Predsjednik države ima veći legitimitet, jer je u drugom krugu izbora dobio 1.034.389 glasova
Nakon svega viđenog i slušanog, čime nas godinama obasipaju predsjednik države i predsjednik vlade, svojim međusobnim, gotovo svakodnevnim prepucavanjima, običan (normalan) čovjek, građanin Lijepe naše, je zbunjen. Osjeća nelagodu, nesigurnost i nekakvu mučninu, da ne kažem gađenje. Ta dvojica državnika, koji bi prvenstveno trebali misliti na državu i brigu o nama, kako bi svi mi bolje živjeli, misle samo na to kako jedan drugoga što više uvrijediti, omalovažiti, marginalizirati i ismijati. Taj cirkus je više ne gledljiv, nikoga ne zanima, nikoga ne nasmijava. Sve to je otišlo predaleko. Njihove ne baš dobre osobine i osobnost su izbile na vrh i potisnule sve ono zbog čega su došli na čelo države, neposredno i posredno. Sad je na redu VSOA (Vojna sigurnosno-obavještajna agencija), njezin čelnik i struktura. Mislim da je ustav o tomu jasan. Međutim, svojim interpretacijama su to jasno, ova dvojica državnika učinili nejasnim i zbunjujućim. Još kad se u to umiješa nesposobni i nekompetentni ministar, sve poprima dramaturški zapletaj. Sasvim je nevažno i nebitno tko je u ovom slučaju što rekao ili pisao. Važno i bitno je da dvojica predsjednika ne razgovaraju. Premijer je predvidio i javno obznanio da nikakvog razgovora ne će biti do kraja ovog njegovog mandata, kao predsjednika vlade. Nakon zadnjeg, javnog poziva predsjednika države premijeru da održe sastanak, premijer traži da se predsjednik države ispriča za sve uvrjede i svoje nedolično ponašanje, prema vladi, HDZ-u i njemu osobno.
Kad smo već kod isprika, niti premijer tu nije nevin. Vrijeđanja, omalovažavanja, marginaliziranja, ismijavanja je bilo na svakoj strani, posebice na osobnoj razini. Bila je to neprimjerena retorika i komunikacija. Rafalna paljba s oba politička vrha traje godinama. Ovo sada je kulminacija svega toga. Na pomolu je ustavna kriza. Premijer se ismijava iz toga. Za javno obraćanje predsjednika države građanima, premijer ne vidi nikakav razlog, jer nije Božić, Uskrs, niti Dan državnosti. Taj Dan državnosti je posebno problematičan, jer predsjednik države o tom danu ima svoje posebno mišljenje, kao o danu kad je HDZ preuzeo vlast u državi. Po predsjedniku države vlast nad VSOA-om i vojskom sada HDZ, vlada i premijer žele preuzeti i podjarmiti ga sebi. Ništa neobično i čudno. Mnoge institucije su u rukama HDZ-a, odnosno aktualnog premijera. Dogodilo se to onako uz put, nevidljivo i potiho. HDZ vlada državom i njenim institucijama. Ta vlast je krhka i održava se uz pomoć žetončića, raznih i različitih prebjega i osoba bez karaktera, što se vjerno ocrtava u saboru, koji je podčinjen izvršnoj vlasti. Ta situacija oko VSOA-e i izbora čelnika za tu službu je potisnula veliku aferu s kupnjom, prodajom i preprodajom plina, pri čemu HEP ima velike (milijunske) gubitke.
Svađe da se zaboravi pljačka plina
Važno i bitno je dobiti na vremenu. Vrijeme će brisati i izbrisati i tu aferu, baš kao i mnoge afere dosad, u režiji HDZ-a, posebice aferu o INA-i, u kojoj se pokušalo zamračiti milijardu kuna. U obje afere se spominje i dovodi u izravnu vezu aktualni ministar gospodarstva, koji sad vodi politiku o prodaji asortimana na kioscima. Naime, po njegovoj odluci, na kioscima se nedjeljom od 7-13 sati smiju i mogu prodavati samo tiskovine. Ništa od cigareta, žvaka, sokova, kave, sladoleda, grickalica ili nekog proširenog asortimana, čime bi poremetili gospodarstvo i omogućili podizanje plaća prodavačima. Ravnoteža se mora čuvati i biti principijelan. Da se na to ne pazi, na kioscima bi se uskoro mogao prodavati kruh, mlijeko, peći ćevapi… Nema majci. Rad nedjeljom je zabranjen. Mi smo katolička zemlja i tako se trebamo ponašati. Spomenuti ministar misli o tome. To što smo i turistička zemlja je manje važno. Građane i turiste treba naviknuti da se svime potrebnim iz trgovina opskrbe subotom.
Nedjelja je Božji dan i s tim u skladu trebalo bi se i ponašati. Zabrana rada nedjeljom u trgovinama nije nikakav predizborni trik, što mnogi misle. Premijer je obznanio kako većina građana podržava politiku neradne nedjelje. Baš me zanima tko je napravio to istraživanje, na komu i kada, te tko je analizirao numeričke podatke i donio zaključak kako većina podržava neradne nedjelje u dućanima. Pritom nije zanemarivo kako kockarnice i slični objekti rade normalno nedjeljom, čak i non-stop. Ima tu neke veće računice. Zna se tko od toga profitira.
Tko će profitirati u dvoboju Milanović-Plenković je neizvjesno. “Dečki” se igraju države. Otišlo je to predaleko. Trebalo bi spustiti loptu, smiriti se, promisliti, razmisliti i za početak početi razgovarati. Oni su to zbog nas. Mi smo ih izabrali. Nama su odgovorni. Zna se tko je od njih broj jedan. Iako bez nekih većih ovlasti, izuzev vojsku i vanjsku politiku, predsjednik države ima veći legitimitet, koji je pokazan na neposrednim izborima. U drugom krugu izbora Zoran Milanović je dobio 1.034.389 glasova i postao predsjednikom države. Tu brojku treba respektirati i predsjednika države poštovati i poštivati, što god mislili o Zoranu Milanoviću kao osobi. Osim toga u ispitivanju javnog mišljenja predsjednik države dobiva najveću podršku ispitanika i najpozitivnija je politička osoba. Ljudi u njega imaju povjerenje. Povjerenje se nema u vodstvo države. Tri četvrtine ispitanika misle kako država ide (vodi se) u krivom smjeru. Taj i takav smjer se otkriva i u pokušaju preuzimanja VSOA-a i vojske i stavljanje ga u MORH, pod ingerenciju nekompetentnog ministra.
U ismijavanju predsjednika države premijer je rekao kao predsjednik sebe naziva Vrhovnim zapovjednikom. Što god tko mislio o predsjedniku države on jest Vrhovni zapovjednik vojske. To nisu, ni u kom slučaju, niti premijer, niti ministar obrane.
Kako bilo da bilo. Tog cirkusa između premijera i predsjednika države je dosta. Sramotimo se po svijetu. Na neka ista događanja se ide u odvojenim delegacijama, jedni s predsjednikom, drugi s premijerom. Tamo se ponašaju kao da se ne poznaju. Slično je i ovdje kada idu na neke obljetnice. Najblaže rečeno to je jako ružno, primitivno i neprihvatljivo.
Treba nam kruha! Dosta nam je igara.
