Vinkove emigrantske uspomene!

Govor Jadranke Ostojić na pokopu patra Vilima Cecelje

Pri susretima s gospodinom Vinkom Ostojićem može se vidjeti mnoštvo njegovih životnih uspomena na slikama, sa stotinama istaknutih Hrvata po cijelome svijetu. Među njima ima hrvatskih političara, ratnika, svećenika, biskupa i kardinala. Nema znamenitijeg hrvatskog hodočašća i svetišta na koje Vinko Ostojić nije hodočastio. I to je sve sačuvano dobrim dijelom na brojnim slikama za uspomenu, od kojih bi se mogla upriličiti velika izložba. Sjetno je sve to promatrati iz života jednoga hrvatskog domoljuba i prisjećati se svih ovih brojnih imena mladića i djevojaka, muškaraca i žena svih dobi, iz svih krajeva Hrvatske i svijeta gdje Hrvata ima, od Bleiburškog polja do svih grobova i spomenika hrvatskih, kojih ima na pretek po cijelome svijetu. Među inima, Vinka se može vidjeti s legendarnim hrvatskim prvakom Branimirom Jelićem s kojim je nastupao i na njemačkoj televiziji govoreći o borbi Hrvata za svoju državu i svoju slobodu.

Vice Ostojić (treći s lijeva) i p. Vilim Cecelja (četvrti s desena) na grobu generala Tomislava Rolfa 1968. godine, koji je poginuo 22. svibnja 1945. 

Od brojnih svećenika ističu se slike s hrvatskim legendarnim velečasnim patrom Vilimom Ceceljem koji je živio za Boga i hrvatski narod cijeli svoj život. To je onaj svećenik pred kojim je položila svoju prisegu Vlada NDH na čelu s poglavnikom dr. Antom Pavelićem. I Vilim Cecelja ostao je cijelo vrijeme dušebrižnikom Poglavara sve dok je postojala NDH. A malo je bilo Hrvata u emigraciji za vrijeme jugokomunističke tvorevine, a da im Vilim Cecelja nije pomagao u tuđini diljem svijeta. Tako se je i Vinko Ostojić nakon bijega u Njemačku upoznao s ovim hrvatskim dušebrižnikom s kojim je održavao vezu cijelo vrijeme sve do kraja njegova života.

I upravo je zanimljiv jedan dio Vinkova oproštajnog govora na pokopu velečasnog Vilima Cecelje koji je pročitala Vinkova kći Jadranka, a uzet je iz ondašnje „Nove Hrvatske“: „Za mene je Krist život, a smrt dobitak“, ove riječi jednog izuzetnog svećenika pročitah na sličici koju su nam dijelili na groblju u Salzburgu. Te riječi bile su riječi vodilje pokojnog Vilima Cecelje, proslavljenoga hrvatskog svećenika i prognanika, čovjeka koji je svoju vječnost gradio neizmjernom dobrotom. Stojim kod groba i promatram naš hrvatski svijet, tolike svećenike i časne sestre, biskupa hrvatskoga i austrijskog, hrvatske radnike, hrvatske izbjeglice, mlađe i starije generacije. Pozdravljam se s Antom Jakšićem. „Gospodine, tko zna tvoje tajne puta i gdje nas tvoja pravda najzad čeka. Misli su nam tek isprazna jeka onoga što nam slijepe oči slute.“

Svi govornici od znanog msgr. Stankovića, naddušobrižnika, pa do riječkoga nadbiskupa Josipa Pavlišića, izrazili su jedinstvenu misao: „Velečasni Vilim Cecelja bio je Kristov svećenik izvanrednog stila, bio je Hrvat, patnik i borac za pravdu, red i jedinstvo u ovoj tuđini i ostavio je duboke tragove u biću hrvatskoga iseljeništva. Meni mlađem nazočniku uvlačio se u dušu osjećaj praznine koji me ne napušta odlaskom patra Cecelje. Bio nam je svima otac i savjetnik do posljednjega dana svoga života. Sve svoje snage duha, pameti, znanja i humanosti ulagao je da bi nas zbližio u jedno narodno biće!“

Ove riječi je na pokopu Vilima Cecelje pročitala Jadranka Ostojić, mlada kći Vinka Vice Ostojića.

Hrvoje Hrvatin