Hrvati imaju pravo znati: tko je ustvari Vesna Teršelič?
Uputila je društvena, politička, pa i etnička („čisti“ zasad samo virtualno Hrvate) higijeničarka Vesna Teršelič otvoreno pismo Predsjednici RH, Predsjedniku Hrvatskog sabora i Predsjedniku Vlade RH pod naslovom: „Distancirajte se od ratnog zločinca“. Prigoda koju je odabrala sjajna je – tristota obljetnica Sinjske alke! Do sada su njezine higijeničarske aktivnosti, prvenstveno protiv etničkih i političkih Hrvata, njihove navodno „musave“ i „tamne“ i „zločinačke“ prošlosti, dosezale tri hrvatske države – onu od proljeća 1941. do proljeća 1945. s preskokom one od proljeća 1945. do proljeća 1990. i s osobitim naglaskom na ovu od proljeća 1990. pa nadalje. Glavna metoda Teršeličke i kompanije („u-drugara“) sastoji se u pronalaženju, često poput arheološkog iskopavanja, ekscesa niz prošlosti (Hrvata), poglavito bliže – od proljeća 1990. do proljeća 2015. Slijedi njihovo snimanje, uvećavanje slika, retuširanje po potrebi – danas to barem nije problem – pa stari štos prikladne „montaže atrakcija“, s novom tehnologijom i starom ideologijom. Kad se slike ubrzaju, kao na filmskoj vrpci – eto ne samo nove „prošlosti“, već nam se i nova povijest piše. Ako nečega nije bilo od 1990. do danas, može se „iskopati“ tamo od travnja 1941. do travnja 1945. pa prisličiti novom dobu – kao što rek'o Slavko Goldstein, Mesići, Josipovići i ini – staro se vraća, nešto se reinkarnira, primjerice, ustaška zmija.
Tako to biva, no Teršelička se ovoga puta zaputila duboko u prošlost – u tristo godina daleku povijest. Odlučila je protresti Sinjsku alku, suočiti i nju s „prošlošću“, s jedne strane, a s druge, aktualnu Predsjednicu Grabar Kitarović. Pametno – jednim udarcem „padaju“ dvije „muhe“ – prastara Alka i aktualna Predsejednica – obje se moraju suočiti s Teršeličkinom „prošlošću“. U sadašnjosti. Ali kako „suočiti“ ono staro tristo godina – Sinjsku alku i Predsjednicu Kolindu „od jučer“? Gdje i tko je poveznica? Nema tko nego „ratni zločinac“! Kod Teršeličke i kompanije, uvijek isto, dodavanje, pakiranje, montaža…
Čovjek s kojim napada na Alku i na Predsjednicu, prvenstveno na nju, nije osuđen kao „ratni zločinac“, već, piše i u njenom pismu(!) „zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava“. Kažnjen i odavno je već odslužio svoje. Mirko Norac, junak Domovinskog rata, general Mirko Norac, iako mu je vjerojatno već onaj iz „kupleraja“ oduzeo čin i – što je za ovaj slučaj neobično važno – alkarski vojvoda Mirko Norac, ujedno i član jedne od najstarijih udruga u Hrvatskoj. Koliko znam tu mu pak vitešku titulu nitko ne može uzeti. Koliko znam, tako je u toj udruzi uređeno. Jednom alkarski vojvoda, uvijek alkarski vojvoda. Kad bi mu je i uzeli, opet bi u narodu Sinjske Krajine ostao vojvoda, kao što će u hrvatskom ostati junak Domovinskoga rata i general. Koliko je javnosti poznato, odavno nije aktivni član. No gdje je glavni „pakung“ ovoga pisma?
Udar s voljom i u pravo vrijeme
U tzv. timingu i glavnoj primateljici pisala je Teršelička i Leki i Milanoviću, onako usput – da se bedaci ne dosjete i ne uvide odmah pravi cilj. „Problemi“ glede alkarskog vojvode Norca postoje, ako uopće postoje, a i onda su oni stvar udruge VAD-a, sve vrijeme mandata onoga, a naročito ovoga mentora, instruktora i davatelja odlikovanja Teršelički i Documenti – Ive Josipovića. Ali ona ih se tada, eto, punih petnaest, a osobito pet nije sjetila. Pokrovitelj Alke Ivo Drugi nije bio zaslužio takav Teršeličkin istup – šutjela je o „problemu“ kao mukla stijena- dok je „ratni zločinac“ jednako bio član VAD-a. Ni pisma o tome Ivi Josipoviću, ni razglednice. Onda može sve samo da na vlasti ostanu Josipović i Teršelička. Tek sada je problem iskrsnuo kako bi se Predsjednicu počelo na vrijeme rušiti, za početak „moralnom higijenom“. Ona bi trebala „potjerati“ alkarskog vojvodu iz VAD-a, a ne možda nekoga iz VAD-a odlikovati, kao što je Josipović Teršeličku. U suprotnom ona prijeti i denunciranjem: „Smatramo, također, da bi u takvome slučaju trebalo sugerirati izostanak s Alke i diplomatskome zboru te mogućim drugim inozemnim gostima“, stoji u pismu. To i nače rade ovakve udruge, špijuniraju pa denunciraju zemlju u kojoj žive, dakako prije svega svoje sugrađane.
Samo izdajnicima pada na pamet javno blatiti hrvatskoga generala Mirka Norca
Na ovom primjeru svukli smo do gola metodu manipulacije kojom se služe parapolitičke udruge tipa Documente – kako ovdje tako i inače u tzv. „suočavanju s prošlošću“. Ono je u bitnome štakorsko grickanje hrvatske budućnosti, stvaranje stanja „što gore to bolje“, unižavanje i uništavanje kako kolektivne tako i individualne samosvijesti, cijepljenje društva kolektivnom krivnjom (stari izum srpskog nacionalsocijalizma i jugokomunizma) pa bacanje krivaca na koljena… Dokazi su i na cesti – što dulje štakorske parapolitičke udruge djeluju, što ih je više, to Hrvatska brže propada. Takva je to „higijena“. Vrlo uspješna. Povod joj je i činjenica što je „iz državnoga je budžeta“ zadnjih godina na Sinjsku alku, Alkarske dvore, Muzej Alke, potrošeno oko trideset milijuna kuna. Rekao bih bijednih tridesetak milijuna u odnosu na milijarde koje se troše na parapolitičke udruge poput Documente. Osnovna njihova značajka, od trenutka kad se ovdje iskrcao Soros pa do danas, jest činjenica kako su njihovi „volonteri“ bogato plaćeni. U početku su plaćani uglavnom izvana, utoliko ih se može smatrati i plaćenicima, plaćeničkom civilnom vojskom, a danas su na grbači hrvatskih poreznih obveznika.
Tko i što je Vesna Teršelič?
U ovom slučaju „suočavanja“ nama, neukoj publici, jedna strana je većinom poznata: Kolinda Grabar Kitarović, Josip Leko, Zoran Milanović, iako su oni ovdje statisti, alkarski vojvoda Mirko Norac; Sinjska alka i Viteško alkarsko društvo. No tko i što je na drugoj strani, s kim se to „suočava“ to nam nije dano znati. Tko je ta Teršelička, tko su joj roditelji, kako joj je tekao životni put do udrugarskog liberalno komunističkog aktivizma, kakve su njene stručne referencije, je li doktorirala etiku ili možda medicinu pa se bavi moralnom i inom higijenom, čišćenjem? Tek čišćenje „prošlosti“, s napadom na budućnost. Ako je Documenta dobila i „budžetsku“ lipu, kolika su joj sve vrijeme primanja, koliko plaća suradnike, tko su suradnici…? Što rekli oni iz jedne slične – iste ovdašnje sekcije liberalno-komunističke internacionale – Gonga. Građani imaju pravo znati.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više