Nafta na prekretnici? Ne, zaista

OPEC-ova era je gotova. Završena je. Više je nema

Nekad su zemlje OPEC-a vodile glavnu riječ u formiranju cijena nafte. Međutim, američki procvat proizvodnje nafte iz škriljevca, povratak Irana na svjetsko tržište, te globalna žurba za ograničavanjem emisija ugljika, promijenili su mentalni sklop Saudijske Arabije, diva u OPEC-u. Nafta ulazi u novu eru. Prvi put u nekoliko desetljeća nitko ne pokušava regulirati opskrbu naftom:  niti Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC)  niti Saudijska Arabija. Implikacije su ogromne, govori Jim Burkhard, šef analize tržišta nafte  u istraživačkoj tvrtki IHS u Washingtonu.

Jim Burkhard

• Je li OPEC stvarno mrtav?

– Zapravo da. Organizacija i dalje postoji, ali njene članice već odavno  više ne funkcioniraju poput nekog kartela koji regulira opskrbu naftom. Titan OPEC-a – Saudijska Arabija – odlučio je da je bolje pumpati što više nafte. To nije privremena taktika. To je novo stajalište te države glede svijeta energije. Nakon što je američki bum hidrauličnog  lomljenja škriljevca (fracking) postao raširen, pokušaji da se smanji dotok nafte kako bi se zadržale visoke cijene izgledao je uzaludan. Osim toga, Saudijci se natječu s Iranom za vodstvo na Bliskom istoku. Iran želi da strane tvrtke ulažu u njegovu naftnu  industriju, kako bi obnovio svoju proizvodnju. Održavanjem niske cijene, Saudijci žele da ta ulaganja postanu neprivlačna što je više moguće. Konačno, oni predviđaju da će svijet postupno odustati od prijevoza temeljenog na nafti, i okrenuti se alternativama kao što su električni automobili. Iz saudijske perspektive, bolje je prodati što se više može sada, nego čekati da postanu još niže. "OPEC-ova era je gotova. Završena je. Više je nema", kaže Jim Burkhard, šef analize tržišta nafte  u istraživačkoj tvrtki IHS u Washingtonu. Ne postoji više zabrinutost zbog toga hoće li biti dovoljno nafte za isporuku za 50 godina, nego hoće li biti dovoljno potražnje za 50 godina.

• Ako svijet proizvodi više nafte, zbog čega su cijene plina porasle?

– Proizvodnja raste, ali svjetska potražnja, potaknuta niskim cijenama benzina, raste još više. Kao rezultat toga, prezasićenost tržišta naftom smanjuje se. Do kraja godine, a možda već u idućem tromjesečju, proizvodnja u svijetu  mogla bi pasti ispod svjetske potražnje. To će se  dogoditi  prvi put nakon 2013. godine. Nedavno smanjenje proizvodnje  izazvalo je porast cijena. Požari u Alberti privremeno su onemogućili proizvodnju više od 1 milijun barela dnevno, što je gotovo polovica proizvodnje nafte iz škriljevca te kanadske pokrajine. Nigerijski problemi  manji su, ali  teže ih se može riješiti. Višestruki napadi na naftovode koje je izvela nova militantna skupina Delta Nigera Avengers smanjili su kapacitete isporuke za 500.000 barela dnevno,  te uzrokovali najveći pad nigerijske  proizvodnje u zadnje 22 godine. Brazilska proizvodnja nafte i plina pala je za 7 posto prošle godine, nakon što se skandal oko državne naftne tvrtke Petrobras  produbio. Iran je, s druge strane, snažno povećao proizvodnju brže nego što se očekivalo, te sada pumpa 3,6 milijuna barela dnevno, što je najviša  razina u pet godina.

• Hoće li se cijene nafte opet povećati  na 100  dolara po barelu?

– Ne će u skorije vrijeme. Ako ne dođe do nekog ogromnog šoka uzrokovanog vremenskim ili gospodarskim nepogodama, prognostičari smatraju da će cijene nafte možda  doći do 80 dolara za barel oko 2020. godine. Obični bezolovni plin trebao bi dostići prosječnu cijenu od 2,08  dolara po galonu ove godine – što je najniža cijena u zadnjih 16 godina, prema podacima US Energy Information Administration. Sljedeće godine cijene bi mogle malo porasti  na 2,24  dolara. Ako nova kriza bude utjecala na smanjenje proizvodnje, cijene benzina mogle bi porasti na  3 dolara po galonu. Međutim, trebale bi pasti čim tržišta predvide kraj krize.

• Je li američki procvat proizvodnje nafte iz škriljevca završio?

– Da. Američka proizvodnja nafte pada od prošle jeseni. Oko 130 naftnih i plinskih tvrtki na sjeveru Amerike  bankrotiralo je od početka 2015. godine, izvješćuje Bloomberg. Neki stručnjaci predviđaju da će  2016. biti još gore. Čak i ako se cijene nafte ponovno povećaju, mnoge tvrtke jednostavno su prezadužene. Kada njihovi krediti dođu na naplatu, kreditori ih neće refinancirati jer budućnost ne izgleda tako svijetla. Možda će američki proizvodnja opet porasti i  proizvodit će se više nafte iz škriljevca. Međutim, očekuje se da će rast biti mnogo sporiji nego na vrhuncu procvata. Postoji jedna promjena: američki zakoni sada dopuštaju naftnim tvrtkama da izvoze. Dakle, vrlo cijenjena američka nafta iz škriljevca, koja se uz popust prodavala u zemlji,  sada će odražavati svjetske cijene. To je dobra vijest za američke naftne tvrtke, ali će američki vozači biti pogođeni.

• Udaljava li se svijet doista od nafte?

– Da, na mahove. Premda gotovo 200 zemalja koje su sudjelovale u pregovorima Ujedinjenih naroda  o sporazumu o klimatskim promjenama u prosincu prošle godine ne ispunjavaju svoje  obveze o smanjenju emisija, one su i dalje zabrinute zbog globalnog zatopljenja i zagađenja. Države koje su najveći potrošači nafte na svijetu već provode politiku smanjenja svoje ovisnosti o fosilnim gorivima. Rastu i ostali oblici pritisaka. Tijekom pet godina, pokret za napuštanje korištenja fosilnih goriva koji je započeo na nekoliko sveučilišta proširio se diljem svijeta,  tako da je 518 organizacija  koje ukupno vrijede 3,4 bilijuna dolara pristalo prodati svoja ulaganja u ugljen, naftu i prirodni plin. Te skupine su Rockefeller Brothers Fund, nasljednik bogatstva Standard Oila, Državni fond u  Norveškoj, koji se nalazi među 20 vodećih proizvođača nafte u svijetu. Čak je i Saudijska Arabija poduzela akcije za prodaju dijela svoje državne naftne  kompanije Saudi Aramco i za diversificiranje svojeg gospodarstva. Za sada, nafta će i dalje biti od vitalnog značaja za prijevoz. Međutim, neki analitičari očekuju da će se do 2030. godine, možda čak i ranije, njena dominacija smanjiti. Ako cijene benzina postanu previsoke, potrošači bi trebali biti u mogućnosti jednostavno se prebaciti na električne automobile ili neke druge mogućnosti.

Baurent Belsie, The Christian Science Monitor, SAD