Hrvatski Fokus
Intervjui

Tehnologija ne može riješiti sve probleme

Mnoga se mjesta danas suočavaju s promjenama i izazovima koji proizlaze iz brze urbanizacije i starenja infrastrukture

 

Ekonomist Anton Manfreda opisuje kombiniranje već uspostavljenih tehnologija u novo ime. Međutim, važno je osigurati da se s podacima postupa na odgovarajući način. Kako milenijalci, ovi rođeni između 1980. i 2001., prihvaćaju pametne gradove i autonomna vozila u njima? Tim istraživačkim pitanjem pozabavili su se istraživači s Ekonomskog fakulteta u Ljubljani, doc. Anton Manfreda, prof. dr. Aleš Groznik i asist. Klara Ljubi. Rezultati studije predstavljeni su u članku objavljenom u časopisu Journal of International Journal of Information Management, a odabrani su i kao jedno od najistaknutijih istraživačkih dostignuća u području interdisciplinarnih znanosti izvrsnih u znanosti 2021. O detaljima istraživanja i konceptu pametnog grada razgovarali smo s dr. sc. Manfredo sa stolicama za poslovnu informatiku i logistiku. Anton Manfreda predavač je na Katedri za poslovnu informatiku i logistiku Ekonomskog fakulteta u Ljubljani

  • Izraz pametni grad stabilizirao se u posljednjem desetljeću, ali je porastao krajem 1960-ih. U to je vrijeme Odjel za analizu zajednice u Los Angelesu analizirao infracrvene zračne fotografije i baze podataka kako bi pripremio izvješća o demografiji i kvaliteti stanovanja u tamošnjim četvrtima. Samu web stranicu pametnog grada kasnije su dizajnirali IBM i Cisco kako bi uspostavili marku ili prodajni koncept automatizirane stranice. Trebamo li razmišljati o “pametnom gradu” kao o potrošačkom ili user-friendly gradu?

– U Los Angelesu se uglavnom radilo o povezivanju baza podataka i zračnih fotografija kako bi se pripremila izvješća o kvaliteti stanovanja i pomoći u prevenciji siromaštva. Naravno, kroz povijesni pogled uvijek smo mogli pronaći gradove ili područja koja su jednostavno bila bolja od drugih i nazivali ih “pametnima”, čak i ako nisu proglašeni. Izraz je prvi koristio Cisco, koji je bio izazovan kao vodeći proizvođač mrežne opreme kako bi pomogao u stvaranju održivijih mjesta. Tako je 2010. godine osnovan odjel za pametne i povezane zajednice. Gotovo istodobno, IBM je pokrenuo inicijativu “pametni planet”, a kasnije i program “pametniji gradovi”.

Nisam baš impresioniran oznakom, jer ako prihvatimo izraz pametni grad, svi ostali koji ne slijede ovaj koncept označeni su kao… Prepuštam čitatelju da odabere izraz. S obzirom na mnoge gradove koji tituli daju pametan grad, možda ćete čak imati lažni dojam da je sustav najma bicikala dovoljan za stjecanje te titule. Što je razumljivo na svoj način, jer nemamo niti jednu široko prihvaćenu definiciju. Razlike su također posljedica fokusa različitih zemalja. Jednostavno rečeno, tehnički fokus je prvenstveno na korištenju informacijske tehnologije u upravljanju gradom, humanističkoj važnosti očuvanja identiteta digitalnog grada te društvenim znanostima i učinkovitosti resursa.

  • Koliko je koncept pametnog grada rezultat nastojanja velikih tehnoloških tvrtki da prodaju svoje usluge, blago rečeno?

– Pojava novih tehnologija i koncepata razumljivo stvara određene pritiske. Računalstvo u oblaku, industrija 4.0, digitalizacija… Isto je i s konceptom pametnih gradova. Na neki način, to se može smatrati nečim novim, ali s druge strane to je samo kombinacija već uspostavljenih tehnologija u novo ime. Naravno, zaostaju i napori tehnoloških tvrtki da prodaju svoje usluge. Spomenuti Cisco i IBM i dalje su vodeći pružatelji usluga na tržištu pametnih gradova. Ali ako te usluge dovode do učinkovitijeg upravljanja gradom, bolje kvalitete života dok se brine o okolišu, onda to ne možemo shvatiti kao nešto loše. Međutim, nisu svi projekti razvoja pametnih gradova uspješni. Neuspjeh uglavnom proizlazi iz načina razmišljanja da će uvođenje određene tehnologije riješiti sve probleme.

S ove točke gledišta uvijek je potrebna kritička procjena novih koncepata i prepoznavanje rizika. Trenutno su u prvom planu aspekt privatnosti i pravilno upravljanje podacima.

  • Kako osigurati da pametni gradovi ne zloupotrebljavaju prikupljene podatke ili kontroliraju korisnike? Kako gradovi širom svijeta rješavaju ovo složeno pitanje?

– Čak i kao dobra zaštita može biti manjkava. U sustavu mogu postojati ranjivosti, nepažnja pojedinaca ili namjerna šteta. Da ti nedostaci nisu bili slučaj, ne bismo razgovarali o slučajevima poput Yahooa i krađe lozinki, kršenja privatnosti korisnika Facebooka i provale u Syniversu, globalnog pružatelja telekomunikacijske infrastrukture. Pravilno rukovanje podacima u pametnim gradovima tako je iznimno važno. Ali i svijest ljudi o takozvanom digitalnom otisku koji stvaraju pomoću usluga.

Pametni gradovi puni su objekata i senzora koji neprestano prikupljaju podatke, poput javnih svjetiljki, mjernih stanica za kvalitetu zraka, sigurnosnih kamera, čak i kontejnera za smeće, te čitavog niza drugih uređaja koji su u stanju samostalno komunicirati. Upravo sustav povezanih uređaja stvara nove usluge koje olakšavaju život stanovnicima, ali istovremeno stvaraju potencijal za sigurnosne prijetnje. Povezivanje mobilnog telefona s tim uređajima može dovesti do situacije u kojoj je moguće pratiti gdje netko boravi, s kim se sastaje, kao i što radi. Ako dodamo niz drugih uređaja, uključujući uređaje u pametnim kućama, tada možemo zamisliti što pojedine tvrtke ili ISP-ovi moraju učiniti. U ovakvim slučajevima, vjerujem da mnogi ljudi imaju ideje o budućnosti.

S druge strane, spomenuti slučajevi na neki su način pomogli u podizanju svijesti o privatnosti. Teško je govoriti o slučajevima dobre prakse, jer primjer dobre prakse može biti glavna vijest u medijima sutra kao meta hakerskog napada. Najbolji primjer dobre prakse je zajednica koja je svjesna potencijalnih posljedica zlouporabe privatnosti i ne zatvara oči i kaže “o meni se ništa ne piše na internetu”.

Mogao bih, naravno, spomenuti Barcelonu, Amsterdam i London, koji imaju niz mjera protiv zlouporabe i rangirani su kao vodeći pametni gradovi na etabliranoj ljestvici. Ali način mjerenja i sortiranja već je nova priča sa svim prednostima i nedostacima.

  • Koji su slovenski gradovi po vašoj procjeni pametni i zašto je to tako?

– Da sam ih nabrojio, nazvao bih sve nespomenute kao… Međutim, želio bih istaknuti da u Sloveniji imamo cijeli niz dobrih inicijativa i volio bih da napravimo naslovnice u medijima i inspiriramo ljude. Svakako vrijedi spomenuti misiju E-a za 100 klimatski neutralnih i pametnih gradova do 2030. godine, u kojoj su odabrana tri slovenska, ljubljanska, velenska i kranska. Konkretno, najnoviji projekt, Smart Mallard, pokazao je kako suradnja gradova i tehnoloških tvrtki može donijeti rezultate, poput pametne rasvjete, senzora u podzemnom sustavu, analize prometa i okoliša, izgradnje takozvanog digitalnog grada blizanaca… Međutim, izgradnja pametnog grada dugotrajan je proces, s kritikama stanovnika na velika očekivanja i nepoznavanja inicijativa na vlastitom mjestu. Stoga valja pohvaliti sve napore usmjerene na izgradnju boljih zajednica, uključujući inicijative za pametni grad Maribor ili Kopar, kao i inicijative u manjim mjestima poput Kočevja, ili čak inies, poput Luče kao prve egzistencijadne energetske zajednice u Sloveniji.

  • U svom istraživanju usredotočili ste se na prijevoz, a namjera vam je bila saznati kako milenijalci prihvaćaju autonomna vozila. Zašto ste u studiji zabilježili samo jednu generaciju i zašto je točno pitanje autonomnih vozila, koja su, barem kod nas, nilska?

– Pametna mobilnost jedna je od inicijativa na koju se mnogi gradovi usredotočuju. Prvo smo analizirali čimbenike koji utječu na prihvaćanje koncepta pametnog grada, poput entuzijazma za tehnologiju u kombinaciji sa senzorima koji se koriste u pametnim gradovima, kao što su kontrola prometa, mjerenje kvalitete zraka, kontrola kretanja, kao i važnost povjerenja u određene usluge i stavovi prema razmjeni podataka. Dio istraživanja bio je usmjeren na mobilnost i stavove prema tehnologijama koje se koriste u modernim vozilima, uključujući autonomnu vožnju. Naravno, izazov je bio kako izmjeriti stavove prema nečemu gdje još ne možemo govoriti o iskustvu.

Milenijalci su se ponudili, jer su prva generacija koja živi s digitalnim svijetom, i bit će važan dio društva u vrijeme kada se očekuje šira upotreba autonomne tehnologije. Međutim, budući da je autonomna vožnja često označena kao ozloglašena, zloglasna generacija je također najprikladnija.

  • Kako je prošlo istraživanje i koji su vas zaključci doveli?

– Dio istraživanja bio je u suradnji s pandemijom Covida-19, pa je unatoč nekoliko već sklopljenih sporazuma o testiranju različitih tehnologija u modernim vozilima ostao neiskorišten. Međutim, dio u kojem je sudjelovalo više od 400 ljudi ponudio je uvid u stavove milenijalaca prema tehnologijama koje se postupno uvode. Pokazalo se da čimbenici kao što su strah od tehnologije i indoelektrični pravni okvir imaju značajan negativan utjecaj na stavove prema autonomnim vozilima. S druge strane, očekivana sigurnost značajno smanjuje te strahove, a očekivane socijalne koristi također igraju važnu ulogu, dok čimbenici povezani s učinkovitošću nisu potvrđeni kao utjecajni.

  • Vaše je istraživanje do sada bogato citirano u nekoliko uglednih časopisa, što dodatno potvrđuje njegovu važnost; odnosi se na tehnologije koje se jedva provode i mogu promijeniti ne samo poslovne modele, već i modele ponašanja. Možete li detaljnije objasniti kako?

– Mnoga se mjesta danas suočavaju s promjenama i izazovima koji proizlaze iz brze urbanizacije i starenja infrastrukture. Možemo se odlučiti za japanski model rušenja zgrada ili korejski model izgradnje potpuno novog pametnog grada – takav je Songdo, koji je čak dobio nadimak grad duhova. Alternativa je relativno skupa obnova. Digitalna transformacija može donijeti određene mogućnosti. Ali s obzirom na područje da tehnologija ne će riješiti sve probleme. Najčešće se zaustavlja kod ljudi s potrebnim znanjem, strahom od nepoznatog ili odbojnošću prema promjenjivim navikama. U slučaju pametnog grada, dakle, ne samo da trebamo imati na umu korištenje tehnologije, već i njezino pravilno postavljanje na način koji kvalitetu života stavlja na prvo mjesto razmišljajući o budućim generacijama. To, između ostalog, zahtijeva promjenu ponašanja kod pojedinaca. Dopustite mi da ilustriram. Ako govorimo o pametnim kantama za otpad, ne govorimo o problemu, već o tehničkom rješenju. Međutim, rješenje problema je stvarna promjena u ponašanju kako bi se smanjio otpad.

Ana Schnabl, Delo, 10. XI. 2022, https://www.delo.si/novice/znanoteh/tehnologija-ne-bo-resila-vseh-tezav/ 

Povezane objave

Valja se brinuti za vjernike i promicati ekumenizam sve do Novoga Beograda i Zemuna

hrvatski-fokus

Bez potpore Ruske pravoslavne crkve rata u Ukrajini ne bi bilo

hrvatski-fokus

U EU-u nema mjesta za Britaniju

HF

I u mojem sakralnom opusu boje su vrlo širokog registra

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više