Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije i podružnica Sisačko-moslavačke županije, u želji da dostojanstveno obilježi mjesto stradavanja hrvatskih branitelja i civila a u sklopu svog programa “Da se ne zaboravi“, podigli su spomen ploču na mjestu logora u općini Vojnić, te isto tako na mjestima razmjena Turanj i Mekušje. U skladu sa statutom HDLSKL ima obvezu na mjestima stradavanja-LOGORA podignuti spomen ploče u sjećanje na sve one koji su likvidirani od strane srba i nisu dočekali slobodu, te kao opomenu svim nadolazećim generacijama. Sva obilježja su postavljena uz pokroviteljstvo Predsjednice RH, Sabora RH, Ministarstva Hrvatskih branitelja, te uz nazočnost njihovih izaslanika, kao i nazočnost predstavnika lokalne uprave i samouprave.
Na žalost nije dugo trebalo da se lokalni Srbi “ponovno pobune” i zatraže odgovornost, a time i uklanjanje ploče jer, kako kažu iz SDSS-a: “Ovim tekstom uvrijeđen je srpski narod s područja Vojnića jer spomenuti objekt nikad nije imao svrhu koncentracijskog logora“. Istina je sasvim drukčija jer postoje više stotina svjedoka koji su svoje iskaze u vise navrata nakon izlaska iz logor predočili kako institucijama RH tako i svekolikoj hrvatskoj javnosti, kako o logoru Vojnić tako i o svim ostalim logorima.
Na našu žalost i zgražanje hrvatske javnosti nisu tražili skidanje spomenika na kojem je zvijezda petokraka i ćirilični natpis bez dvojezičnosti, koji stoji nasuprot spomen ploči a pod i s istom zvijezdom kojom su nas tukli za vrijeme boravka u logoru, o čemu svjedoče naši članovi, bivši logoraši logora Vojnić (Dražan Soldić, Siniša Ibrišimović, Raul Breznik, Saša Tadinac – članovi HDLSKL SDŽ) i o čemu su svjedočili pok. Tonći Turić i Boro Roščić, kao i mnogi drugi koji su prošli kroz logor Vojnić i ostale logore, kao što i sam mogu posvjedočiti kao bivši logoraš srpskih koncentracijskih logora. Isto tako mi smo svjedoci tko je i na koji način od Srba koji su danas abolirani sudjelovao u likvidaciji hrvatskih branitelja, žena, djece, silovanjima i na takav način rušio ustavno-pravni poredak RH, te o saznanjima likvidiranih Hrvata u logoru Vojnić: Andrije Gojaka, Marka Pape i Milana Cvitkušića.
HDLSKL SDŽ se pita do kud će ići bezobraština i bahatost Srba koji su sudjelovali u agresiji na RH i Zakonom o aboliciji i oprostu dobili priliku živjeti u RH, ali ne želi priznati zločine svog naroda nad hrvatskim, a s druge strane želi uživati sve blagodati hrvatske države. Isti Srbi žele ćirilicu u Vukovaru i svugdje gdje živi i jedan Srbin, uzimaju odštetu od RH, žele progon hrvatskih branitelja, ali ne žele priznati zločin nad hrvatskim narodom počinjen s njihove strane tijekom Domovinskog rata. Isto tako, dok Srbi s kokardama na čelu orgijaju na području RH, traže da se vojno-redarstvena akcija “Oluja” ne slavi već je proglašavaju zločinačkom i sve to bez sankcija, mi moramo trpjeti blaćenje i omalovažavanje naše žrtve, pa se pitamo hoće li već sutra tražiti promjenu imena Republike Hrvatske, njezinih obilježja državnosti. S pravom ćemo ustvrditi da je ovo djelo isto kao i djelo negiranja postojanja Holokausta koje se najstrože kažnjava u cijelom civiliziranom svijetu .
Ovim se potvrđuje da su branitelji 100-postotni invalidi u pravu kada prosvjeduju jer se na ovaj način pokušavaju omalovažiti sve hrvatske žrtve, vrijednosti proizašle iz Domovinskog rata, izjednačiti žrtvu i agresora, omogućiti ista ili veća prava onim koji su abolirani u odnosu na hrvatske branitelje kao i temelji neovisne, demokratske Hrvatske. Naime, ovim se krši u Saboru usvojena “Deklaracija o zaštiti digniteta Domovinskog rata“ te je ovakva situacija neodrživa, pa proizlazi da je inicijativa koja dolazi od strane Predsjednika Županijskog suda u Zagrebu u svrhu donošenje zakona o kriminalizaciji Domovinskog rata na pravom putu kad traži usvajanje istog, jer negiranje žrtve hrvatskih branitelja, žena, djece, negiranje svetinja Domovinskog rata ne može biti pravo govora, pozivanje na demokraciju, već mora biti kazneno djelo i mora biti najstrože sankcionirano.
Iz ovoga proizlazi da SDSS želi najviše institucije RH čiji su izaslanici nazočili otvaranju spomen-ploča nazvati lašcima kao i sve nas logoraše a nadasve po tko zna koji put prekrajati hrvatsku povijest. Isto tako ovim putem želimo poručiti svim Srbima da oni imaju dvije države pa samim tim mogu birati gdje žele živjeti ako ne žele poštivati zakone RH, a HDLSKL će i nadalje obilježiti sva mjesta na kojima su Srbi počinili zločine nad hrvatskim narodom i zahtijevati provođenje istraga, suđenje i osude svih koji su te zločine počinili u ime velikosrpske politike. Stoga, ovim putem pozivamo sve institucije RH, nevladine udruge, akademsku zajednicu da se uključe i promptno djeluju jer se žrtvi mora odati svaki pijetet a istina mora braniti svim sredstvima.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više