Kako je odlučeno u HNO-u da se osvete za ubojstvo Vjekoslava Maksa Luburića
Tri člana Hrvatskoga Narodnoga Otpora, HNO (1) Rudolf Prskalo, (2) Tomislav Rebrina i (3) Nikola Lisac odlučuju se na radikalniji potez: u rujnu 1972. otimaju zrakoplov u švedskom gradu Göteborgu i zahtijevaju od švedskih vlasti da puste na slobodu atentatore na Vladimira Rolovića.
“Izvadio sam novčanik jer sam u njemu imao napisano ime Hrvata za kojeg smo htjeli zatražiti od Beograda da ga oslobodi. Zvao se Vlado Čerkez. Onda sam čuo viku u hodniku ispred vrata. Otrčao sam do njih i počeo vikati da ne ulaze jer ću ih ubiti. Tako sam ostavio tu sliku na stolu jer mi je i ona bila u novčaniku”, ispričao je tada Miro Barešić.
Ubojstvo Rolovića kao osveta za ustaškoga generala Vjekoslava Maksa Luburića. Taj novi pogled na 45 godina staro ubojstvo pomaže mi da bolje razumijem stvar. Rolović je pružao otpor, ali Barešić ga je udarcem pištolja u glavu onesvijestio i odvukao u ured. Barešić i Anđelko Brajković su u stvari uspjeli oteti Rolovića. Ali umjesto da traže razmjenu za zatvorene Hrvate, kao što su rekli da im je bila namjera, oni su izbliza ispalili tri metka Roloviću u glavu. Sud je ubojstvo ocijenio okrutnim zato što je ambasador bio bespomoćan.
Petero osoba osuđeno je za ubojstvo Vladimira Rolovića: Miro Barešić (1950.) i Anđelko Brajković (1948.) za ubojstvo, pokušaj ubojstva i protuzakonito pritvaranje, te Ante Stojanov (1936.), Stanislav Milićević (1950.) i Marinko Lemo (1943.) za pomoć pri protuzakonitom pritvaranju.
Švedske vlasti pristaju na njihove zahtjeve i otmičari s novim putnicima, osim Stanka Milićevića koji dobrovoljno ostaje u švedskom zatvoru, odlaze u Španjolsku, gdje se predaju vlastima.
Na sudskom procesu u Španjolskoj otmičari su osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora, ali su brzo pomilovani i nakon odsluženih osamnaest mjeseci pušteni na slobodu. Neki od njih odmah su otišli u Paragvaj, dok su drugi ostali u Španjolskoj.
Nakon početka srpske agresije na Hrvatsku u domovinu se vraća Miro Barešić, Ivan Vujičević, Tomislav Rebrina, Nikola Lisac i Rudolf Prskalo. Nedugo nakon dolaska u Hrvatsku, Miro Barešić je poginuo u akciji.
U nastalim okolnostima HNO je održao svoj sabor u španjolskom gradu Valenciji 1972., na kojem je zaključeno da je najbolje rješenje za usklađivanje odnosa između različiti frakcija i uspješno djelovanje organizacije da Mirko Bušić iz Argentine bude izabran za pročelnika, što je i učinjeno. Novi sabor HNO-a održan je u studenome 1974., a na njemu je za novog pročelnika izabran Stipe Bilandžić.
