Kamo ideš Bosno?

Muslimanska Armija Bosne i Hercegovine bila je preteča isilovaca

Ostavljeni multinacionalni i multikonfesionalni amanet Alije Izetbegovića Turskoj, Bosna i Hercegovina je sve sličnija tom svom polutisućljetnom ubojici, koji joj je zauvijek promijenio eurokršćanski izgled, i učinio je trajnim političkim bolesnikom. Teško je naći takav primjer u povijesti da je okupator nanio toliko velikog zla porobljenom narodu i zemlji, kao što su to nanijele Osmanlije Bosni i Hercegovini, i njenom autohtonom kršćanskom narodu. Tu tragediju, tu žrtvu Bosne i Hercegovine uveličava činjenica da i danas postoji jedan, bošnjačko muslimanski, narod,  zbog turske krvave prošlosti i današnje ponovne umiješanosti i sve dublje nazočnosti u propadajućoj zemlji koji zaziva i poziva osmanlijskog krvnika i njegovo vrijeme u beha sadašnjost.

Među isilovcima u Siriji nekoliko je stotina Bošnjaka iz BiH

Koliko god turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, suvremeni najveći diktator i kršitelj ljudski prava i vjerski sloboda kršćana, zagovara i čini sve za povratak Osmanlija i njihova zločinačko terorističkog carstva, toliko mu isto pomaže bošnjačko političko i vjersko vodstvo u tom naumu zločinačkog pothvata. Političko i vjersko vodstvo bošnjačkog naroda u procesu dovođenja Turske u Bosnu i odvođenja Bosne u Tursku, u islamski svijet i muslimanske asocijacije, se ponaša kao da u Bosni i Hercegovini ne žive i drugi narodi i druge vjere. Ponašaju se onako kako se ponašaju sve homogene islamske zemlje ne obazirući se na prava i slobode drugi naroda i drugi vjera  koji žive, ako ih još ima u tim zemljama.

Na svu sreću, zahvaljujući milijunskim žrtvama i zaslugama bosanskih fratara, u vrijeme Osmanlija u Bosni i Hercegovini još uvijek ima kršćana i kršćanstva. Stoga je bošnjački osmanizam, budući da se on događa u Europi  na početku Trećeg tisućljeća u vrijeme najveći življenih ljudskih prava i vjerskih sloboda još opasniji i razorniji, ne samo za Bosnu i Hercegovinu već i za Europu. U nizu bošnjačke političke samovolje, dimenzija osmanlijske vladavine, i nepriznavanja Bosne i Hercegovine kao multinacionalne i multikonfesionalne je sudjelovanje člana beha Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda Bakira Izetbegovića na 13. skupu Organizacije islamske suradnje 16. travnja 2016. u Istanbulu.

Po čemu, naime, multinacionalna i multikonfesionalna Bosna i Hercegovina pripada toj muslimanskoj, ili bilo kojoj drugoj islamskoj asocijaciji. Nije dovoljno to što u njoj živi neki postotak muslimana. Ako je to neko mjerilo, neki razlog, zar po tim motivima onda i Njemačka ili Francuska, ili bilo koja druga europska zemlja, ne bi trebala biti članica tih, isključivo vjerski islamskih, organizacija. U današnjoj Njemačkoj ili Francuskoj živi više muslimana negoli u Bosni i Hercegovini i nikom u tim zemljama ili bilo kojoj drugoj europskoj zemlji ne pada na pamet da bi zemlju vukao u zajednicu, organizaciju islamskog svijeta. Pa čak ni muslimanskim zemljama, kakva je Turska koja se nameće vodećom zemljom u islamskom svijetu, to ne pada na pamet i ne pokušava. A kakva je Erdoğanova Turska kojoj Bošnjaci izdaju multikonfesionalnu Bosnu i Hercegovinu suverenih i konstitutivnih Hrvata, Srba i Bošnjaka,, kazuje i vrlo agresivno sustavno konfisciranje crkava i crkvenih zgrada u toj zemlji. Zaživljeni osmanizam u Turskoj nastoji se proširiti i na europsku Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj su u prošlosti na mnogim otetim i srušenim crkvama izgrađene džamije, kao i danas što se grade na okupiranoj hrvatskoj zemlji u Lašvanskoj dolini.

Prema Bosni i Hercegovini se jednako, i Bošnjaci i islamski svijet u prvom redu Turska, ponašaju okupatorski, i još uvijek je smatraju 81. pokrajinom svog terorističko zločinačkog carstva. Najveći doprinos u tom povratničkom hodu na Europu daju im Bošnjaci svojom veleizdajom i veleizdajničkom politikom prema Bosni i Hercegovini. Koliko god Erdoğanova Turska ne priznaje suverenost i neovisnost multinacionalne i multikonfesionalne Bosne i Hercegovine, toliko je ne priznaju ni današnji Bošnjaci. Stoga bi Bakir Izetbegović morao odgovoriti, u prvom redu Hrvatima kao federalnom partneru u većem beha entitetu, u kojem svojstvu, u kojoj funkciji, koga je on zapravo predstavljao na 13. skupu Organizacije islamske suradnje  u Turskoj. Jedino je mogao biti u nekoj privatnoj posjeti, no nikako nije mogao, niti smio, predstavljati multinacionalnu i multikonfesionalnu Bosnu i Hercegovinu i Hrvate koji u njoj žive, kao najveće žrtve Osmanlija.

Da uistinu Bosna i Hercegovina sve više pripada islamskom svijetu i da je taj isti svijet prima i doživljava kao svoju, sebi u svemu ravnu, potvrđuje i Business Forum održan u Sarajevu 4. i 5. svibnja 2016. Naime i na toj međunarodnoj, bolje rečeno islamskoj, investicijskoj konferenciji gotovo svi sudionici su bili iz muslimanskog svijeta. Uistinu se mora postaviti pitanje, kamo ideš Bosno? Je li islamski svijet toliko jak da te može bez ikakva otpora okupirati i porobiti, je li „šaptom padaš“, ili je Zapad toliko slab i politički nejak u obrani izvikane multinacionalnosti i multikonfesionalnosti. Je li Europa, prije Bosne, kapitulirala pred islamskim terorizmom, ili možda pred Armijom Bosne i Hercegovine, koja kako govore bošnjačke vođe, „nije činila zločine ni rušila crkve“ u građansko vjerskom beha sukobu. Ako ta isključivo vjerska muslimanska Armija Bosne i Hercegovine, kao preteča isilovaca, nije činila zločine u beha ratu, koja je to vojska izvršila masakar nad Hrvatima katolicima u svim selima Lašvanske doline kroz koje je prošla zločinačka Izetbegovićeva Armija. Ako su to napravili mudžahedini, pa i oni su bili regularni pripadnici ABiH, zbog ćega su mnogi, zapravo svi oni koji su to htjeli, dobili bosansko državljanstvo i svoj entitet. Koja je to armija srušila do samih zidova crkvu u Dolcu kod Travnika, na Putićevu, gučogorski samostan. Čija je to armija u muslimansko hrvatskom sukobu granatirala vitešku crkvu, i crkvu u Novoj Biloj dok je još bila bolnica. Danas kada Bošnjaci slave osnivanje Armije BiH, i kada na svim mjestima govore o vojničkoj „časti“ tih isilovaca, što je govorio i Bakir Izetbegović u Zagrebu na proslavi 100-e obljetnice islama u Hrvatskoj, treba li ih pitati, ćiji su vojnici ubili fojničke fratre, ćiji su vojnici zarobljavali i, na isilovski način, ponižavali svećenike i časne sestre u muslimanskom konclogoru u Gluhoj Bukovici.

Svi ti zločini Armije Bosne i Hercegovine bili su u službi i s ciljem etničkog i vjerskog čišćenja Bosne i Hercegovine, kako bi tako islamsko-muslimanski homogena danas bila članica islamskih asocijacija i teren za muslimansko investiranje, u prvom redu u gradnji džamija. Stoga, prije negoli cijela pozeleni i ne ode u amanet Turskoj i Turska ne umaršira u Bosnu i Hercegovinu potrebno je zemlju konfederalizirati na tri nacionalna entiteta. Sve drugo je islamiziranje i osmaniziranje, ako sada ne cijele, a onda sigurno njenog  federalnog dijela. Svijet koji je nametnuo nepravdu Daytona dužan je tu nepravdu i ispraviti na način konfederaliziranja zemlje, kao jedino pravednog riješenja neriješenog osmanskog spomenika na ovom dijelu Europe. Bosna i Hercegovina trodjelno cjelovita, temelj njene je održivosti  koji je daleko sigurniji i stabilniji od sadašnje cjelovito dvodjelne.

Vinko Đotlo, Švicarska