Europska komisija smatra vodik središnjim elementom europske energetske politike
Europska komisija smatra vodik središnjim elementom europske energetske politike. Istodobno, projekti proizvodnje i primjene vodika, bez obzira na to radi li se o ‘sivom’ (proizvedenim klasičnim postupcima) ili ‘zelenom’ (proizvedenim pomoću obnovljivih izvora), sve su češći širom svijeta.
Iako je vodik kao tema u medijima i stručnim pa i nestručnim raspravama postao gotovo sveprisutan, vodikovo energetsko gospodarstvo u Europi ipak je tek u začecima. Prema podacima Europske komisije, današnja proizvodnja vodika u zemljama Europske unije i dalje iznosi tek nešto manje od 10 milijuna tona godišnje. Od tog iznosa, čak 96 % otpada na tzv. sivi vodik, proizveden ‘klasičnim’ postupcima, iz fosilnih goriva, dok preostalih 4 % čini tzv. zeleni vodik, proizveden elektrolizom pomoću električne energije dobivene isključivo iz obnovljivih izvora. U svijetu je pak 2018. godine proizvedeno 75 milijuna t vodika.
Sve su to razlozi zašto EK želi značajno ubrzati tranziciju europske energetike prema većoj primjeni vodika, odnosno stvaranje vodikovog (energetskog) gospodarstva. Pri tome će se javnim sredstvima uvelike poticati proizvodnja i primjena ‘zelenog’ vodika, ali i pozvati privatni kapital na ulaganja u razne projekte njegove proizvodnje i primjene.
Sredinom prošle godine europska povjerenica za energetiku Kadri Simson predstavila je ‘Strategiju za vodik za europski neutralnu Europu’. Prema tom ambicioznom dokumentu,već do sredine stoljeća bi zeleni vodik trebao biti glavni energent u željezničkom, zračnom, pomorskom i teškom cestovnom prometu širom EU-a. Istodobno, vodik će postati ključni element već od ranije poznate Strategije za integraciju energetskog sustava.
Procjenjuje se da bi europsko vodikovo energetsko gospodarstvo, odnosno vodikovo tržište u 2050. godini trebalo dosegnuti vrijednost od čak 140 milijardi eura, pri čemu će se u pravilu raditi o ‘zelenom’ vodiku. Za razliku od toga, vrijednost europskog vodikovog tržišta danas iznosi tek 2 mlrd. eura.
Sivi, zeleni ili čak plavi vodik?
Kada se govori o vodiku, redovito se spominju njegove ‘boje’. Kako je ranije spomenuto, ‘sivi’ se proizvodi iz fosilnih goriva, a ‘zeleni’ električnom energijom iz obnovljivih izvora. ‘Plavi’ vodik je pak onaj koji se također proizvodi iz fosilnih goriva, ali uz primjenu postupaka zahvaćanja i pohrane ugljika (CCS), odnosno kada pri takvoj njegovoj proizvodnji ne dolazi do emisija stakleničkih plinova. Upravo zbog toga, ali i činjenice da takvi postupci značajno poskupljuju proizvodnju, ‘plavi’ vodik danas je u svijetu razmjerno rijedak.
Za razliku od toga, u prvom planu je ‘zeleni’ vodik koji se danas najviše proizvodi pomoću električne energije iz tzv. nestalnih izvora energije: sunčanih elektrana i vjetroelektrana. Time se ujedno rješava problem ‘nestalnosti’ tih izvora, odnosno proizvodnja električne energije samo onda kada puše vjetar ili sja Sunce, a kada možda u elektroenergetskom sustavu nema potreba za potrošnjom te energije. Ti viškovi proizvodnje iz sunčanih elektrana i vjetroelektrana tada se jednostavno mogu iskoristiti za proizvodnju vodika elektrolizom, a taj se vodik potom može koristiti na razne načine. Jedan od najčešćih načina je njegova primjena kao energenta za ponovnu proizvodnju električne energije ili pak njegova pretvorba u (sintetički) prirodni plin. U svakom slučaju, sada je cilj troškove takve proizvodnje ‘zelenog’ vodika svesti na prihvatljive, konkurentne razine od 1 – 2 EUR/kg.
Cijene u prvom planu
Međunarodna agencija za energiju (IEA) je sredinom prošle godine objavila izvješće pod nazivom ‘Europska unija 2020. – pregled energetske politike’ u kojem se ističe kako trenutačna cijena ‘zelenog’ vodika u Europi u prosjeku iznosi 3,5 – 5 EUR/kg. Istodobno, cijena ‘sivog’ vodika iznosi 1,5 EUR/kg, ako se u obzir ne uzimaju razni nameti na emisije ugljičnog dioksida koji u nekim zemljama već postoje, a negdje se uskoro namjeravaju uvesti. Zbog toga je i cilj EK-a do 2040. godine ostvariti referentne cijene ‘zelenog’ vodika od 1,5 EUR/kg. No, čini se da EU pomalo zaostaje za nekim drugim dijelovima svijeta kada je riječ o ulaganjima u vodikove energetske tehnike. Procjenjuje se da ta ulaganja u Kini danas iznose 4 eura po stanovniku, a u Japanu 0,75 eura po stanovniku, dok su u Sjedinjenim Američkim Državama i EU-u ona tek 0,5 eura po stanovniku. Naravno, kako bi se to promijenilo, EK već od ove godine očekuje značajno povećanje ulaganja u razne projekte razvoja i istraživanja proizvodnje i primjene vodika iz programa kao što su ‘Obzor Europe’, Mehanizam za povezivanje Europe (CEF), InvestEU i europskih strukturnih i inovacijskih fondova. Uz to, u području vodikovog energetskog gospodarstva do 2030. godine širom Europe očekuje se otvaranje 140 000 novih radnih mjesta. U tim projektima, naravno, predvode dvije vodeće zemlje EU-a, Francuska i Njemačka. No, ni ostale zemlje ne ostaju po strani, a da je vodik ‘in’ i u Hrvatskoj možda najbolje govori činjenica da su do sada osnovane i djeluju već dvije stručne udruge koje se bave vodikom i rješenjima za njegovu proizvodnju i primjenu.
I Hrvatska u skladu sa svjetskim trendovima
Vlada je na sjednici koja je održana 25. veljače ove godine zadužila Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja da izradi Hrvatsku strategiju za vodik od 2021. do 2050. Strategija će propisati nacionalnu viziju razvoja, istraživanja, proizvodnje, infrastrukture i korištenja vodika i vodikovog gospodarstva, vodeći računa o postizanju cilja klimatske neutralnosti iz Europskog zelenog plana do 2050. godine i hrvatskih ciljeva vezanih za razvoj infrastrukture za alternativna goriva. Cilj Strategije je dekarbonizacija proizvodnje vodika i njegova primjena kao zamjene za fosilna goriva. Europska unija je Strategiju za vodik donijela prošle godine, a ona u prvoj fazi, do 2024., predviđa ugradnju elektrolizatora snage čak 6 GW za proizvodnju 1 milijun t vodika iz obnovljivih izvora.
Vodik – sve češća tema stručnih skupova
Nedavno su održana čak dva stručna skupa o vodiku. Prvi je održan 25. veljače u hotelu ‘Esplanade’ u Zagrebu i bila je to Konferencija ‘Vodik u sustavima plinskog centralnog grijanja, toplana i industrijskih kotlovnica’ u organizaciji Hrvatske udruge za razvoj i primjenu vodikovih gorivnih članaka, a potom je 5. ožujka održan i ‘webinar’ pod nazivom ‘Vodik u energetskoj tranziciji’ koji su organizirali Odjel za energetske sustave Akademije tehničkih znanosti Hrvatske (HATZ) i Hrvatska udruga za vodik (CroH2), Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu i Međunarodni centar za održivi razvoj energetike, voda i okoliša (SDEWES). Uz to, vodik će također biti tema 1. regionalne konferencije o vodikovoj energetici (RHEC) u organizaciji udruge MIPRO 24. – 28. svibnja u Opatiji. No, to nije sve jer će vodiku biti posvećena i cijela tematska cjelina na već 14. po redu skupu Power & Energy Masters (Međunarodnom znanstveno-stručnom savjetovanju ‘Energetska i procesna postrojenja’ i Međunarodnom forumu o obnovljivim izvorima energije) 18. – 20. svibnja ove godine u Umagu, a o vodiku kao gorivu za pogon vozila svakako će biti riječi i na već drugom po redu Forumu o električnim i vozilima na plin, vodik i gorivne članke i rješenjima za održivi razvoj prometa Nova era prometa 10. lipnja u Zagrebu.
