Get Adobe Flash player
Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

Pupovčev SDSS osnovali su ratni zločinci i rušitelji hrvatske...

Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

U Srbu se slavi pokolj nad hrvatskim...

Zagreb – posvojeni grad

Zagreb – posvojeni grad

I bez potresa sa starih zgrada padala je žbuka, kamenje, dijelovi...

Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

Miroslav Škoro špekulira prema Jasenovcu i prema...

Prvi politički program Velike Srbije

Prvi politički program Velike Srbije

Namjere Srbije bile su jasne, dominirati u zajedničkoj...

  • Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

    Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

    srijeda, 29. srpnja 2020. 17:48
  • Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

    Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

    srijeda, 29. srpnja 2020. 17:53
  • Zagreb – posvojeni grad

    Zagreb – posvojeni grad

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 11:31
  • Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

    Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 11:26
  • Prvi politički program Velike Srbije

    Prvi politički program Velike Srbije

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 16:42

Od sotoniste Johanna Adama Weishaupta do naših dana

 
 
Nakon javnog prikazivanja Velike lože Engleske počelo je nezaustavljivo osnivanje masonskih loža diljem Planeta. Paralelno su se razvijale i druge okultne sljedbe i dogme usko povezane sa slobodnim zidarima. Jedan od najpaklenijih umova prosvjetiteljskog vremena je pokršteni bavarski Židov rođen u Ingolstadtu, čudovišni Adam Weishaupt. On je 1776. godine pod pokroviteljstvom novoosnovane kuće Rothschild (Wessely, Mojsije, Itzig, Friedländer i Mayer) osnovao mistični red Ancient Illuminated Seers of Bavaria, koji postaje poznat kao Red iluminata. Red iluminata, red „nositelja svjetla“, vrlo lako povezujemo sa „svjetlonošom“, odnosno Luciferom. Weishaupt s Redom iluminata postaje najveći prevratnik i anarhist, s neskrivenom mržnjom prema kršćanstvu, Crkvi i autoritetu Svete Stolice, nadahnjujući se gnostičkim učenjima koje povezuje s političkim rušilačkim idejama i prevratničkim programima.
http://www.visionair.nl/wp-content/uploads/2013/03/mayday.gif
Kao strastveni jakobinac i sotonist, Johann Adam Weishaupt je vrlo brzo postao najutjecajniji vrhovnik među slobodnim zidarima. Iluminati vjeruju da upravo oni primaju znanje s onoga svijeta (poznato i od koga) kako bi oslobodili ljudski um od ovozemaljskih okova, odnosno od nazadnog kršćanskog vjerovanja. Njihovo naučavanje i žudnja je san o „zlatnom dobu“, „gradu ljubavi“, odnosno o Novom svjetskom poretku. Kako bi se to postiglo trebalo je srušiti kršćanski monarhistički sustav u svijetu i na njegovo mjesto dovesti liberalnu buržoaziju. Osim toga, narode i države je potrebito pretvoriti u suparničke tabore koji bi se razlikovali politički, vjerski i ekonomski, kako bi se mogli isprovocirati sukobi i ratovi između njih.
 
Da bi plan rušenja kršćanskih dinastija, kao i vladanja svijetom iz jednog okultnog središta, postao općesvjetski, općenarodni i „općenapredni“, masonstvo se moralo izdići iz crne magije i sotonizma i u pročelju ljušture odgojiti armade racionalista, skeptika, deista, nihilista, agnostika i ateista. Na taj način nitko više ne može povezati intelektualnu dominaciju „umnih ljudi“ koja gradi kult čovjeka i kult materije s nečim transcendentnim i onostranim.
 
Francuska revolucija 1789. godine samo je logična posljedica iluminizma koja je kao najveći krik i bijes Sotone iracionalno prodrla u nekad najkatoličkiju zemlju, Francusku. Dok je tisuće vjernika umiralo na stratištima zabranila se uporaba Biblije,a uveo se desetodnevni radni tjedan kako bi se izbrisao svaki trag Božjem danu, nedjelji. Ustoličuje se „božica razuma“ u katedrali Notre-Dame, a vođa revolucije, framasonski demonijak Maximilliene Robespierre, umjesto Boga uvodi štovanje masonskog „vrhovnog bića“, bolje reći Sotone. Lučonoša Lucifer svojim je bakljama zapalio cijeli Planet. Sve druge revolucije u svijetu protiv Crkve i kršćanskih vladajućih dinastija isključivo su vodili masoni: Benito Juarez, Simon Bolivar, Giuseppe Garibaldi, Sam Huston i mnogi drugi. Na čelu američke revolucije također su bili isključivo slobodni zidari.Svakako tu treba spomenuti diplomatskog predstavnika američke misije u Francuskoj od 1776. do 1785. godine, Benjamina Franklina koji je prijateljevao s Adamom Weishauptom. Weishaupt je Franklina upoznao sa svojom vizijom Novog svijeta čija osovina upravo trebaju biti Sjedinjene Američke Države. Među prvim Iluminatima postao je i Benjamin Franklin.
http://religiousmatrix.com/assets/Illuminati+Adam+Weishaupt+Freemason.jpg
Benjamin Franklin „dostojno“ je Luciferovo svjetlo ugradio na tlo američkog kontinenta. Svoj prvi masonski znamen ostavlja na Dekleraciji o neovisnosti. Odlukom Kongresa 11. lipnja 1776. godine Franklin je uz Roberta Livingstona, Roberta Shermana, Thomasa Jeffersona i Johna Adamsa bio zadužen za izradu nacrta Dekleracije. Pouzdano se zna da su pored Franklina, Livingston i Sherman bili masoni, Jefferson je pripadao Luciferovim svjetlonošama, Iluminatima, dok se za Adamsa samo nagađa. Od 56 potpisnika Deklaracije o neovisnosti, koju je prihvatio Kontinentalni kongres SAD-a 4. srpnja 1776. godine, 53 su bili masoni, od kojih je osam bilo visokorangiranih masona. Na Ustavnoj konvenciji u Philadelphiji 1787. godine, Franklin je uz Georga Washingtona (član masonskog bratstva od 1752.), Randolpha, Jeffersona i Johna Adamsa bio zadužen da priredi tekst američkog Ustava. Od četrdeset potpisnika Ustava, za 26 se pouzdano zna da su pripadali masonskom redu.
 
Svečanom prihvaćanju Deklaracije, 4. srpnja 1776. godine, koji datum „ponosni“ američki narod slavi kao Dan nezavisnosti, Benjamin Franklin dobio je od Kongresa još jedan zadatak, dizajnirati s Adamsom i Jeffersonom Veliki pečat Sjedinjenih Država. Cijelo svoje nadahnuće masonske religioznosti Franklin je uz pomoć masona Charlesa Thompsona, prenio na Državni pečat SAD-a koji kao što je opće poznato prepun okultne simbolike.
 
Gotovo je svima poznato da je prvi predsjednik SAD-a, koji nam se smiješi s „masonske amajlije“ - novčanice od jednog dolara, George Washington, bio samo jedan od dvadesetak američkih predsjednika koji su položili masonske prisege. Kamen-temeljac na poznatoj zgradi američkog Capitola, američkog Kongresa, položio je predsjednik Washington u obrednoj masonskoj pregači i bijelim rukavicama. Prilikom polaganja temeljnog kamena koristio je masonski alat, a samo polaganje podsjećalo je na masonsku ceremoniju. Spomenik Georgeu Washingtonu, poznati golemi obelisk slobodni zidari su „posvetili“ u svom ritualnom obredu. Stoga nas i ne čudi što je glavni grad SAD-a, Washington, urbanistički postavljen prema strogo iscrtanim tlocrtnim masonskim simbolima i kodovima (pentagram, Veliko oko Luciferovo oko) itd.
 

Mladen Lojkić

Županijski izbori u Sisačko-moslavačkoj županiji

 
 
Dragi moji prijatelji,
svi oni u kojima teče, domoljubna krv!
Otvorite oči, jadikovka ne pomaže!
Budimo složni, kao ranih devedesetih!
Pristupimo županijskim izborima,
http://www.hdz.hr/sites/default/files/field/image/20141007kgk.zinicIZ.jpg
otvorenog srca, trijezno i s odgovornošću za našu mladež,
koju olako ostavljamo ulici i vampirskoj „državnoj“  propagandi.
Ako su vas toliko uljuljkali u stare komunističke nebuloze
o „boljem sutra“ i zamaglili vam vid vjerujte mom vapaju,
njih nije briga za budućnost Hrvatske!
Dosadašnja županica i stranka iz koje je "potekla"
mojim riječima daje neoborivi dokaz, težak pečat!
 

Robert Tomšić

Slobodno birajmo onu osobu bez utjecaja sa strane

 
 
Svi krivotvore potpise na mjenicama, svi primaju mito da ne bi govorili istinu, svi kradu i varaju i zgrću pare, samo brodolomci, koji su se rodili kao pravednici, tj. ljudi kojima su živci toliko podrovani, te im je životni nagon podređen nadzoru mozga, ti postaju zgažene i popljuvane prnje, jer se nisu umjeli snaći u zvjerinjaku gdje vlada jedno jedino načelo, da je krv iz grkljana našeg bližnjeg najtoplija, pa prema tome i najhranjivija.
(Miroslav Krleža)
 
Ovaj Krležin citat je svevremenski, pomalo „kamovski“, sa i bez „isušene kaljuže“, primjenljiv i prihvatljiv u mnogim područjima i segmentima života, rada i djelovanja diljem svijeta, kako neciviliziranog i neuljuđenog, tako nažalost i onog drugog civiliziranog, kulturnog i uljuđenog, u kojem bi znanje, suvremene spoznaje, tradicija i kultura, ljudska svijest, humanizam, kozmopolitizam, demokracija, demokratičnost, vrhunska tehnologija, višedimenzionalna raznolika i različita umreženost, socijalna osjetljivost, svekoliki pluralizam, nacionalna, vjerska i kulturna tolerancija, empatija, razumijevanje, sloboda, jednakopravnost, dužnost i odgovornost pojedinca i skupina, prema sebi i drugima i drugačijima, trebala osigurati dostojanstvo, slobodu, mir i poštovanje  među svim narodima, diljem svijeta.
http://www.kriticnamasa.com/slikev/201405281835110.na-rubu-pameti-miroslav-krleza~142763.jpghttp://www.kriticnamasa.com/slikev/201405281835110.na-rubu-pameti-miroslav-krleza~142763.jpghttp://www.kriticnamasa.com/slikev/201405281835110.na-rubu-pameti-miroslav-krleza~142763.jpg
To bi bilo moguće tek onda kada bi se takvo stanje barem donekle postiglo unutar jednog naroda, odnosno žitelja svake države. Pri tom bi se trebali potpuno zanemariti osobni uskogrudni ciljevi pojedinaca, političkih skupina i struktura koje vladaju pojedinim društvima u okvirima svake države, kao i u međusobnom odnosu, sporazumijevanju i djelovanju između pojedinih država, u bilo kojem smislu. Bez obzira radilo se o velikim ili malim državama i narodima, svi imaju jednaka prava na život, dostojanstvo, suverenost, opredjeljenje, razvoj i boljitak, kao i na svaku moguću pomoć „velikih“ „malima“, međusobno uvažavanje i sveopću solidarnost i bratstvo temeljeno na svemu onome, što svakog čovjeka čovjekom čini i na tome kako smo svi braća u Bogu, bez obzira na to kako tko svojeg Boga kada i gdje nazivao.
 
Svakog je čovjeka Bog stvorio na „svoju sliku i priliku“ i niti jedan čovjek bez obzira tko je, gdje je i što radi, nema pravo onog drugog na bilo koji način diskriminirati i isključivati kao čovjeka, u vezi bilo čega, za bilo što, pogotovo ne za svoje osobne, uskogrudne, utilitarne i sebične ciljeve. Za svakog čovjeka na ovom svijetu je predviđeno određeno mjesto u vremenu i prostoru, prema njegovim kompetencijama, znanju, sposobnostima, vještinama, mogućnostima i nekakvoj sudbini ili karmi, s obzirom na određene potrebe i okolnosti. Zbog određenih okolnosti, ograničenja, nemogućnosti,  bivanja na pravom mjestu u pravo vrijeme, neki nisu mogli biti niti otkriveni, a kamoli doći u situaciju da razviju svoje potencijale i postanu, samosvjesni, kompetentni, kompetitivni, samopouzdani, odgovorni i istaknuti na vrh u bilo čemu i za bilo što. Za to vrijeme, zbog mnogih ne baš pozitivnih i dobrih okolnosti i mogućnosti neki drugi su bez početnog, urođenog, pozitivnog, velikog mnogostranog osobnog potencijala, što bi im osigurao potrebno znanje i razvoj sposobnosti dogurali do vrha ili na sam vrh, uz mnogostruku, često puta netransparentnu i nezakonitu potporu, onih pojedinaca, političkih, svjetovnih ili crkvenih struktura, kojima je to odgovaralo i koje su si tako osigurale razvoj, opstanak, beneficije, sinekure i vlast, nad narodnim masama, koje su korištene isključivo kao glasačka mašinerija, s prethodnom dobro osmišljenom i provedenom lobotomijom, u smislu prosvjećivanja, lobiranja i prezentiranja u raznim predizbornim i izbornim kampanjama.
 
To najviše dolazi do izražaja u političkim strankama gdje pojedinci gaze sve pred sobom kako bi postali lideri, ili ako već ne to, onda oni lideru najbliži. To gledamo dvadesetak godina i uvjeravani smo kako je to sve demokracija. Istina, čovjek tijekom svog rasta i razvoja, sukladno stečenom znanju i razvojem sposobnosti i vještina, mijenja svoje stavove, usklađuje se sa situacijom, potrebama, htijenjima, željama i spremnosti da se utilitarno promijeni, ponekad dijametralno suprotno u mah, ili pak malo-pomalo klizeći s ultra-desnog do ultra lijevog, zadržavajući se u  centru onoliko, koliko je nužno potrebno i dok se s visokom sigurnošću ne dokuči u koju stranu nakon toga. Pri tom je sasvim svejedno koliko se koja ideologija promijenila i potpuno zaboravi i potisne što su bili temeljni začeci njegove polazne političke opcije, program stranke, karakterne osobine stranačkog lidera, ciljevi i zadaci, kao strategija i taktika koje su iz toga proizašle. Vrlo važno.
 
Planova uglavnom nema, programi se prepisuju – sve je to manje-više taksativno nabrajanje ili popis lijepih želja koje pučanstvo želi čuti u kojem vremenskom periodu i na kojem mjestu. Većina se svega prepušta stihiji i očekuje kako se uvijek nešto dogodi, radilo se ili ne radilo, a ako bude sreće to, nešto može prema zakonu vjerojatnosti ispasti dobro. Tada će se sporiti u tome, čija je to bila pametna zamisao i tko je najviše doprinio realizaciji. Sada se to događa s preferencijalnim glasovanjem i istraživanjem tko je prvi na tu zamisao došao, tko se za nju zalagao i tko će je na kraju oživotvoriti. Čista smijurija. Kao da je to neki novi izum i da će se iz toga roditi i nastati novi Tesla, Churchill, Putin, Majka Tereza, Washington, Byron, Sulejman Veličanstveni,…
 
„Preferencijalno glasovanje je sustav glasovanja u kojem građanipravom glasa osim mogućnosti glasovanja za određenu listu imaju pravo zaokruživanja određenog kandidata s te liste, što se razlikuje od tzv. sustava "zatvorenih" lista, gdje građani glasuju samo za željenu listu, a poredak kandidata na listi određuju stranke odnosno kandidati sami.“ Pritom je vrlo važno što takav način glasovanja nosi sve u sebi, a isto tako  što je sve još u „paketu“ pod tim nazivom. Budući da imamo vrlo vješte i uspješne sastavljače, čitače i tumače zakona, pa čak i ustava, pri čemu o nekoj interpunkciji ovisi da  možeš tumačiti isti zakon kako ti trenutno odgovara, prema dnevnim, osobnim ili stranačkim potrebama i narodu davati pitijske odgovore na postavljena pitanja za rješavanje pojedinih problema.
 
Ipak, preferencijalno glasovanje u najelementarnijem obliku, bi bio određeni demokratski napredak i malo bliže neposrednom odlučivanju i volji birača, iz čega bi možda proizašla veća odgovornost onih pojedinaca koji će se naći  na stranačkim listama. Liste će i dalje sastavljati stranački lideri i njima bliski suradnici, što ovisi o demokratičnosti stranke i o razvidnoj i zornoj diferenciji podobnosti i sposobnosti, kao i nedvojbenoj poslušnosti i prihvaćenosti stranačke stege, zatomivši osobno mišljenje i stavove. Kakvo god glasovanje bilo na kojim god izborima u nas, nama ne trebaju nikakvi domaći ni vanjski tutori, u smislu za koga glasovati, a ponajmanje nam to treba prilikom propovijedi s oltara mjesne crkve, u bilo kom obliku, direktno, indirektno, u natruhama ili prispodobama, koje se vežu uz nedjeljno evanđelje.
 
Kampanja za predsjedničke izbore još službeno nije ni počela, a već se da naslutiti da će biti poprilično prljava, destruktivna, necivilizacijska, neprimjerena osobama koje se kandidiraju i krajnje ponižavajuća za njihove potencijalne birače. Mi nismo nikakvo krdo koje „psi čuvari“ ili „kauboji“ trebaju usmjeravati i kupiti na hrpu, dok se ne izabere pastir ili pastirica, koja će dalje upravljati krdom i odlučivati umjesto njega. Osim toga znamo i prepoznajemo da i na „lijepom licu“ može biti kiseo, neiskren i namješten osmijeh, kao i da na ne baš lijepom licu osmijeh može biti iskren, vedar i topao. Tko je taj tko si uzima ekskluzivno pravo da određuje, bez ikakvih skrupula i nelagode i izravno nameće biračkom tijelu za koga treba, smije ili ne smije glasovati -tko je dobar, bolji, najbolji, a tko ne valja? Biramo li nekakvu miss, mistera ili predsjednika države? Za te ljude trebaju i moraju isključivo govoriti njihova djela, njihovo obrazovanje, sposobnosti, osobine, karakter, spremnost na služenje i žrtvovanje svom narodu i domovini.
 
Domoljublje se ne iskazuje mahanjem zastavama, nošenjem i isticanjem državnih simbola, pjevanjem državne himne, verbaliziranjem svojih domoljubnih osjećaja, optrčavanjem državnog teritorija, uzduž i poprijeko, grljenjem sa svakom staricom, ljubljenjem djece, ispucavanjem nogometne lopte, obećavanjem svega i svačega…, nego radom, svakodnevnim poštenim radom, poštivanjem zakona, plaćanjem poreza, socijalnom osjetljivošću, empatijom, pomaganjem potrebitima, dostupnošću većini, razumijevanjem, iskrenim odnosom prema svima doma i vani, osobnom jednostavnošću,  vjerodostojnošću, odgovornošću, općom pristupačnosti, vidljivom brigom za svakog pojedinca, borbom za napredak i boljitak, čuvanjem svojeg, poštivanjem tuđeg…, jednom riječi to mora biti osoba koje se nigdje nikada nijedan naš građanin neće sramiti, ni zbog čega, koja će biti uzor djeci i mladima, jer se sama „stvorila“ i postala takvom isključivo svojim radom, ponašanjem, nastojanjem, htijenjem i željom da unaprijedi cijelo društvo, svima omogući bolji život i jednakopravnost pred zakonom, a da je pri tom bio i ostao normalan čovjek. Sve drugo je na rubu pameti, jer stvara ikone, zaluđuje narod, širi mržnju i podjele po raznim osnovama, vraća nas u povijest i traži prilagodbe povijesnim ličnostima i njihovim idealima, u jednom sasvim drugom vremenu i drugačijim potrebama.
 

Ankica Benček

Anketa

Što je po Vama odluka Stožera civilne zaštite da svi moramo nositi maske na ustima i nosu?

Utorak, 04/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1528 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević