Proročanstvo Crvene Hrvatske iz 1905. godine

Krv obilato teče, gradovi padaju u vrtlogu požara, mase ustaju na javni red i poredak, od silne strave…

U Pravoj Crvenoj Hrvatskoj (8. 7. 1905., br. 17.) nepoznati autor (urednik Vlaho Kelez, povjesničar Josip Onyskiewicz, ili don Ivo Prodan ili netko četvrti?) napisao je članak "Polumjere". "Što više mislimo na nedaće, koje su silnu Rusiju zatekle, to sve jasnije nam ispred očiju sjaje, koliko je veliko zlo kad jedna vlada mješte otići do kraja u reformam bilo strogim bilo blagim podade se škakljivoj igri namirivati od časa do časa poteškoće koje se pojavljuju, a ne zaviriti dublje do dna rane, da ju iz temelja vida. Počam od Petra Velikoga, pak to više za Katarine II., a najviše pak u prošlom stoljeću Rusija dogje u doticaj sa Državam Evropejskim, i željeznice i mornarica učiniše da taj doticaj bude od svakog dana,od svakog časa, i to ne od pojedinaca nego od velikijeh masa. U tome doticaj jedna je stvar očita bila toli Rusu, koliko svakom drugom stranom državljaninu; a ta da u Rusiji još postoji sredovječna okrutnost, servilizam, nasilje, ugnjetavanje savjesti, misli, riječi, govora, Argusove (stooki div čuvar iz grč. mitologije, T.T.) oči policije uvijek naperene na svakog pojedinca, a politički oštri šampari(?) uvijek spremni da mrcvare svakoga koji bi imao duše zinuti, ili samim migom dokazati da nije mrtvi rob sistema koji je vladao. Odurni taki pritisak, a svagdanje iskustvo kako je posve drugčije kod ostalih naroda i vlada porodiše onaj potmukli otpor, koji je u dobrom dijelu napunio groznu Sibiriju i još groznije rudokope Urala. Takim sredstvima ugušene i najpravednije želje bilo na polju religijoznom bilo na političkom i socijalnom polju prouzročiše one tajne zavjere koje su htjele silom da izvrše što se nije moglo ni dalo izvršiti pravednim i razboritim načinom javnog mnijenja.

Rusija se oglušila toj groznoj tutnjavini i još groznijim atentatima koji su na stotine utukli velmoža počam od cara pa do šefa policije. Ko da je samoj sebi govorila:ko da se izmakao gvozdenoj ruci?To je bila revolucija odizdo; a druga je revolucija prijetila veličanstvu Rusije odizgor. Rusije je slala sve ponajbolje svoje mladiće u inozemstvo da se odgoje, a preustrojila je i svoja učilišta prema onijem u drugim državama, te je dala da se nastavnici usposobe i usavrše izvan zemlje; naravno ti su faktori učili naprednjački, sijali nove misli koje su se nemilice križale sa mislima vlade, i počmu iskazi sa sveučilištima, ponajbolji se učenici upišu u razvrstne sljedbe. Nadostavi tomu javnu štampu koja je sve razarala a ništa dobra ne mogla učiniti, nadostavi raskalašenost i brutalnost sinova velike aristokracije, gojenaca na tugjim univerzama koji bi ponajviše došli da pokriju glavna mjesta u upravi prilično šuplje glave, a puni svakih poroka, te što je to sve moglo dati nego li nevolju koju gledamo i kojoj se zgražamo danas? Da, stvar, koja se ne može pojmiti: neprijatelj gnjavi Rusiju, ubija nje(ne) sinove, uništaje nju mornaricu, otimlje joj zemlje i pokrajine, da je smlati, a istodobno ruski sinovi dok joj Japanac rinjiva mač posred srca, biju je i tako nemilice, prave bune i neprilike, gledaju da iste neprijatelje nadmaše u razornom tom djelu.

Krv obilato teče, gradovi padaju u vrtlogu požara, mase ustaju na javni red i poredak, od silne strave sapet je car i njegovi doglavnici, a vrtlog i besvjestica raste, ista se vojska odmeće od svoje zakletve, od dužne poslušnosti. Barem se tako može razumjeti odmetništvo mornarice ispred Odese gdje mornari ubijaju svoje zapovjednike i otimlju Rusiji najbolje oklopnjače: "Knjaza Potemkina","Katarinu II.", "Pobjedonoščeva". To se sve dogodilo jer je ruska vlada pritezala i popušćala prama okolnostima, bez očitoga smjera, bez promozganog cilja. Koji su bili na glavi (vlasti, T.T.) prostranom carstvu sijali su vjetar, pak su poželi oluju. I kod nas je u Austriji isti sistem u velikoj pošti, i u nas se luta s dana na dan, stvaraju se milijuni nezadovoljnika, grmi i u nas tutnjavina odizdo a grmi odizgor, pak bojimo se da se i habzburška monarhija jedan dan ne nagje u istijem vodama u kojim je danas Rusija. Polovičaste su mjere najgore,jer i svaki vidar ako mješte operacije krzma,i ište da utaži nemoć sa kakvim zavojima, sa kakvim trenjem tijem dopušta da se nemoć sve to više širi, da izjede životne snage, a kad jer neima drugog načina dogje se do operacije, onda odjednom tužni bolesnik zaglavi i tijem je sve svršeno.

Austrija dok je još na vrijeme imala bi dati svojim narodima ono što im po pravici ide, imala bi s jedne strane zauzdati nasrtaje nijemstva, a s druge bahatost magjarsku, i onda kad bi narodi vidjeli da im se pravica kroji, a da nijesu zavarani polumjerama, bili bi zadovoljni, a država moćna i sretna. Dao Bog da se jednom počne tako prije nego li zlo ne poduzme maha, jer onda nije dosta što je pravo da utaži pretjerane zahtjeve besvjesnih."

Da, raspali su se Austrijsko, Rusko i Tursko carstvo u ognju svjetskoga rata. Bilo je nerealno očekivati da se plemstvo razvlasti, da veći narodi priznaju prava manjih, da socijalne reforme zapriječe komunizam, da masoni odustanu od obračuna sa Crkvom i vjerom, da imperijalisti postanu mirotvorci a kapitalisti poštenjaci i humanitarci, te da židovski kapital odustane od svojih partikularističkih ciljeva poput naseljavanja Palestine. Franz Ferdinand je ubijen prigodom jedne traljavo i očajno organizirane demonstrativne vizitacije Sarajeva i BiH. Tada je otvorena Pandorina kutija. Jesmo li danas bolji? Radovao sam se suradnji europskih država i vjerovao (davno, kao mladac) da će svijet postati jedna ekonomija koja će tehnološkim napretkom i mirom oplemeniti čovječanstvo i dovesti do prožimanja i suživota kultura.

Misli li EU da će budućnost biti duginih boja ako pogazimo vjeru, naciju, državu i kulturu? Stanje u Gorskom Karabahu, oko Cipra, Libije i BiH pokazuje da Europa nema snage, volje i jedinstva da vodi odgovornu i dosljednu politiku. To što Švicarska nabavlja borbene avione nije dobar pokazatelj, povijest ne dopušta spavanje na satu, stvarnost nas ne čeka! Jedino što je Hrvatska učinila pod Plenkovićem jest potpisivanje Istanbulske i Marakeške konvencije. I kao slučajno podijelilo se 7.000 Hrvata u Crnoj Gori na dvije frakcije 20 dana uoči tamošnjih  izbora; u Vojvodini se dijele poslovično Bunjevci (Bačvani) i Srijemci (Šokci i ostali). Selo gori, a baba se češlja. Ah da, kad već nije modernizirao i proširio luku i brodogradilište  Gojko Oberšnel kvači se na petokraku. Slabo će ići taj peterac sa kormilarom!

Teo Trostmann