Srbi su povijesno i na sudu osuđeni za genocid u Srebrenici, a Muslimane-Bošnjake to isto čeka u Srednjoj Bosni
Svakim danom sve se jače u Bosni i Hercegovini čuju velikosrpski povici „Nas i Rusa dvjesta milijuna“, i velikomuslimanski „Nas i Turaka sto milijuna, nas i muslimana diljem svijeta milijarda i pol“. Što su ti povici sve glasniji i učestaliji sve je manje Bosne i Hercegovine, te europejstva, demokracije, sloboda, i nekih civilizacijskih vrjednota suvremenog slobodnog svijeta u njoj. I gotovo nikoga, napose onih svjetskih snaga koje su je ovako neskrojeno skrojili, kao da ti povici ne zabrinjavaju, ili su oguglali na njih, kao i na genocid nad kršćanima u islamskom svijetu Bliskog istoka. I ne zna se koje je od tih oružja za masovna ubijanja, srpskog i muslimanskog koja odjekuju Bosnom i Hercegovinom, opasnija, danas za Bosnu i Hercegovinu sutra za Europu i cijeli slobodni svijet.
Srebrenički genocid nad Muslimanima-Bošnjacima
„Nas i Rusa dvjesta milijuna“ velikosrpsko je oružje za masovno ubijanje nepravoslavaca iskorišteno u srpnju 1995. godine u likvidaciji, kakvu zna izmisliti samo načertanijska politika Velike Srbije, Muslimana, dječaka i žena u Srebrenici. I dvadeset godina poslije opet se velikosrbi koriste istim tim oružjem u nemoći i nevolji organizacije Ujedinjenih naroda, te uspješno zaustavljaju 8. srpnja 2015. godine donošenje Rezolucije o osudi velikosrpskog genocida počinjenog u Srebrenici.
Ruski veto protiv deset članica Vijeća sigurnosti spriječilo je da se velikosrpski zločin nad muslimanskim muškarcima, djecom i ženama u Srebrenici nazove pravim imenom, genocid. Takav ruski odnos prema toj istini genocida, poćinjenog poslije Drugog svjetskog rata u Europi, nije samo povijesna rusko srpska, bratsko pravoslavna veza, nego i priprema za negiranje vlastitog, ruskog genocida kojeg provode u Ukrajini. Ne nazvati genocid genocidom, znači i rusko sudjelovanje u njegovu počinjenju, isto onako kako i srpski, Nikolićevi četnici danas čine u Ukrajini. Dvadeset godina kamioni prevoze na svaku godišnjicu srpskog genocida novootkrivene i identificirane muslimanske žrtve u Potočare na najveće groblje u Europi. Uz to i preživjeli svjedoci genocida, kao i osuda istog od strane Međunarodnoga suda u Den Haagu, nije dovoljno srpsko-ruskom savezu da prizna, te s ostatkom svijeta osude počinjeni genocid kako se više nikada i nigdje ne bi ponovio. Sve je to razlog da se i na drugoj strani podijeljene Bosne čuju muslimanski prijeteči povici „Nas i Turaka sto milijuna“. Zbog toga zbog prijetnje ponavljanja genocida, ruski veto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda nije nikako srpsko-ruska pobjeda, nego je to poraz svjetske zajednice kao sudionika u počinjenom genocidu.
U prvom redu to je drugi poraz Nizozemske i njenih vojnika koji su muslimanske starce, dječake i žene izručili srpskim genocidistima u čijim redovima stvaranja velike Srbije je bio cijeli današnji srpski državni vrh, predsjednik Nikolić, premijer Vučić i ministar Dačić, kao i Hrvatskoj izručeni srpski genocidist Dragan Vasiljković. Cijela srpska ondašnja vojno-politička oligarhija danas je na vlasti u Srbiji, koju vežu sa Rusijom, a navodno vode u Europu. Zar mogu u Europu neopranih krvavih ruku za nekažnjeni genocid. Nekažnjen srpski genocid „pravo“ je Muslimana da za osvetu počine isti takav, što se pokazalo i muslimanskim nasrtajem na srpskog premijera Vučića u Potočarima. I kada se ta ružna, gotovo ratna slika vidjela na tako žalosnom mjestu gdje bi svaki čovjek morao šutjeti kao znak pijeteta prema tolikim poubijanim, što onda očekivati u svakodnevnici mirnodopsko ratne Bosne i Hercegovine. To srpsko-bošnjačko zveckanje ratom postavlja pitanje budućnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Iz toga se iščitava i neki srpsko-muslimanski plan trajne diobe zemlje napravljen u tajnim pregovorima Srba i Muslimana u Beogradu. Stoga je na Europi i svjetskoj zajednici da se aktivnije uključe u beha problem te nađu i prijetnjom sile pravedno rješenje u kojem će i beha Hrvati biti jednakopravni, konstitutivni i suvereni u istim dimenzijama u kakvima su to Srbi i Bošnjaci. To rješenje trebalo bi doći što prije jer velika je opasnost da se na beha prostoru sudare Srbi i Rusi sa Bošnjacima i Turcima. „Nas Srba i Rusa dvjesta milijuna“ protiv „Nas Muslimana i Turaka sto milijuna“. Bosna i Hercegovina se, na žalost, pokazala u najtragičnijem obliku za svjetske ratove i vjerske sukobe.
Muslimanski genocid nad Hrvatima u Bosni
Stoga je na Europi da stavi neprolaznu barijeru Srbiji sve dotle dok ne prizna agresiju na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, te genocid počinjen nad Hrvatima u Vukovaru, Škabrnji, u hrvatskom selu Ravno, te nad Muslimanima poinjen u Srebrenici. Prisiljavanjem Srbije da prizna počinjeni genocid, prisilili bi se i Muslimani da priznaju zločine počinjene nad Hrvatima u Srednjoj Bosni. Sve bi to vodilo udaljavanju i Rusije i Turske s beha prostora, iz beha sadašnjosti – i što je još važnije – iz bosanskohercegovačke budućnosti.
Sve dok su Rusija i Turska na bilo koji način umiješane u beha sadašnjost, Bosna i Hercegovina ne će imati budućnosti. Prijmom Srbije s grijesima genocida u svoju obitelj Europa bi uzdrmala, pa dijelom i porušila svoje civilizacijske stečevine i sve stečene vrjednote demokracije, ljudskih prava i sloboda. Umjesto tih vrijednosti u europskim temeljima bio bi genocid kao i u Republici arpskoj i srpsko rusko oružje za masovno ubijanje „Nas Srba i Rusa dvjesto milijuna“. A s vremenom bi u tim europskim temeljima bilo i muslimansko-turskog genocida „Nas Bošnjaka i Turaka sto milijuna“.
No, srpsko-rusku vezu čini još čvršćom i gotovo neraskidivom bošnjačko-turska veza „Nas i Turaka sto milijuna“, a koja Bosnu i Hercegovinu s jednakom opasnošću izvlači iz Europe i uvlači u neki budući rat, kao i ruski veto u Ujedinjenim narodima na srpski genocid u Srebrenici. Jer kako god je za Bošnjake bolan i ponižavajući srpsko-ruski odnos prema velikosrpskim genocidistima isto tako je za Srbe još više za obespravljene Hrvate opasno bolan bošnjačko turski odnos prema muslimanskim genocidistima. Bit će naime teško doći do toga da Srbija i Rusija zločin u Srebrenici priznaju genocidom sve dok turski predsjednik i premijer posjećuju grob ratnog zločinca za Hrvate Srednje Bosne, genocidiste, Alije Izetbegovića.
Za sve nemuslimane u Bosni i Hercegovini Alija Izetbegović je ratni zločinac kojega je i Haaški Tribunal osumnjičio. Za Hrvate Srednje Bosne Alija Izetbegović je ono što je za Muslimane Ratko Mladić. Povijest je već odavno srpski zločin u Srebrenici imenovala genocidom. Genocid nad Muslimanima u Srebrenici potvrđen je i na sudu u Den Haagu. Isto tako i Alija Izetbegović će – i povijesno i na sudu – kad-tad biti osuđen za počinjeni genocid nad svojim susjedima Hrvatima u Srednjoj Bosni. Srpsko-muslimanska tajna dioba Bosne i Hercegovine u Beogradu, te Alijina izjava kako je „spreman žrtvovati i dvjesto pedeset tisuća Muslimana za islamsko-deklaracijsku Bosnu“ dio je koji je ugrađen u srebrenički genocid. Vjerojatno je i ta Alijina izjava bila dio srpsko-muslimanskih tajnih pregovora diobe zemlje i poticaj velikosrbima u srebreničkom genocidu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više