Kada dolazimo na grobove nevino stradalih, iako osjećamo tugu, žalost i ogorčenje, kao vjernici ne smijemo dopustiti da nas takvi osjećaji savladaju
Govor p. Božidara Nagya 23. kolovoza 2023. na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima u Macelju u crkvi Muke Isusove
Poštovani sudionici ovoga našega slavlja, draga kršćanska braćo i sestre!
Pozdravljam najprije državnog tajnika gospodina Špiru Janovića koji je ovdje nazočan kao izaslanik predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, te kao izaslanik i potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda!
Pozdravljam također gradonačelnika Grada Krapine g. Zorana Gregurovića koji je ovdje i kao izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića.
Pozdravljam i sve ovdje nazočne članove Udruge Macelj i članove Zaklade Predziđa kršćanstva s njihovim vodstvima.
I pozdrav svim ostalim sudionicima ovdje nazočnima našega domoljubnog i vjerskoga slavlja:
Okupili smo se danas ovdje na ovom svetom i mučeničkom mjestu na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, posebno na žrtve komunističkog režima koje su ovdje u ovim šumama našle posljednje zemaljsko počivalište u oko 130 jama i grobišta, da bismo kao vjernici odali počast i poštovanje njihovim žrtvama, da bismo se pomolili za pokoj njihovih duša. I da bismo također zamolili Gospodina da njihove patnje i njihove mučeničke smrti ne budu uzaludne, da im Bog nadoknadi i nagradi njihova trpljenja te da bude sjeme iz kojega će niknuti plodovi za bolju budućnost našega naroda. Priznajmo pred Bogom da nam je potrebno njegovo oproštenje i milosrđe i pokajmo se za svoje slabosti i propuste.
Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima 23. 8. 2023.
Macelj, Crkva Muke Isusove
p. Božidar Nagy, SJ
Homilija
Draga kršćanska braćo i sestre !
Kada dođete u zagrebačku katedralu, u koju trenutno sada ne možemo ući zbog popravaka i radova, onda ćete na desnom zidu uz ostale četiri ploče postavljene u spomen žrtvama iz prijašnjih stoljeća hrvatske povijesti, naći i vidjeti petu ploču u kojoj je zlatnim slovima uklesan ovaj tekst:
SVIM HRVATSKIM ŽRTVAMA PRVOGA I DRUGOGA SVJETSKOG RATA KOJI SU SVOJE ŽIVOTE DALI ZA SVOJU DOMOVINU, A KOSTI IM LEŽE PO ČITAVOJ DOMOVINI I IZVAN NJE, BILA IM TRAJNA USPOMENA.
Natpis je postavljen 1983. godine, dakle još za vrijeme komunističkog režima u godini kada je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić postao kardinal, a tekst je sastavljen, kao što se vidi, na diskretan način onako općenito, ali ipak dovoljno jasan, da možda ne izaziva one koji su odgovorni za smrt tolikih naših sunarodnjaka i čijim žrtvama mi danas ovdje na poseban način odajemo počast, sjećamo ih se i za njih se kao kršćanski vjernici molimo.
– Usput, rekli su mi jučer na Duhovnom stolu da je odlučeno da se postavi i šesta ploča u spomen svim žrtvama Domovinskog rata.
Kada dođemo na grobove onih koji su nevini stradali, nad kojima je učinjena teška nepravda, kao što smo se mi danas ovdje okupili na ovom stratištu tolikih naših hrvatskih sunarodnjaka, ispunjaju nas s jedne strane osjećaji tuge, žalosti i ogorčenja nad tolikim nepravdama i tolikim zločinima koji se još uvećavaju kad znademo da za njih do sada nitko nije odgovarao. Ali s druge strane kao vjernici ne smijemo dopustiti da nas takvi osjećaju nadvladaju i prevladaju. U našoj vjeri imamo tolike utješne riječi i poruke koje se odnose i na našu prošlost, ali i na budućnost svakoga od nas, a pogotovo na one koji su nevini stradali, koji su pali kao žrtve nepravde i mržnje. Stoga ćemo se i danas vratiti svojim kućama s ovoga mučeničkog mjesta obasjani svjetlom Uskrslog Krista i Božjom istinom o smislu i vrijednosti ljudske nevine patnje i podnesene nepravde.
Na mnogim mjestima u Bibliji nalazimo utješne riječi o konačnoj Božjoj pravdi kao i obećanje naknada i nagrada svima onima koji su nevini trpjeli i nepravedno izgubili svoje živote. Evo samo dva biblijska citata.
Među osam blaženstava koja Isus proglašava na početku svoga najvažnije govora, zvanog Govor na gori, slušamo ove Isusove riječi:
„Blago žalosnima jer će se utješiti, blago gladnima i žednima pravednosti jer će se je nasititi, blago progonjenima zbog pravednosti njihovo je Kraljevstvo nebesko. (Mt 5, 1-8)
A u posljednjoj knjizi Biblije – Otkrivenje čitamo ove riječi:
„I otrt će im Bog svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više ne će biti jer – prijašnje uminu. Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: ‘Evo, sve činim novo!’“ (Otk, 21, 4-5).
Svi ste, vjerujem, preko naših rodoljubnih i vjerskih medija i portala čitali ili slušali što se događalo u Hercegovini prije par dana , tj. u subotu 19. ovoga mjeseca. Nešto veoma utješno, poticajno, ohrabrujuće i svake hvale dostojno i vrijedno.
U Bilima na području između Mostara i Širokog Brijega u organizaciji Hrvatskog narodnog sabora BiH, hrvatskih institucija i udruga hrvatskog naroda u BiH prigodom komemoriranja Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarizama obilježavala se i deseta obljetnica osnivanja Groblja mira na kojem je do sada postavljeno preko deset tisuća bijelih kamenih križeva koje podiže i postavi ondje rodbina u spomen svojim najbližima koji su izgubili svoje živote u Drugom svjetskom ratu i poraću, a da se za mnoge ne zna gdje su im grobovi. Tamo barem na tom Groblju mira, kako se to mjesto od sada naziva, imaju žrtve svoj spomen kamo se njihovi rođaci mogu navratiti i pomoliti za pokoj njihovih duša.
Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović u svom je pozdravnom govoru među ostalim rekao: “Nakon deset godina s ponosom možemo reći da smo otrgnuli od zaborava osam desetljeća pokušaja zatiranja jednog dijela naše povijesti. Kada smo krenuli prije deset godina mnogi nisu vjerovali da ćemo danas biti na ovoj razini. Cilj je bio da na desetu obljetnicu imamo deset tisuća križeva, a imamo ih više od 11 tisuća i želimo nastaviti dalje.“
Čović je dalje izjavio kako je siguran da će na Groblju mira kroz idućih nekoliko godina biti i pedesetak tisuća križeva te je pozvao sve koji podupiru ovaj projekt da nastave zajedno raditi.
Svečanu sv. misu predvodio je sarajevski nadbiskup Tomo Vukšić koji je od početka svesrdno podupirao, hrabrio i pomagao ostvarenje ovoga projekta. Na ovoj svečanosti sudjelovalo je i izaslanstava Vlade RH koje je predvodio ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, državni tajnik Državnog ureda za Hrvate izvan RH gosp. Zvonko Milas i ostali u pratnji ovih dužnosnika.
Više o cijelom tome pothvatu govorio je fra Miljenko Mića Stojić, glavni idejni začetnik ovoga projekta koji je upravo ovih dana u nedjelju 20. kolovoza 2023. dobitnik ovogodišnje Međunarodne nagrade za mir „Papa Pavao VI.“ u svetištu Kraljice mira na Monte Scalambra u Italiji.
Sve ovo spominjem sada da bude ohrabrenje za isto takvu ideju koja već kod nas postoji da se upravo ovdje na Macelju izgradi i podigne ovakvo Groblje mira. Ako itko, to onda u prvom redu zaslužuju ovih oko 13 tisuća naših sunarodnjaka koji još uvijek leže neidentificirani u većini neotkopanih jama po ovim šumama. Ako je Hercegovina to mogla zašto ne bi mogla i Hrvatska udruženim snagama?!
S tim povezano meni je osobno posebno na srcu, a vjerujem i svakome od nas, kao i tolikim drugima da spomenem još i ovo. Znamo da u Hrvatskoj Macelj iako je najveće mjesto i stratište hrvatskih žrtava, nije jedino. Ovdje sada mislim na zagrebačko područje. Dok su se ovdje događale tragedije i ubojstva u svibnju i lipnju 1945., istodobno su se u Zagrebu i okolici punile jame onima koji nisu nikuda bježali niti se povlačili nego su ostali u Zagrebu misleći da im se ne bi smjelo ništa dogoditi. A ipak su se tragedije događale kako to dobro znademo. Računa se da je u tim mjesecima svibanj, lipanj, srpanj, a i dalje stradalo preko 10 tisuća Zagrepčana. Evo, ovdje imam na osam stranica popis od 106 tih stratišta u Zagrebu i okolici. A o toj istoj temi postoje i dvije dobro dokumentirane knjige.
Kao što je ovdje u Macelju izgrađena ova crkva Muke Gospodnje tako isto bi trebalo izgraditi nešto identično i u Zagrebu gdje bi na jednom mjestu bio objedinjen dostojan i dokumentiran popis svih tih stratišta i jama i tako ovjekovječen spomen na tolike žrtve koje u njima počivaju.
Sasvim konkretno, smatram da bi o tome trebalo najprije senzibilizirati crkvene i civilne vlasti, a to bi trebale učiniti upravo udruge koje već postoje i za to se zalažu, kako bi se na razini cijele Crkve u Hrvata krenulo u ostvarenje ovoga projekta. Svi ti naši sugrađani koji leže u neobilježenim jamama i grobovima to zaslužuju i očekuju od nas da im sačuvamo dostojan i trajan spomen.
Na kraju posebno želim zahvaliti Udruzi Macelj i Zakladi Predziđe kršćanstva koji su i kao rodoljubi i kao kršćani bili potpuno svjesni moralne obaveze čuvanja spomena na nevine žrtve komunističkog režima; i stoga su kroz ovih posljednjih trideset godina učinili veliko djelo za identifikaciju grobišta, za izgradnju ove crkve Muke Kristove u spomen na muke i trpljenja svih žrtava koje su ovdje pokopane.
I završavam s meni posebno značajnim i gotovo proročkim stihovima našeg poznatog pjesnika Augusta Đarmatija u kojima govori o snazi grobova hrvatskih nevinih žrtava:
O, zemljo Hrvatska, dozrijevaju zlatni plodovi
Krvavih tragova na tvome tlu,
Koje su ostavili oni koji prođoše
S ljubavlju većom nego što se očekivalo.
I hrabrošću, što je narasla do žrtve.
O, nikada nisu bili mrtvi Tvoji krvavi humovi,
U njima je ležala prijetnja neprekidne borbe,
Jer smrt je onih, koji su umrli prije vremena
Snažnija od života.
Najjača su oružja htijenja velikih predaka
A najteža borba s prolivenom krvlju.
Dušman je uvijek poražen
mrtvim jurišem grobova.
Neka Bog udijeli vječnu pravdu, pokoj, mir i blaženstvo svima onima koji ovdje očekuju uskrsnuće i molimo Gospodina da njihove žrtve ne budu uzaludne, da donesu plodove za bolju budućnost našega hrvatskog naroda.
Amen!
