Mnogi su krivi za pokušaj ubojstva

Pogledajte opravdanja zašto je Brunu Marića trebalo ubiti

Hrvatski odvjetnik Ljubo Pavasović Visković je u rujnu 2015. poslije utakmice u Splitu priprijetio je sucu Bruni Mariću riječima: "Kako ćete sada od ovolikog svijeta ovu vašu budalu živu odvesti odavde", te se obratio Mariću i još jasnije mu priprijetio: "Ti večeras ne ćeš živ izaći iz Splita".

Da to Pavasović Visković nije rekao zato što je bio „vruć“ potvrđuju riječi koje kasnije „hladan“ izrekao: "Jako mi je žao što sam se iziritiran sramotnim i skandaloznim suđenjem gospodina Marića spustio na razinu rječnika kojeg u javnom diskursu smatram nedopustivim, međutim izrečenog se sadržajno ne odričem jer Marića doista smatram osobom koja već unatrag nekoliko godina u civiliziranoj zemlji ne bi imala mjesta u bilo kakvoj udruzi od društvenog značenja". Dakle, opet mu je prijetio.

Zašto na ovo sada podsjećam? Zato što je on izravno ili neizravno jedan od onih koji su krivi za napad na suca Marića. One riječi koje je izrekao Pavasović Visković, ponovili su i mnogi drugi volitelji Hajduka, a mrzitelji Dinama. Prozvan je i bivši čelnik Hajduka Marin Brbić i na to je odgvoorio: „Što se tiče napada na Brunu Marića, najoštrije osuđujem takav čin i smatram da je on sulud. Šokiran sam tim napadom i smatram da to nitko ne zaslužuje“. Slično i cinično govori i bivši nogometni sudac Mateo Beusan, koji izjednačava napadača i žrtvu riječima: „Neke stvari mi nisu jasne. Prvo, ide na sud u Split s odvjetnikom i odluči ručati u restoranu. Pa što dolijevati ulje na vatru i izabrati Stobreč. Netko će reći sloboda je kretanja i tako dalje. Sve je to OK, ali kad vidim kakva je situacija, nikad u životu nisam sebi pokušavao stvarati probleme. Drugo, on nosi pištolj sa sobom. Što će mu pištolj kad ide u Split? Znači da se boji nečega. Slažete li se s time?“, što znači da se Marić ne smije pojaviti na splitski sud koji ga je pozvao na taj isti sud, i drugo, ne smije jesti u Splitu, nego mora bježati iz Splita da ga netko ne ubije u Splitu.

Tu dolazimo do zaključka. Mnogi su krivi za mržnju između hrvatskoga juga prema hrvatskome sjeveru. To više nije nogomet. U pitanju je subkultura, koja je postala primaran obrazac ponašanja. Javno vrijeđati i prijetiti drugim ljudima koji ti se ne sviđaju postali su stvarnost. Nitko ne odgovara. Novinari Slobodne Dalmacije predvode politiku linča prema drugim njima nepoželjnim Hrvatima. Nakon što je desetorica huligana ili navijača Hajduka pokušala u Stobreču ubiti, dopisnik Jutarnjega lista iz Splita i novinar Slobodanke – kako smo je nazivali od godine 2000. kada je tim novinama doslovno ovladala orjunaška orijentacija – Ivica Marković umanjuje pokušaj ubojstva nogometnoga suca i to ovako bezobrazno objavljuje: »Poznati hrvatski nogometni sudac Bruno Marić sam je došao, hodajući, od Hitnog kirurškog prijama (HKP) KBC-a Split do prostorije u kojoj se obavlja snimanje rengenom. Doduše, nije trebao prevaliti veliki put, tek nešto više od 10-ak metara, međutim činjenica da je sam, uz pratnju jednog policajca, došao na snimanje kazuje da u napadu nije teže ozlijeđen. Istini za volju, na zatiljku, iza lijevog uha, imao je veći krvavi podljev, koji mu očito nije zadavao veće probleme… Da vrlo vjerojatno nisu u pitanju ozbiljnije ozljede i da je Bruno Marić očito imao sreće pokazuje činjenica da na HKP nije pozvan ni dežurni neurokirurg, koji bi zasigurno bio pozvan da je Marić imao teže ozljede glave ili da mu je dijagnosticiran potres mozga. Inače, Bruno Marić je oko 19.30 sati pušten iz bolnice s velikim ovratnikom oko vrata. Odbio je hospitalizaciju te je u policijskom vozilu odveden na daljnju istragu napada… Nakon što je stigao pred vrata rengen sale, mirno je sjeo na sjedalicu i čekao svoj red, što također ukazuje na to da njegovo stanje liječnička služba nije okarakterizirala kao teže jer da je, bio bi "preko reda" primljen na snimanje. Tijekom Marićeve "šetnje" od HKP-a do rengen sale pokušali smo uspostaviti kontakt s njim.«

Dakle, sam si kriv: što se bavi suđenjem, što je došao na sud u Split, gdje mora doći, što nije ubijen na licu mjesta, što je mogao hodati, „njegovo stanje liječnička služba nije okarakterizirala kao teže…“ Nakon ovoga više nema smisla ništa dodavati. Netko će ipak kad-tad trebati reagirati. Odgoj i obrazovanje tu ništa ne mogu. Na redu su represivna tijela. Mogu oni odugovlačiti, ali ne još dugo.

Zrinko Horvat