Preživjela je Hrvatska svašta i svakoga, pa će i ove najnepoštenije izbore od 1990. Preživjet će i poslijeizbornu prijevaru u kojoj će vladati – manjine, izborni mostaši i nacionalni manjinci. A koju je ono zakletvu psihijatar Petrov predizborno potpisao kod javnog bilježnika – za koju smo i tada pisali kako ju može isklesati i u bračkom kamenu, a ne će vrijediti. I točka! Ustvari i kamen se u nekim našim krajevima koristio u iste higijenske svrhe kao i papir, list korova…
Ono nešto kao ne će koalirati ni ljevo ni desno. Vjerujem kako se tako kao liječnik drži i Hipokratove zakletve. Zaklinjao se i Milanović cijelu predizbornu kampanju protiv reformi. Pa pristao na sve „reforme“ koje navodno nudi Most, a nije znana niti jedna – osim sada obične gole vlasti, fotelja za Božić pod bor. Ispljuvao mostaše kao mostobran do kriminala te ih, valjda baš tako, dozvao k sebi. Ne mostobran njima, već nama treba taj mostobran. Nagrdio Podolnjaka važnog mostaša i na osobnoj razini, zbog promjene prezimena, ne osvrćući se čak ni na činjenicu da mu je ministar mijenjao prezime. (Nije Miralem!) Može taj gutati sve i svašta za vlast, em je ministar. Ispere usta vlašću, pljune, pa ide dalje.
Menjševici nadigrali boljševike
Koalicija, koja to fol nije, kreće dalje: Ovoga puta će „menjševici“ koalirati s „boljševicima“, oni će izokrenuti povijest u maloj bidnoj Hrvatskoj. Neka i to preživimo. No ovo mi je najviše zazvonilo po i u ušima: neki Petrov je zalupio, zatvorio vrata Domoljubnoj koaliciji. Milijunu njezinih glasača neki Petrov zalupio vratima pred nosom na mostu – nakon što se unaprijed zakleo da to nikako ne će činiti. Most samo radi na lijevo od sredine su vrata na njemu zatvorene ili je dignut. Pitam se, kako li će i budući premijer na drugu obalu? Što kad mu oni s druge strane zatupnjena vrata podupru gredom? Hoće li ju primijetiti u svom oku? Ovi na toj strani imaju izbor, ni Irska nije daleko. Toliko je tamburao o zajedništvu, a ovim potezom tek produbio podjele. Ideološke podjele, foteljaške podjele, dodao dvije ideologijice: zajedništva koje je poslužilo u demagoške svrhe. Ta je pak prastara, a osobito popularna za Jugoslavije u komsocijalizmu i možda i najvažnija kao način vladanja. Na kraju je toliko bila izmorena reformama da je propala nakon pokušaja zadnje, krvave, agresivne ratne „reforme.
Žao mi Zokija!
Nego, žao mi Milanovića, svi njegovi dosadašnji postizborni pokušaji ostanka na vlasti, ma koliko vlastohlepni i ma koliko ih mi ovdje napadali, ipak su bili politični, pa unekoliko čak i ljudski. Ovaj zadnji u kojemu se odrekao čak i vlasti kako bi sačuvao vlast, najprije za „jarane“, a on će u „pozadince“, „ilegalu“, pa odatle djelovati – „no pasaran“. „Sebe ne vidim na nijednoj funkciji. Radit ću neki ozbiljan posao, vidjet ćemo“. To me podsjeća na Ivu Sanadera; i on je mislio kako će zalaganjem vlasti, „hipotekom“ na nju unaprijed, odustankom od vlasti, izbjeći nešto poput Remetinca. Ništa od toga, odgulio ga je četiri godine, skoro kao nitko za takve crimene dosad. Ako je nekih uopće i bilo, što ćemo još gledati, valjda će se nešto naći ili „naći“. Vjerujem kako Milanović odnekud poznaje Sanadera, kažu mediji, primio ga svojedobno i na posao. Zatim jedan drugi unaprijed stavio „hipoteku“ na četiri petine svoje vlasti i moći kod jednog moćnika. I hop, stiže i njega Remetinec, a onaj koji mu je „hipoteku“ zaprimio u međuvremenu skroz onemoćao. Čeka hoće li se netko od njegovih pojaviti kao „nestranački“ spasitelj. Poznaje, vjerojatno, Zoki i tog momka, kažu primio ga taj u Partiju. Uglavnom, na vlasti se može ostati svakako, samo odustankom od nje, ni privremenim – nikako. Prvi koji će ga doći „gaziti“ dojučerašnji su mu najbliži i najvjerniji iz koalicije Hrvatsku (k)raste. Dođe mi žao Zokija. Da mogu do tog marketing pistolerosa, savjetovao bih mu neka mu savjetuje još jednu promjenu mišljenja i odluči se za nove izbore. Ali, on je, kao i svi marketing revolveraši vjerojatno već promijenio stranu.
Zbrojimo još dva i dva: Božo Petrov je zalupio vrata Domoljubnoj koaliciji, a ušao u koaliciju, „suradnju“, podjelu vlasti, sa Željkom Jovanovićem, Zoranom Pusićem, Teršeličkom, svom tom udrugarskom antihrvatskom bulumentom, jugonostalgičarskim krilom SDP-a, takvom kompletnom kulturom, takvim i još totalitarističkim medijima, separatističkim IDS-om… Dakle, odabrao je ideologiju razdora u hrvatskom društvu i na teme „ustaša i partizana“, a poglavito Domovinskog, oprostite građanskog rata, ustvari nekog sukoba.
Nakon svega kakvo takvo rješenje vidim u imenovanju Željka Kasuma, umirovljenog inženjera elektrotehnike za nestranačkog mandatara. On je genijalac koji je pokazao, osim što je sve ovo izuzetno opasno, još je i obična primitivna improvizacija i smijurija. Ušao je s pregovaračima u dvoranu Mosta i punih 45 minuta ozbiljno pratio pregovore. Opskrbili su ga s dokumentima, a tek za stanke ga izbacili van. Nitko nije znao čiji je. Most mislio HDZ-ov ili SDP-ov pregovarač, ovi Mostov, jer su kažu oni znali dovoditi na pregovore nove i nepoznate tipove. Piše e-jutarnji, nedjelja 20. prosinca: „Nakon što je udaljen s pregovora, Kasum je novinarima koji su pred Mostom čekali kraj pregovora izjavio da je "došao na poziv medija u kojima je bilo objavljeno da tko dođe na sastanak u 19 sati, može biti biran za premijera".
"Budući se ne traže nikakve kvalifikacije, smatram da sam kvalificiran i potpuno prihvaćam odgovornost za obnašanje te odgovorne dužnosti", rekao je Kasum, inače kandidat Živog zida u I. izbornoj jedinici na parlamentarnim izborima.“ Ako ne za premijera, onda ga svakako izabrati za čovjeka godine. Srušio je vjerodostojnost ovih pregovora do razine da ih treba baciti u one kante za smeće koje stalno stoje pred Mostovim uredom.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više