Dolazi još osam do deset milijuna migranata

Europa će uskoro stajati pred "ekstremnim izazovima na području seksualnog kriminala i kriminala bandi"

Noć nasilja u Kölnu samo je prvi primjer onoga što će postati normalno – a posljedica je pogreške stoljeća koju su napravile vlade. Izuzetno radosnu vijest za one koji sadašnju seobu naroda u Europu smatraju izuzetnim obogaćivanjem nedavno je imao njemački ministar razvoja Gerd Müller. Onaj milijun migranata koji su ove godine stigli u Njemačku (i Austriju) tek je početak mnogo masovnijeg doseljavanja, prognozirao je dobro informirani član vlade u Berlinu: „Do nas je stiglo tek deset posto izbjegličkog vala izazvanog u Siriji i Iraku. Osam do deset milijuna još je na putu.“

Katrin Göring-Eckardt

Ako to postane stvarnost, morat ćemo se mentalno pripremiti za to da će nasilni ekscesi poput onih u Kölnu uskoro postati normalno stanje. Tu je logiku dobro formulirao kolumnist „Profila“ Peter Michael Lingens, koji je cijeli život u svoju kuću primao izbjeglice te ga se stoga teško može optužiti za ksenofobiju: „Stotine tisuća novih, uglavnom muških izbjeglica iz kultura u kojima žene mnogo manje vrijede sljedećih će nas godina staviti pred ekstremne izazove na području seksualnog kriminala i kriminala bandi“, predviđa Lingens.

To je inače već u lipnju 2011. tako nekako formulirala Angela Merkel: „Moramo prihvatiti da je broj kaznenih djela kod mladih migranata osobito visok.“ Nije, nažalost, rekla zašto to zapravo moramo. Kakve će biti posljedice, ispuni li se prognoza ministra Gerda Müllera („osam do deset milijuna još je na putu“), može se živo zamisliti. „Naša će se zemlja promijeniti, i to drastično. I ja se tome radujem“, tako je to nenamjerno iskreno opisala predsjednica Kluba zelenih u njemačkom parlamentu Katrin Göring-Eckardt. E, pa onda… To što se u Profilu, dosad prije sklonom kulturi dobrodošlice,  može pročitati da ćemo zahvaljujući seobi naroda stajati pred „ekstremnim izazovima na području seksualnog kriminala i kriminala bandi“,  svakako se može shvatiti kao napredak u spoznaji.

Ali, u javnoj raspravi o tim po sebi trivijalnim okolnostima koja sada počinje – tko uveze milijune ljudi iz ekstremno nasilnih i mizoginih kultura, s njima naravno uvozi i njihov mentalitet – dosad je jedna stvar posve  izostala: imenovanje uzroka i odgovornih za katastrofu čiji razvoj upravo promatramo. Jer seoba naroda koja je uzrok sadašnjih problema nije iznenada pala s neba, nego je rezultat političkih odluka koje su svjesno donijeli središnji akteri zbivanja. Recimo odluku da se vanjske granice EU-a i nacionalne granice ne štite učinkovito od ilegalnog useljavanja, nego da se prilično ambicioznim izvrtanjem važećega prava u EU-u puste stotine tisuća.

To što su austrijski policajci dozvolili da ih na južnoj državnoj granici migranti jednostavno gurnu u stranu, nije bilo nesporazum, nego posljedica „kulture dobrodošlice“ vlade u Beču. Kao što implicitan poziv Angele Merkel da dođu u Europu nije bio zabuna, nego jasno formulirana poruka. Kad se jednog dana bude pravio obračun, stoga će barem biti jasno vidljivo tko je kada donio te kobne odluke, moći će se rekonstruirati lanac naputaka od vlada do najnižeg policajca. Da postoji uzročno-posljedična veza između kobnih političkih pogrješnih odluka i nasilja nad ženama, kojega će biti i ubuduće, već se ne može previdjeti. Bilo bi dobro da to glasači zapamte.

Christian Ortner, Die Presse