Ljevičari djeluju iz primitivne ideološke "kuhinje"
Fenomenološki promatrajući, na temelju niz primjera koje imamo u javnom životu, sasvim jasno se može zaključiti da su ljevičari u Hrvatskoj vrlo tragična bića. Kada se za nekoga kaže da je „tragičan“ može se na osobit način misliti da je riječ o sumraku egzistencije u samoj osobi, pomračenju čovječnosti, perfidnom opredjeljenju za zlo i širenju negativne energije u društvu u kojem živi. To su ljudi koje su svojim mentalnim sklopom zacementirani u svoje prizemne ideološke rovove, te iz te svoje prizemnosti čine neprestanu štetu drugima. Naime, pridonose destrukciji okoline u kojoj žive. Isto tako, nedostaje im demokratskog dijaloga i civilizirane rasprave o raznim temama koje prožimaju našu hrvatsku zbilju. Kada se pojavi netko tko bi im uspješno mogao parirati argumentima i to bez vrijeđanja, oni ga odmah proglašavaju – fašistom i nacionalistom. To su ionako termini iz njihove primitivne ideološke „kuhinje“, pa im ne bi trebalo pripisivati toliko veliku pažnju. Nužno je i potrebno, koliko god je moguće više podmetnuti leđa kako bismo se oduprli njihovom mobingiranju naroda i maltretiranju maloga hrvatskoga čovjeka. Na primjer, dovoljno je pogledati političare koji djeluju konstruktivno i koji su uvijek tamo gdje je prisutan narod.
Zlatko Hasanbegović, Nikola Štedul i Bruna Esih
Oni razumiju „senzus“ naroda i daju svoj doprinos pozitivnoj klimi u društvu. Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih, mladi ljudi, puni domoljubnih ideala svojim političkim djelovanjem usudili su se dirnuti u “osinje gnijezdo“. Oni su jedni od rijetkih koji su efektno i snažno odgovorili na ljevičarski teror prisutan već godinama. Zato ih ljevičari ne mogu smisliti. Pokušavaju ih na sve moguće načine diskreditirati i poniziti svojim starim prokazivačkim metodama, a sve pod krinkom demokracije. A tko god pametan razumije Zlatka Hasanbegovića i Brunu Esih vidjet će da je riječ o civiliziranim mladim ljudima, hrvatskim domoljubima koji žele nešto pozitivno napraviti za zemlju u kojoj žive i koju vole. Odlučili su se žrtvovati i snagom istine uhvatiti se u „klinč“ sa revizionistima hrvatske povijesti i sadašnjosti. Gdje god se pojave narod ih dočekuje sa ovacijama. Popularni su. I kako stvari stoje, popularnost će im i dalje rasti, jer ljudi u njima vide ikone one istinske, ponosne i neopterećene Hrvatske.
Upravo za takvu Hrvatsku se trebamo zalagati. Trebamo se zalagati za onu Hrvatsku koja će biti po mjeri svakoga njezinoga građanina, a ne po mjeri dežurnih moralnih arbitara koji truju javni prostor svojim totalitarizmima relativizirajući komunističke zločine nad domoljubnim Hrvatima i katolicima. Gotovo je začuđujuće kako olako ti ljudi prelaze preko zločina koje je počinio jedan od najbrutalnijih diktarora u novijoj povijesti Josip Broz, dok su druge spremni prozivati zbog mnogo manjih propusta. To su toliko zatucani sklopovi da je s njima nemoguć svaki dijalog. Ali to je njihova mentalna i perfidna strategija. Oni će neprestano maltretirati hrvatski narod sa žrtvama, naravno preuveličavajući ih, a čim netko njihovu apsolutizaciju krivnje, harangu, i lov na vještice pokuša humanistički razotkriti i snagom argumenta dovesti u pitanje njihovu moralnu zloću, odmah ga napadaju.
Tito je njihova dogma. Jasenovačke žrtve su njima dogma. Nesretna djevojčica Aleksandra Zec koja je nevina stradala njima je dogma kojom oni manipuliraju kako bi vršili pritisak nad hrvatskim narodom i tako nam nametali kolektivnu krivnju. Čim, uz duboko poštovanje prema djetetu Aleksandri Zec, upozorimo da postoje i druga djeca koja su nastradala u Domovinskom ratu, odmah te proglase ustašom, jel? Konačno je došlo vrijeme da se takvom maltretiranju kaže – dosta! Hrvatski intelektualci trebaju se na sve moguće načine organizirati, udružiti snage i pomoći si međusobno kako i na koji način dići glas protiv tog sustavnog medijskog i političkog rata koji se vodi protiv Hrvatske. Jer vjerujte mi, ja se kao domoljubni Hrvat i katolik osjećam ugroženo.
Vrši se nasilje nad našom savješću, vrše se ideološki atentati, vrijeđa se i to radikalno, etiketira se, denuncira se, „važe se“ svaka riječ. Sve na nivou policijske države. Samo što ti dežurni „policajci“ nisu oni dobri dečki koji rade svoj posao pošteno i pokušavaju dati svoj doprinos općem dobru. To su vam samozvani „policajci“, moralni arbitri i lobotomizatori koji vas žele inficirati svojim penicilinom totalitarnog ljevičarskog „pravovjerja“. I kada vam se to dogodi gotovi ste! U njihovim ste rukama. Zato, nužno je je da svi prizovemo pamet u glavu, napunimo se razboritošću i argumentima, ljubavlju i borbom za domovinu anuliramo taj teror kojim smo izloženi već godinama. Jer očito je da su oni za Hrvatsku nespremni!
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više