu i Mljetu uglavnom su razbijeni i malo ih ima. Niko Buško mačekovac i reakcionar iz Stona je interniran na Korčulu. U Primorju su takođe razbijeni ali pojedinaca ima još dosta. U Konavlima je H.S.S. uopće dosta jak upravo najjači. Niko Pušić koji je uvučen našom nepažnjom u Oblasnu J.N.O.F. je nezdrav i nepouzdan tip, koji ne uživa ni neke simaptije u svoj kraju. Pero Bakić je aktivni naš protivnik, Mačekovac, iz Ćilipa-Konavle. Kad su otišle Ustaše iz Konavala povukao se u ilegalstvo i danas se nalazi u šumi. Isti ne uživa u narodu nikakove simpatije. S njime se nalazi još nekoliko škripara pa su vjerojatno povezani i sa četnicima koji se ponekad viđaju na tom području. /…/ Dubrovnik je leglo svakakove reakcije: Mačekove, četničke, popovske i fašističkih ostataka. /…/ Rad ustaša kao zasebne organizacije se ne očituje ali su u svemu spremni da potpomažu naše glavne neprijatelje mačekovce. Drugih nekih politički aktivnosti ne primječuje se. Popovi se drže dosta rezervisano a ne mogu da se ne prikažu zapanjeni našim postupcima koliko kod ispitivanja /onih popova koje smo zatvorili i pustili/ toliko i u javnosti nas „Komunista“ prema njima. Na jednom učiteljskom kursu bilo je dosta koludrica, fratara i popova pak im se je rastumačilo ciljeve naše borbe i održalo referat o K.P. To je na njih dosta dobro djelovalo pak su im sada nekako smireniji živci uza sve što smo smakli 5 popova. /…/ Zadnje dane izdaju se i legitimacije za pućanstvo a također se pozivaju strani državljani, uoće nedubrovćani da se prijave i težit ćemo ka tome da se sele iz grada a naroćito ono što se je neprijateljski odnosili prema nama. /…/ Ostatak stranice je otrgnut
(Iz knjige “Zločini i teror u Dalmaciji 1943. – 1948. počinjeni od pripadnika NOV, JA, OZN – e i UDB-e”. Zagreb 2011., priredili: Blanka Matković i Ivan Pažanin – tekst je ostavljen onakav kakav je zatečen sa svim pravopisnim i gramatičkim gješkama)
