Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Šokac mora skinit fusekle kad ide gazit kiseli kupus u kaci

 
 
Mladu ženu i nove cipele treba prvo dobro razgazit.
Na djedovu grobu: Dragi moj dido, da sam ja ko ti, bio bi krepan.
Najslađi su mi bakini posni kolači kad su namastiti.
Najzdravija je kobasica od nerastovine.
Neki vole cure, neki snaše, a neki neke – seke
https://static.guim.co.uk/sys-images/Guardian/Pix/pictures/2011/9/30/1317405588543/Christian-Louboutins-red--007.jpg
Ni kobile se više ne daju svakom jašit.
Ni lipo zatucano se inatit, srećom tog više nema.
Sise su kravi dika dok ima mlika.
Slavonci proizvode proizvode, a Primorci samo zagrabe i kvit.
Slavonci pevaju posne, a Šokci masne pesmice.
 
Slavonci i Šokci su složni samo kad nisu zajedno.
Slavonija ima dvi sorte kobila: đakovačke lipicanke i lipičke lipičanke
Slavonija je puna jada: folklorijada, tamburijada, slaninijada, grahijada, kotlićijada... i drugi jada?
Šokac mora skinit fusekle kad ide gazit kiseli kupus u kaci.
Šokica: Više mi vridi moj MATO neg vaš cili NATO.
 
Volili bi bit Šokci al' da ne moraje bit u opanaka.
Za vu bi snašu reskiro kola bundeva.
Zašto šlakteri tolko vole bile bubrege od nerasta sa svinjokolje?
Zašto idu na bauštelu kad ne mogu bit brez svoje Šokadije?
Zna gaće svezat, al' dug ne zna vratit.
 

Martin Jakšić

Ljubav se ne plaća novcem

 
 
Ljudi koji se koraka u prazno boje - uvijek na istom mjestu stoje.
 
Kad opet šeširi dođu u modu, i praznoglave će se glave prepoznati - po hodu.
https://previews.123rf.com/images/toonscience/toonscience1306/toonscience130600043/20306081-an-editable-vector-cartoon-of-a-kind-father-reading-a-fairytale-bedtime-story-to-his-little-girl-whi.jpg
I nezrelo voće neukima poslasticom biti hoće.
 
Čak i prazna obećanja od praznih su riječi - manja.
 
I u slobodi slobodna misao – na štakama hodi.
 
Priče nisu pisane za djecu samo, već da i mi kroz njih progledamo!
 
Nije hrabrost vjerovati u mrtve heroje, već u žive kojih se i mrtvi boje!
 
Iz mora laži isplovi istina što za sav život važi.
 
Nekim još za života, a nekima na smrtnom satu neplaćeni računi dođu na naplatu.
 
Ljubav se novcem ne plaća, već se ljubav ljubavlju vraća.
 
Nije dalek tko živi daleko, već je dalek tko lažima tebe je opek'o.
 
I gladni se lažima brzo zasite!
 
Moderni satovi ne mogu vrijeme otkucavati, ali mogu uspavati.
 
Od selica sretnije su ptice povratnice.
 
Tko tuđe gnijezdo ruši, u vlastitom ga savjest uguši.
 
Djeca su plod ljubavi a unuci budućnosti suci.
 
Korak po korak-hod. Slovo do slova-preporod.
 
Knjiga do knjige - čitavog čovječanstva brige!
 
Mir duše ne postiže se nemirom srca samo, već i mislima koje zauzdamo.
 
Odlazak u tuđinu nije moda, već zla kob ljudskog roda.
 

Malkica Dugeč, 5. 2. 2018.

Armenci su vjerovali da je dan smrti određen već u trenutku rođenja

 
 
Pogrebni običaji u Armenaca malo se razlikuju ovisno o tradiciji pojedinoga kraja gdje žive ili su živjeli. Armenci su vjerovali u sudbinu - tčakatagir (doslovce: natpis na čelu) i prema njihovoj predodžbi dan smrti je bio određen već u trenutku rođenja. Na dan rođenja djetetu je dolazio anđeo ili duh smrti i oduzimao mu dušu koja je napuštala tijelo s posljednjim dahom umirućega. Vjerovali su da ljudska duša napušta tijelo u vidu ptice. Ako je pokojnik bio dobročinitelj, duša mu je bila u vidu bijele ptice, a ako je bio grješan - u vidu crne ptice. Duša koja je odlijetala u nebo bila je oko pokojnika sve do njegova pogreba, zato je priprema za sprovod počinjala odmah nakon smrti. Tijelo su prali obično stariji ljudi, često rođaci koji su bili istoga spola kao i pokojnik. Pokojnika su polagali na posebnu dasku licem prema istoku i prali su ga hladnom vodom sa sapunom, počevši od glave. Vodom koja je ostala nakon pranja prali su ruke i noge članovima obitelji umrloga da ih napusti strah.
https://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/15/Pogreb3.jpg
Odmah nakon smrti u pokojnikovu domu zaustavljali su sve satove. Zrcala su bila zastirana tkaninom ili su okretana naopako. Kod pokojnika je uvijek morala gorjeti svijeća i netko je morao uza nj bdjeti, čak i noću. Poklopac lijesa od drva morao je biti izvan doma. Da se zloduh ne bi uselio u opuštošeno tijelo, pokojnika su s rukama, prekriženima na prsima, umotavali u mrtvački pokrov (arm. patan) koji su zatim zašivali. Pokojnika su prenosili na noć iz doma u crkvu gdje su ga umotavali u sag bez dlačica (arm. karpet) i stavljali na pogrebne daske. Umrloga su iznosili muškarci i obvezatno nogama prema naprijed. Vrata doma prije iznošenja pokojnika isprva su zatvarali, a zatim otvarali tri puta udarivši u vrata. Smatralo se je da će tim postupkom pokojnik zaboraviti put do svojega doma i nikada se ne će vratiti. Radi toga su stavljali također teški kamen na mjesto gdje je ležao pokojnik. Okupljena je ženska rodbina nad tim kamenom, posteljom i odjećom glasno naricala. Za sedam su dana kamen odnosili što dalje od doma, postelju su prali, a odjeću dijelili ponajprije onima koji su prali pokojnika, crkvenim službenicima, a također i rođacima.
 
Sprovod
 
Rodbina je obično nosila lijes u povorci do groblja pješice, tj. nosili su lijes na rukama. To je bio znak poštovanja prema umrlomu. Služili su se kolima ili katafalkom ako je do groblja bilo daleko ići pješice. Na putu do groblja svećenik se nije smio osvrtati da nehotice ne bi pokazao pokojniku put natrag do kuće, inače bi se u toj obitelji nesreća mogla ponoviti. Na tom se je putu povorka tri puta zaustavljala za oproštaj s pokojnikom. Pri tom su pogrebna nosila tri puta podizali i spuštali. To je ponavljano pri izlazu iz crkve i uz sami grob.
 
Na pogrebu je uvijek bilo mnoštvo ljudi. Rodbina, susjedi, prijatelji, poglavito starije dobi, morali su obvezatno pribivati na pogrebu. U pogrebnoj povorci do groblja išli su samo muškarci, a žene su se nakon bogoslužja u crkvi morale vratiti doma. Pokojnika su pokapali u mrtvački pokrov, glavom okrenutom prema zapadu. Na groblju su svi bacali u grob šaku zemlje. Postojao je običaj stavljanja u grob različitih predmeta koji su bili, kako je smatrano, potrebni pokojniku. Primjerice, kovaču su stavljali bat u grob, tesaru - sjekiru, brijaču - britvu itd.
 
Karmine
 
Nakon pogreba svi su s groblja odlazili k bliskim rođacima pokojnika i stiskali im ruke u znak tuge i utjehe. Zatim je za širi krug ljudi bio upriličen obredni objed, karmine u pokojnikovu čast. Nakon ukopa važno je bilo i obredno umivanje u pokojnikovu domu gdje bi pred ulazom u kuću stavljali vjedro vode i ručnik. Svećenik je čitao molitvu prije početka obrednoga objeda. Pripremali su obično kuhano meso (hašlamu), kuhani grah, harisu (gusta kaša od pšenice i piletine), a od pića - bijelo vino i rakiju. Umrloga su posjećivali na drugi dan nakon pogreba (obično žene) odmah po izlasku sunca, a također i na sedmi i četrdeseti dan nakon smrti i kada se je navršavala godina dana od smrti pokojnoga. Muškarci se nisu brijali sedam ili čak četrdeset dana u znak žalosti. Žene su spremale pokojnikovu postelju, prale sve rublje, a također su prale sebe i glave članovima obitelji.
 
Poštivanje pokojnika izražavano je i tako što bi obično za godinu dana nakon smrti rodbina podigla nadgrobni spomenik i redovito održavala i pohađala grob. Ustanovljeni su i stalni spomen-dani za sve umrle prema crkvenomu kalendaru.
Izvor: Ter-Sarkisjanc, Alla. 2005. Istorija i kul’tura armjanskogo naroda s drevnejših vremen do načala XIX v. Moskva: Izdatel’skaja firma “Vostočnaja literatura” RAN.
 

Artur Bagdasarov, HKV

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1109 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević