Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Tražimo način budućeg ujedinjenja

Rezultiralo bi katastrofom ako bi se Trump ozbiljnije zakvačio s Kinom

 
 
Peking bi mogao poduzeti ozbiljne diplomatske korake ako bi predsjednik Donald Trump odustao od Politike jedna Kina – izjavio nam je profesor Chen Zhimin, dekan Sveučilišta Fudan u Šangaju. Iako je od trenutka snimanja ovoga intervjua Trump telefonski uvjeravao kineskoga predsjednika da će poštivati načelo koje čini temelj američko-kineskih odnosa, zasada ništa nije sigurno u tom pogledu. Chen Zhimin govorio je o mađarsko-kineskim odnosima, o sve konfliktnijoj svjetskoj politici kao i o tomu kako prenaglašavaju zapadni mediji problematiku spora oko otoka u Južnom kineskom moru.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/03/i.forbesimg.com_media_lists_people_chen-zemin_416x416.jpg
• Kako može utjecati politika američkoga predsjednika Donalda Trumpa na američko-kineske odnose? Trump je ranije osobno razgovarao s predsjednikom Tajvana, uvrijedivši time Peking koji s tim otokom ima komplicirane odnose, a k tomu je najavio još i protekcionističku gospodarsku politiku što krši kineske interese.
– Izjave Trumpa su jako zabrinjavajuće za Kinu, budući da osporavaju temelj američko-kineskih odnosa, a tu su još i sporovi trgovinskog karaktera. Ali, za davanje ocjene ipak trebamo pričekati i vidjeti što će doista poduzeti kao predsjednik.
 
• Kako će reagirati kineska vlada ako će Trump nastaviti s politikom koju je do sada vodio?
– Načelo politike „jedna Kina“ središnji je interes i temelj je naših odnosa, a ako američki predsjednik otvori frontu na tu temu, mislim da Peking može poduzeti vrlo snažne protumjere. Može reagirati na mnoge načine, npr. obustavom dosadašnje suradnje, prekidom odnosa, ili pak opozivom kineskoga veleposlanika. To bi bili snažni koraci, no ipak mislim kako će Trump i njegova ekipa na vrijeme shvatiti značaj politike „jedna Kina“ i za SAD i za Kinu. Mislim da će imati pokušaje u određenim pitanjima, no ne mislim da je to u interesu Washingtona.
 
• Koja je budućnost načela „jedna Kina“ u XXI. stoljeću?
– Kinezi bi Vam na to pitanje odgovorili različito. Mišljenja sam – a smatram da je to temelj politike Pekinga – da trebamo tražiti način budućeg ponovnog mirnog ujedinjenja.
 
• Je li to moguće u bliskoj budućnosti?
– Već više desetljeća to očekujemo, a možda ćemo morati čekati još nekoliko godina. Naravno, u Kini ima onih koji inzistiraju na ubrzanju procesa.
 
• Situacija u Sjevernoj Koreji je u zadnje vrijeme ponovno iznimno napeta. Odnosi Kine i Sjeverne Koreje su posebni, no kako Kina sve više postaje determinativnim faktorom u svjetskoj politici, čini se kako se u tu sliku sve manje uklapa susjedna zemlja.
– Odnosi dviju zemalja nekoć su doista bili posebni, no danas bi ih prije nazvao uobičajenima. Sadašnja kriza za cijelu regiju može predstavljati problem u narednim godinama, posebno za vrijeme Trumpove administracije. Peking možda još i danas ima utjecaj na Sjevernu Koreju, no čini nam se kako se sve više približavamo granicama tog utjecaja. Mišljenja smo kako je izvor problema konfrontacija između Pjongjanga i Washingtona. Oni bi trebali sklopiti kompromis, no to ovisi o tomu žele li dvije strane pronaći rješenje. Kina je pokušala posredovati, organizirati prvo trostrane a potom šestostrane pregovore, no to se pokazalo nedovoljnim.
 
• Što bi trebalo učiniti novo vodstvo u Washingtonu?
– Iskreno rečeno, moja su očekivanja vrlo mala u odnosu na njih. Oni prednost daju sili naspram diplomacije, manje su profesionalni od prethodne vlade. Ako Obamina administracija nije znala kako pristupiti tom problemu, ovoj sadašnjoj bit će još teže, a k tomu i Sjeverna Koreja sve više razvija svoje nuklearne sposobnosti.
 
• Hoće li za vrijeme Trumpa biti više konflikata u svijetu?
– To ovisi o tomu kakve će bilateralne odnose SAD imati s pojedinim zemljama. S tog aspekta država broj jedan je Kina, a država broj dva je Iran. U slučaju potonje od ključnoga je značaja hoće li Washington odustati od nuklearnog dogovora koji je trenutno temelj stabilnosti regije. Time bi uzrokovao puno problema. Normaliziranje odnosa s Rusijom je upravljivo, ali moglo bi biti regionalnih problema s Iranom ili Sjevernom Korejom. No ako bi se zakvačio s Kinom, to bi bilo katastrofalno za svijet.
 
• Kakvi bi mogli biti odnosi Kine i Rusije narednih godina?
– Postoje brojni razlozi u dvjema zemljama da one budu dobri prijatelji i susjedi. Američke sankcije protiv Rusije imaju destabilizirajući utjecaj, što nije dobro za Moskvu, a na određeni način nije dobro niti za Peking. Svijet je sve više pun konflikata, sve je teže upravljati američko-ruskim odnosima. S jedne strane, veselilo bi nas normaliziranje odnosa među tim dvjema državama, s druge strane, pak, nikako ne bismo željeli da Trump politiku prema Rusima iskoristi za razdvajanje Pekinga i Moskve. Iako bi eventualnim poboljšanjem američko-ruskih odnosa i prestankom kršenja nekih osjetljivih ruskih interesa od strane Washingtona prestali neki razlozi za tijesne kinesko-ruske odnose, i dalje bismo imali puno razloga za održavanje tijesnih odnosa.
 
• Ušli smo u treću godinu postojanja strategije Jedna zona jedan put. Kako ocjenjujete rezultate u Europi?
– Kina stavlja veliki naglasak na suradnju s europskim zemljama, održavaju se brojni samiti i bilateralni susreti. Iako je već pokrenuto nekoliko projekata, inicijativa je još vrlo mlada.
 
• Koja može biti uloga Mađarske u istoj? Koje planove Kina ima u odnosu na Mađarsku?
– Mađarska je jedan od motora suradnje. Praktično je mađarska inicijativa za suradnju udarila temelje procesa 16+1. U Mađarskoj je održan prvi samit između srednjoistočne Europe i Kine, a ta je zemlja sklopila i prvi memorandum o razumijevanju. Iako se u Kini visoko cijeni Mađarsku zbog spremnosti za poduzimanje inicijative, kineski kapital usmjeren na tu regiju još uvijek je mali. Istodobno, iščekujemo detalje o projektu željeznice Budimpešta-Beograd.
 
• Međutim, taj projekt još nije niti započet. Koji je razlog kašnjenju?
– O tomu nemam puno informacija. Ono što vidim je da kada nas države u koje će se investirati kapital obavijeste o onomu što žele, može se započeti s izvedbom projekta.
 
• To jest, praktično se očekuje signal mađarske vlade…
– To je višestrana suradnje između Srbije, Mađarske i Kine. Puno je vremena utrošeno u definiranje tehničkih detalja. Kina npr. želi željezničku prugu velike brzine, no Srbi razmišljaju o drugom. Također je puno vremena oduzela razrada financijskih detalja, odnosno usklađenje projekta s regulativom EU-a.
 
• Iako ste Mađarsku spominjali kao jednu od predvodnica suradnje, Kina s našom zemljom nema ugovor o strateškoj suradnji, iako je Peking takve ugovore sklopio već s nekoliko država u regiji. Koji je razlog tomu?
– Mislim da bi se ove godine i to moglo ostvariti. Stvar je dvostrana, partnerska zemlja mora biti otvorena za to, a koliko ja vidim, naši su odnosi dovoljno sveobuhvatni i duboki kako bismo partnerstvo digli na sljedeću razinu. Smatrao bih sretnim rješenjem ako bi se dokument i potpisao na ovogodišnjemu samitu 16+1 koji će se održati u Budimpešti.
 
• Kakvom vidite budućnost Europe poslije izlaska Ujedinjene Kraljevine iz EU-a?
– Europa se suočava s ozbiljnim izazovima, ima dovoljno razloga za pesimizam. Vidimo jačanje populističkih stranaka i onih usmjerenih protiv EU-a, no nadam se da se dezintegracija ne će nastaviti.
 
• Može li poslije brexita doći do promjene politike Kine prema našemu kontinentu?
– Ne vidim znakove promjene, ako UK izađe iz EU-a, još uvijek će ostati 27 država članica, među njima i stvarno velike zemlje.
 
• Hoće li u bliskoj budućnosti biti velike kineske investicije u Europi?
– Iako je prema studiji Rhodium Groupa porastao priljev kineskoga kapitala u Europu, od toga su uglavnom profitirale države jezgre, kao Francuska i Njemačka, ili pak UK. Prema studiji, oko 8 posto kineskoga kapitala bit će usmjereno na srednjoistočnu Europu. Kineske su kompanije ovdje nove i nisu obratile dovoljnu pozornost na tu regiju. Istodobno, iz razloga što neke velike zapadne zemlje smatraju prevelikim omjer kineskih investicija, bit će onih ulagača koji će se vjerojatno okrenuti i drugim zemljama.
 
• Što trebaju učiniti vlade zemalja u regiji kako bi pristizalo više kineskoga kapitala?
– Ovdašnje mogućnosti trebaju doprijeti do kineske strane. Nemamo puno saznanja o regiji, a nemamo ni stručnjake. Bila bi korisna razmjena informacija npr. o lokalnim mogućnostima ili pak o regulatornom okruženju.
 
• Vratimo se svjetskoj politici: trebamo li strahovati od konflikta u Južnom kineskom moru?
– Zapadni mediji preuveličavaju cijeli konflikt. Ovaj spor zasigurno predstavlja problem između Kine i ostalih zainteresiranih zemalja, no zajednički radimo na rješavanju spornih pitanja. Neovisno o tomu, ne dopuštamo da nas to spriječi u suradnji na drugim područjima. Između Kine i Vijetnama, nadalje Kine i Filipina ta situacija nije nerješiva. Unatoč tomu, druge zemlje, kao što su SAD i Japan, žele povećati napetost. 
 
• Treba li EU imati ulogu u reguliranju?
– Više je europskih zemalja koje imaju svoje interese u regiji, budući da tu prolazi jedan od najvažnijih trgovinskih ruta. Smatram kako bi Europa trebala podupirati procese u regiji, pomažući time u deeskalaciji.
 
• Je li Europa nepristrana u tom pitanju?
– Europska vanjska politika sve je više bila vođena emocijama, posebno prošlo ljeto, stoga nije niti donesena zajednička rezolucija na samitu Kina-EU.
 
• Treba li Europa biti pragmatičnija?
– Da. Prema Europljanima, Konvencija UN-a o pravu mora dio je svjetskoga poretka i treba se provoditi. Međutim, Kina se je toj regulativi pridružila uz određene zadrške, te nije sudjelovala ni u postupku arbitražnoga suda u Haagu o Južnom kineskom moru i već je na samom početku dala do znanja kako ne će prihvatiti odluku. U Europi se varaju ako misle da je moguće da Kina prihvati odustajanje od svojih prava u regiji.
 
• Kakvu ulogu Kina može imati u svjetskoj politici 21. stoljeća?
– Smatram kako bi Kina igrala veću, a ujedno i konstruktivnu ulogu na međunarodnoj sceni. Smatramo kako bi država mogla učiniti više od dosadašnjega u borbi protiv klimatskih promjena, za globalni razvoj i za povećanje mirovnih sposobnosti, posebno ako se Sjedinjene Američke Države počnu zatvarati. Istodobno, Peking teži k većoj ulozi u oblikovanju svjetskih pravila. Postoje institucije koje je utemeljio Zapad, ali koje danas više ne odražavaju stvarne odnose. Kina, dakle, želi održati, ali ujedno i formirati svjetski poredak.
 

Zoltán Ruzsbaczky, Magyar Nemzet

Povezani članci

GEOPOLITIKA – Ruske kineske brige

HF

Katarska kriza – klopka koja čeka žrtvu

HF

Trump je opravdano rekao zbogom Parizu

HF

Velika seoba naroda

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...