Marija Radić napokon ima spomen-ploču u Zagrebu

Stjepan Radić: Blagoslivljem čas, kad sam ugledao i upoznao tebe, kćer prvoga slavenskoga naroda

Ideja Hrvatsko-češkog društva da se Mariji Radić podigne spomen-ploča na zgradi u Mihanovićevoj 34 u Zagrebu gdje je 1954. umrla uspješno je ostvarena na Dan žena 8. ožujka 2014., u godini u kojoj se obilježava 140. godišnjica rođenja i 60. godišnjica smrti supruge Stjepana Radića. Akcija je realizirana jer su se u nju uključili i Grad Zagreb te Organizacija žena HSS-a „Hrvatsko srce“ kojem je Marija Radić bila prva predsjednica. Ploča je rad kipara Stjepana Divkovića i djelatnika ljevaonice umjetnina "Ujević".

„Ovo je najmanja gesta i znak pažnje koji smo mogli napraviti za ovu ženu. Njezina Slavenska knjižara, njena hrvatsko-češka duga prijateljstva bit će upisana zlatnim slovima u povijest Grada Zagreba i Republike Hrvatske. Hvala Hrvatsko-češkom društvu i HSS-u što su organizirali postavljanje ove spomen-ploče na čast i ponos Grada Zagreba i naših čeških prijatelja“, kazao je na svečanosti otkrivanja spomen-ploče zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, podsjetivši na zalaganje Marije Radić za ravnopravnost žena i opće pravo glasa.

Marija Radić i uglednici prilikom otkrivanja spomen-ploče u Zagrebu

Predsjednik HSS-a Branko Hrg rekao je da je ovo možda najbolja proslava Dana žena u Zagrebu. „Ima li boljeg načina proslaviti Dan žena nego otkrivati ploču ženi koja je bila prosvjetiteljica hrvatskog naroda, boriteljica za prava žena, vjerna supruga i pratiteljica svog supruga, političara, jednog od najsvjetlijih imena hrvatske povijesti", istaknuo je Hrg koji smatra da je postavljanje ove spomen-ploče veliki europski poduhvat, s obzirom na mjesto rođenja i nacionalnost Marije Radić, koja osim u Pragu ima sada i spomen-ploču u Zagrebu.

Predsjednik HČD-a Marijan Lipovac podsjetio je da je na inicijativu HČD-a spomen-ploča u Pragu 2011. otkrivena u crkvi sv. Norberta gdje je Marie Dvořáková, udajom za Stjepana Radića, postala Marija Radić. „Niz desetljeća, sve do 1990., nije uvijek bilo ugodno biti njihov potomak. Njihova djeca, unuci i praunuci doživljavali su progone i neugodnosti, a danas su dočekali da njihovoj baki i prabaki Zagreb i Hrvatska napokon odaju javnu počast podizanjem spomen-ploče na kući u kojoj je prije 60 godina umrla. Drago nam je što su neki od potomaka Marije i Stjepana Radića članovi Hrvatsko-češkog društva jer naša je udruga nastavlja djelo koje je krajem XIX. stoljeća započeo Stjepan Radić populariziranjem Češke u Hrvatskoj i promicanjem hrvatsko-češkog prijateljstva. Toga naravno ne bi bilo da Radića uz Češku nije vezala njegova supruga Čehinja i Pražanka Marie Dvořáková, daljnja rođakinja češkog skladatelja Antonína Dvořáka koja je svom suprugu bila ne samo životna suputnica, nego i najbliža suradnica.

Koliko je ona značila Radiću svjedoči rečenica iz njegovog pisma iz 1896. u kojem piše: „Blagoslivljem čas, kad sam ugledao i upoznao tebe, kćer prvoga slavenskoga naroda.“ A u pismu poslanom iz zatvora 1919. čitamo ovo: „Ti si stalnim svojim značajem stvorila korito bujici moga temperamenta, ti si dubokim svojim osjećajem za pravicu stvorila korijenje mojim mislima za slobodom i napredkom.“ Ljubav i brak Stjepana i Marije Radić koji su trajali od njihovog prvog susreta na izletu u dvorac Karlštejn u srpnju 1894., pa sve do Radićeve smrti 8. kolovoza 1928. na najbolji način simboliziraju hrvatsko-češko prijateljstvo. Radić je kao češki zet marljivo radio na promoviranju Češke u Hrvatskoj, a Marija je Hrvatsku prihvatila kao svoju novu domovinu i pomagala suprugu u njegovom političkom radu.

Njegov nauk slijedila je i za njegova života i nakon njegove smrti, kad se hrabro odupirala svim trima diktaturama koje su u XX. stoljeću vladale Hrvatima – srpskoj kraljevskoj diktaturi, ustaškoj i komunističkoj. Hrabrost je pokazala odbivši mirovinu koju joj je ponudio kralj Aleksandar s porukom da ne želi mirovinu od ubojice svoga muža. Uz sve to Marija Radić nije prestala biti Čehinja, a i u kolektivno pamćenje hrvatskog naroda ušla je po češkom obliku svog imena, kao Marženka. U hrvatsko-češkom duhu Radići su odgajali i svoje četvero djece, koje je Marija Radić naučila govoriti češki, jednako kao i svoje unuke. Sve to bili su razlozi zašto je Hrvatsko-češko društvo iniciralo postavljanje ove spomen-ploče koje ne bi bilo da nismo naišli na pozitivan odjek Organizacije žena HSS-a „Hrvatsko srce“ i Grada Zagreba. To je inače druga spomen-ploča u čast Marije Radić koju je inicirala naša udruga, a prva je 2011. otkrivena u Pragu u crkvi sv. Norberta gdje Marie Dvořáková, udajom za Stjepana Radića, postala Marija Radić. Ona je umrla u ovoj zgradi s pogledom na Botanički vrt koji je tek jedno u nizu djela koje su Zagrebu podarili Česi.

Mnogima od njih Zagreb se odužio imenovanjem ulica ili podizanjem spomenika i ploča, ali do sada nijedna Čehinja nije imala svoje spomen-obilježje. Stoga je ova današnja svečanost korak naprijed u vrednovanju brojnih žena koje su ostale u sjeni svojih muževa. Odavanje počasti supruzi Stjepana Radića podsjetnik je na brojne hrvatsko-češke brakove koji su i nekad i danas bili važan most koji spaja naša dva bliska slavenska i srednjoeuropska naroda. Osim Radića u Češkoj su svoje supruge pronašli i banovi Nikola Šubić Zrinski i Josip Jelačić, nobelovac Vladimir Prelog, zagrebački gradonačelnik Vjekoslav Heinzel, slikar Vilim Svečnjak i mnogi drugi znani i neznani. Ljubav i brak Marije i Stjepana Radića prošli su mnoga iskušenja i teške trenutke, ali nikad nisu došli u pitanje, kao što je uostalom slučaj i s prijateljstvom Hrvata i Čeha koje se razvijalo kroz stoljeća i odoljelo nepovoljnim povijesnim okolnostima. Stoga neka nas sve koji smo pobornici prijateljstva Hrvata i Čeha trajno nadahnjuje životni primjer Marije i Stjepana Radića.“, zaključio je Lipovac.

Na svečanosti je bio i češki veleposlanik Martin Košatka, kao i potomci Marije i Stjepana Radića, a u glazbenom dijelu programa nastupio je KUD Mihovil Krušlin koji je otpjevao hrvatsku himnu, svečanu pjesmu HSS-a i svečanu pjesmu „Hrvatskog srca“ te zbor Češke besede Zagreb Bohemia koji je na kraju svečanosti otpjevao češku pjesmu Ach, synku, synku. Zatim je u središnjici HSS-a održana svečana akademija na kojoj su o životu i radu Marije Radić te braku sa Stjepanom Radićem govorili Marijan Lipovac i povjesničarka Suzana Leček, a nazočnima su se obratili i potpredsjednica HSS-a Marijana Petir i predsjednica Hrvatskog srca Marija Ledinski Anić.

Vid Hinković