Hrvatski Fokus
Hrvatska

Otvorena srbizacija Srba

Getoiziranje pomoću srpskog jezika

 
 
O ODLUCI USTAVNOG SUDA RH O REFERENDUMU O ĆIRILICI
Povodom Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-VIIR-4640/2014 od 12. kolovoza 2014. godine kojom je odlučivano o predloženom referendumu o izmjenama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, stranka HRAST poziva sva državna tijela – uključivo osobito policiju, državno odvjetništvo i sudove – da na najozbiljniji način prime i ispoštuju zabranu prisilnog provođenja Zakona o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina na području Grada Vukovara.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2014/08/cirilica_2.jpg
Tom zabranom koja je sadržana u toč. III. Odluke Ustavnog suda RH izrijekom se nalaže: „nadležna državna tijela ne će provoditi taj zakon na području Grada Vukovara uporabom prisilnih mjera“. To znači – između ostalog – da policija ne smije nikoga uhititi, da državno odvjetništvo ne smije nikoga progoniti, da sudovi nikoga ne smiju suditi i protiv nikoga ne smiju izvršavati kazne. Po našem mišljenju ta zabrana uporabe prisilnih mjera proteže se i na događaje koji su se dogodili u vremenu prije donošenje Odluke Ustavnog suda RH.
 
Uz zadovoljstvo tim dijelom odluke Ustavnog suda RH, moramo izraziti i zabrinutost nad ekstenzivnim tumačenjem odredbi o ovlasti Ustavnog suda RH da ocjenjuje ustavnost referendumskog pitanja. Sva su državna tijela u pravnoj državi – pa tako i Ustavni sud – pozvana da oprezno odvaguju jesu li doista nadležna da svojim odlukama umanjuju slobode naroda. Osobito bi u pitanju referenduma trebalo imati pred očima odredbu članka 1. Ustava RH, gdje se propisuje
 
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Napominjemo da sam Ustavni sud RH na više mjesta u obrazloženju svoje odluke ponavlja da predloženo referendumsko pitanje samo po sebi ne bi bilo neustavno, ali zauzima stajalište da se „…u hrvatskom društvu u posljednjih 11 godina (to jest od 24. prosinca 2002. godine, kad je UZoPNM stupio na snagu) nisu dogodile nikakve relevantne promjene na nacionalnoj razini koje bi upućivale da je prag za službenu uporabu jezika i pisma, propisan člankom 12. stavkom 1. UZoPNM-a, postao neprimjenjiv ili neprikladan i da mora biti zamijenjen višim“, stoga da u konkretnoj situaciji ne postoje „relevantni i dostatni razlozi koji bi proizlazili iz prepoznate i precizno određene prijeke društvene potrebe“… te „predložena izmjena članka 12. stavka 1. UZoPNM-a nema jasnu racionalnu osnovu“ (toč. 14. i 14.1. Odluke USRH).
 
Smatramo da na ovaj način nalazi Ustavni sud u članku 95. Ustavnog zakona o ustavnom sudu ovlasti koje mu tim člankom zapravo nisu dane: naime čl. 95. doista ne propisuje da smije Ustavni sud razmatrati „relevantnost i dostatnost razloga“, baviti se prepoznavanjem „prijeke društvene potrebu“ i ocjenjivanjem „racionalnosti osnove“ za predloženi referendum.
 
Smatramo stoga da odluka Ustavnog suda zapravo utemeljena na prosudbama političke, a ne pravne prirode. Naime su pitanja korisnosti i pravodobnosti u principu – politička pitanja. Takvo političko stajalište o političkim aspektima predloženog referenduma, smatramo nedovoljno promišljenim. Naime se u posljednjih 11 godina dogodila u Hrvatskoj jedna doista drastična promjena, kada je u pitanju jezik i pismo nacionalnih manjina: kod jednog dijela pripadnika srpske nacionalne manjine možemo opaziti povijesno nezabilježenu želju da prestanu govoriti hrvatskim jezikom, te da govore standardnim srpskim jezikom i da se počnu služiti ćirilicom. Naime nam je više nego poznato da su Srbi u Hrvatskoj – čak i u razdobljima prve i druge Jugoslavije – govorili hrvatskim jezikom i služili se latiničnim pismom.
 
Moramo također opaziti da se ta težnja iskazuje upravo na širem području Vukovara – dakle na granici sa Srbijom i u području koje se prije dva desetljeća brutalnom agresijom i neciviliziranom okupacijom nastojalo otrgnuti od Hrvatske; na području gdje sada već čitav naraštaj mladih Srba odrasta u segregiranom (na uporno zahtijevanje političkih vođa iz redova etničkih Srba!) školskom sustavu i uz evidentno nastojanje da ti mladi ljudi što manje sudjeluju u hrvatskoj kulturi, te da u što većoj mjeri participiraju u kulturalnom životu susjedne Srbije. Predloženi referendum sigurno nije ni cjelovit, ni dosljedni način da se Hrvatska suoči sa ovom novom situacijom – međutim situacija definitivno traži pažnju hrvatskog političkog naroda i hrvatske države.
 

HRAST

Povezane objave

SUPROTIVA – Čemu služe krivotvorine?

HF

DORH opet zanimaju paketomati koje je Jandrokovićev štićenik u HP-u višestruko preplatio

hrvatski-fokus

Bijela ljubičica

HF

Tri sita

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više