Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja sustava

Smatram ovaj slučaj Zavadlav vrlo važnim za dijagnozu duhovnoga stanja pučanstva lijepe naše domovine Hrvatske. Mislim da izjava bliskog srodnika jednoga od ubijenih pokazuje da je nešto trulo u državi i društvu, i da vremena potrebnog za ozdravljenje zajednice možda više i nema. Gospodin (brat ubijenog čovjeka) kaže: "Obišao sam cijeli svijet jer sam 30 godina na brodu i mogu reći da smo kao zajednica, kao narod propali, što dokazuje ovaj događaj. Zato bi ljudi koji žele proglasiti ovoga momka herojem trebali biti malo pametniji i taj bijes usmjeriti prema institucijama koje su svojim radom, odnosno neradom dovele do ovoga, tražiti smjenu kompletnoga pravosuđa i policije. (ovdje se ne slažem u potpunosti, jer policiji i pravosuđu vežu ruke loši zakoni, tj. politika, op.a.). I na kraju, osobno mi najteže pada bol mojih roditelja koji su jednako brinuli o meni i o bratu. Svatko je krenuo svojim putem, ali je činjenica da ovaj križ moramo nositi…"

Vrlo teško je sudački ocijeniti slučaj trostrukoga umorstva u Splitu, i ne ću ulaziti u pojedinosti, npr. jesu li usmrćeni ljudi svi umiješani u kriminal, te u teške oblike kriminala (prijetnja, iznuda, prodaja supstanci, reketarenje, kamatarenje, fizičko nasilje i sl.), je li počinitelj ubojstava duševno zdrav, je li djelo izveo sa predumišljajem, je li dolazi iz disfunkcionalne obitelji itd. Također ne ću ulaziti u procjenu osobnosti aktera ove tragedije, naime radi li se o počinitelju koji je impulzivan, kakav je pomorac, kakav je njegov odnos prema zajednici niti ću se baviti psihološkim profilom ubijenih, jesu li bili ružno rečeno sitne ribe (manje nezakonitosti), je li jedan od njih pregazio i usmrtio djevojčicu, koliko su materijalno zarađivali. Sucu će svakako biti od koristi podatak je li počinitelj tražio zaštitu države, tj. policije i pravosuđa, meni ne.

Ova je tragedija posljedak nefunkcioniranja sustava, odnosno odraz društva kojega vode političari sa izuzetno teškim kaznenim prijavama (u više članaka sam ih i nabrojio, Sanader je još najmanji krivac među političarima bilo da se radi o HDZ-u, SDP-u, HNS-u, HSS-ovcima), bilo za krađu društvene imovine, bilo za nesavjesno poslovanje, bilo za divlju gradnju, bilo za namještene natječaje, bilo za korupciju, bilo za neodgovornu vožnju (Čačić, Bandić), bilo za izvoz oružja u Siriju i gubitak INA-e, prodaju državnoga zlata, privatizaciju itd. Narod koji bira takve političare nije ni najmanje nevin, on se vrlo lijepo u socijalizmu naučio na sustav snađi se druže i prodaje se za mrvice sa stola.

Iz zdravstva kvalitetni kadrovi sve više odlaze u privatnike i u inozemstvo, slično je i sa sudstvom i policijom. Nestajanje obrtnika i seljaka te nabijanje stanovništva u velike gradove (započeto u socijalizmu, nastavlja se i dandanas) stvarju getoizaciju vrlo pogodnu za razvoj asocijalnog ponašanja i kriminala. Nedostatak čvrstih moralnih uzora i kolektivna deluzija (gubitak iluzija) u kombinaciji sa potpuno nerealnim i kičastim očekivanjima (američki san, ali bez reda, rada, znanja i volje) stvaraju dojam kod neiskusnih da se kriminal isplati. Kada u jednadžbu uključimo hajdučko srce naš južnjaka i sigurnosni vakuum u jugoistočnoj Europi gdje su velike sile posijale određenu količinu droge i oružja recept za katastrofu je uobličen. I mediji, te filmovi potiču agresivnost, egoizam, hedonizam, moralni relativizam; čak se navija i za legalizaciju droga i kojekakvih boleština i snobovština.

Jedan od klišeja zapadnih filmova je saga o superjunaku koji sam usred korumpiranoga sustava sređuje u akcijskim filmovima loše momke (bad guys). Osim što je to nemoguće, stvara i kaos; mi povjesničari znamo za krvne osvete u Albaniji i Crnoj Gori, čisti horor! Pasivnošću i blagošću, te grijehom struktura koje su debelo umočene i bez kojih taj cirkus ne bi prošao postat ćemo nesigurni poput Kolumbije,Venezuele i Meksika.

Slabi zakoni i zakoni koji se ne provode, ili se provode sporo i nedosljedno stvaraju mogućnost da netko samozvano uzme zakon (silu) u svoje ruke, te se može dogoditi da psihotična osoba bude nasilna radi banalnosti poput parkirališnoga mjesta ili ružne riječi. Dakako, čovjek ima pravo braniti svoj dom, svoje bližnje i svoje dostojanstvo, ali sila je tu ultima ratio i prethodno treba zatražiti pomoć institucija u kojima čak i kada su blokirane postoji normalna većina spremna pomoći. Nas kao da i nije briga za našu mladež, uvodimo nekakve smiješne školice za život dok zapravo cijela eksocijalistička Europa (mladi i stručni) bježi na Zapad, jer zida više nema. Ali postoji zid u glavama, zid koji čini da stanovništvo inertno i kmetski podržava grješne strukture.

Svaki narod u sklopu svoje tradicije, vjere, mentaliteta i temperamenta ima zakone i sustave sigurnosti koji mu odgovaraju, od represivnih u Saudijskoj Arabiji i Kini, Rusiji i liberalnom SAD-u do blagih u Švedskoj. Osobno ne znam kako bih riješio splitski slučaj, te u kojem smjeru će događaji ići. Ostaje i mogućnost Predsjednika Republike da intervenira, jer pravo i pravda nikada nisu bili isto, smisao prava je omogućiti normalan život i rad društva. Čini se da i u svijetu manje države često postaju žrtve ekonomski,vojno i tehnološki moćnijih, te da se "interesi" ostvaruju pod svaku cijenu, ma što mi fantazirali. Nadam se da ne ćemo ući kao epoha  ponovno u fazu životinjske civilizacije, tj. zakona džungle.

Teo Trostmann