Get Adobe Flash player

Zašto se krećemo dok stojimo na mjestu

 
 
Shvaća li itko kako je biti izgubljen i nađen u isto vrijeme;
znati sve, a ne znati ništa
-vidjeti tamu svjetlosti i bjelinu sjene
Može li mi itko objasniti
zašto smo puni kontradiktornosti
-zašto se krećemo dok stojimo na mjestu,
il' zašto stojimo kad već smo krenuli
Gdje je ta granica mašte i razuma
-gdje preskačemo zid u polje ludila
http://2.bp.blogspot.com/-YIUvigrHUAU/T0kRlVF8EiI/AAAAAAAAAIk/L73lXUHdq0g/s640/balletbird.jpg
Al kad bih to doista na glas upitala
-ne bi me mimoišla luđačka košulja
U vrijeme "dokaza" i "znanstvenih" pitanja
nema odobrenja za duhovna skitanja;
poništene vize astralnih izleta
škilje iz džepova svjetovnih autoriteta
jer nema napretka ni prosperiteta
gdje ne vlada duhovna djeta
i pali se alarm na svaku provalu
gvozdenih brava na emocionalnom zatvoru
jer razum vlada ovom materijom
-a zaboravlja poučiti se historijom...
Kaos, samo kaos na kraju je sve;
uredno obučen u "činjenice"
 
Al sve kruži, sve se vraća
-vratit će se i za greške plaća...
 

Ljubica Mršić

Dokad će stranci zauzimati mjesta hrvatskim umjetnicima u našim kazalištima?

 
 
Obnova jedne među najljepšim operama ikada napisanim što se posred veljače održavala unutar kazališne školjke HNK Zagreb, a riječ je o operi Tosca Giacoma Puccinija, otvara i postavlja niz pitanja i razmišljanja kad je posrijedi insceniranje i izvođenje opernih naslova u Hrvatskoj. Naravno, pogani običaj u našim nacionalnim kućama zadnjih dvadesetak godina jest onaj što uključuje, za premijerne izvedbe, dovođenje stranaca kadšto i vrlo sumnjive kvalitete. Oni otpjevaju eksponirane termine, pospugaju lovorike i glavninu medijske pomnje, a zatim na pozornicu stupaju domaći umjetnici, koje mediji zaobilaze (jer su to "već odradili"), pa domaćim solistima ostaju – ko golubovima na pijacama i ulicama – tek mrvice što se izmrve i otresu s usana onih koji svakim sljedećim zalogajem hrane pretilost vlastite sitosti!
http://www.hnk.hr/wp-content/uploads/2014/04/georgieva_u_jos_jednoj_izvedbi_opere_tosca_lightbox-700x467.jpg
Konkretan slučaj obnove Puccinijeve opere Tosca u Zagrebu sjajan je egzemplar, iznimka koja potvrđuje pravilo, ali i lakmus-papir što vjerno paradigmatski prikazuje kliničku sliku stanja gotovo beziznimno u svim hrvatskim kazalištima s nacionalnim prefiksom u sebi. Osnovni aksiom je ovaj: premijere rade stranci, reprize (eventualno) pripadnu domaćim umjetnicima. Izuzev pjevača, ovu produkciju agramerske Toske lani u ožujku postavila je kompletna inozemna čeljad, što ju činjahu dirigent Srboljub Dinić, redatelj Lorenzo Mariani, scenograf Maurizio Balò, kostimografkinja Silvia Aymonino i Elena Cicorella ("prijenos kostimografije prema izvorniku"). I sad, čemu Muzička akademija, čemu Akademija dramske umjetnosti? Proizvodimo umjetnike i stručnjake, damo im u ruke diplome i: fale samo diple...! Štoviše, da bi apsurd ubitačnoga glupavluka bio erektilniji, veći i viši, u mnogim od kazališta imamo na stalnoj plaći i redatelje i scenografe – alo: dvanaest mjeseci godišnje! – a da tijekom čitavoga kalendara ne režiraju ni jednu jedinu predstavu!? Za to vrijeme, istodobno, blagajnica u trgovačkom centru i službenica u pošti ili banci, svaki dan dolazi na posao. Neke od njih rade i nedjeljom, "petkom i svecom". Mnoge od njih plaću nikada ni ne vide…
 
Obnova spomenute Puccinijeve opere Tosca u Zagrebu zrcalo je problematike o kojoj je govora, ali je to zrcalo: dvostruko zrcalo. Pored rečenog odraza, opazit se može i odraz u kojem gotovo sve odreda pjevači su iz ansambla, predvođeni mladim dirigentom imenom Ivan Josip Skender. To da je orkestar bio raspaljen ko artiljerija na bojištu, ostavit ćemo činjenici da je juvenilnom maestru ovako složena orkestralna partitura dana na tumačenje s usve dva raspoloživa pokusa (što je svakako tema za zaseban ogled!). Kristina Kolar (Tosca) ima ulogu u šaci, doživljajno i vokalno, a znajući s koliko serioznosti pristupa nadogradbi svojih rola, s posvemašnjom sigurnošću možemo od nje očikivati izradu ove Puccinijeve heroine s upravo antologijskim i predznakom i učinkom. Domagoj Dorotić (Cavaradossi) nije bio na očekivanoj visini, premda je primjetna ekspandiranost volumena njegova vokala u gornjoj lagi, zvučnost i snaga glasa. Cjelovitost dorađenosti role nije zaodjenula jedinstvenošću ni srčana interpretacija arije "E lucevan le stelle", u kojoj je zdravu emociju "pojela" preafektirana patetika. Otkako se prvi put pojavio iz droba pozornice, Luciano Batinić (Scarpia) nije prestao dominirati scenom. Premda je u ovom viđenju rimski prefekt policije prikazan kao svemoćni agent James Bond, s finim šeširom i decentnim krojem kaputa, ta atipična vizibilna opredijeljenost nije utjecala na doživljaj samog lika, kao što nije pomaknula ni Batinićevu interpretaciju postrance, na apostilu gdjeno ju je kostimografova ideja izmjestila. Glumački stamen, pjevački vrlo izražajan, njegov Scarpia je moćan i uvjerljiv (možda čak mjestimice i preveć belkantističko-lirski naglašen, što remeti perfektni autoritet prgavog prefekta?). Premda se naoko činila simpatičnom, pretjerana bufoznost Ozrena Bilušića (Crkvenjak) nije se uklapala u kontekst drame Victoriena Sardoua. Bilušić je možda najbolji aktivni hrvatski basso buffo u ovom času; no, njegov gotovo sasvim rossinijanski Crkvenjak opasno se šetuckao u pograničnoj zoni operne karikature. Puccini, ipak, nije Rossini.
http://www.novilist.hr/var/novilist/storage/images/kultura/kazaliste/tosca-u-operi-hnk-rijecani-zablistali-u-zagrebackoj-predstavi/4123992-1-cro-HR/Tosca-u-Operi-HNK-Rijecani-zablistali-u-zagrebackoj-predstavi_ca_large.jpg
Siniša Štork (Cesare Angelotti) vrlo je pouzdan pjevač, lijepoga glasa i dopadljive glumačke geste, tako da je ovaj njegov lik jako lijepo donesen i kao ukras utkan u pleter predstave. Bez zamjerke je i epizoda Nikše Radovanovića (Spoletta), makar bi za ovu ulogicu bio prikladniji tamniji i voluminozniji glas. I Robert Palić (Sciarrone) svoje je odradio uspješno, baš kao i Ante Batinić (Tamničar), a Ivana Lazar (Glas pastira) predivno je izvela ono što je sam Puccini onako još predivnije nekoć bio napisao spočetka "simfonijskog" III. čina. Zaista je bilo lijepo slušati ona njezina anđeoska kviriliranja u gornjem registru, nepomućena ko slava na visini.
 
Redatelj ove zagrebačke Toske je Lorenzo Mariani, Talijan genetski, a naturalizirani Amerikanac po življenju. Iako u svojem redateljskom reveru ima čitavu nisku odrađenih naslova, kao i kultnih pozornica što su mu bile dane na korištenje, ovom predstavom nije opravdao podrazumijevajuća očekivanja. No, svake hvale vrijedan je tek jedan prizor: smrt Scarpije. Za razliku od onih klišeja sa svijećnjacima i klanjem na podu, Tosca je Scarpiju nožem od pošade smrtno ubola na – stolu! U času dok joj ispisuje "putovnicu" i pomilovanje za dragoga. No, predstavu su izvukli domaći solisti i spretan dirigent. Ova mračna Tosca, u scenskom smislu, sasvim se skladno utkaje u nažalost već dominantne "koncertne verzije" tobože scenskih uprizorbi u recentno vrijeme na hrvatskim pozornicama. Zašto se kod nas prilika mladim kazalištarcima ne daje na svim razinama, ostaje za razmatranje?
 
I sad, je li grozota moj kažiprst što je vodoravno i nedvosmisleno, poput pikada, zabijen u suštinstvo problema, ili je, ipak, mučnija boljka problem sam u koji zuri uperen kažiprst, ozbiljan ko kapak smrti, i preskup za ovo društvo?
 

Siniša Vuković

Tražim tvoje oči

 
 
Noćas,
kada se zvijezde pojave na nebu
i pošalju signale kroz gustinu noći,
oživljavam nadu,
od nekud ćeš doći.
http://fvhsgradnight.com/wp-content/uploads/2013/10/night-sky-joshua-tree.jpg
U ljepoti ćutnji tražim tvoje oči...
 
Pojavi se svjetlo,
gledam u daljinu...
Pa u meni tvoji
mirisi ožive...
Govore mi oni...
 
Osjećam blizinu.
 
Ne dopusti strasti da mi se rasplinu.
 
Noćas,
noćas mi dozvoli sagorjeti u tebi.
Nek' kroz nas poteče ljubav kao rijeka...
U tebi pronađoh i vatru i vodu.
A ti u meni bolesnog čovjeka… za tobom...
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Dom, granice i nebo opet je naše

 
 
Vani je kiša
Nebo plače
Magla gusta
Zastire jače.
https://feminema.files.wordpress.com/2013/05/ngbbs4415a273c39f5.jpg
     Ljudi stoje na zimi
     Čekaju u redu
     Dati poklon preminulom
     Domovine sinu.
Poklonit se ocu
Što nam dom stvori
Od stoljeća sedmog
Ponovo obnovi.
     Dom, granice i nebo opet je naše,
     Tuđini neće više da nas plaše,
     Slobodu nam stvori i sreću nam je dao,
     Hvala ti ….Bog ti pokoj dao.
Zaboravit te neće djeca tvoga roda,
Svaki dan će priča ići od oca na sina,
Majka će pjevat čedu da ne plače
I molit Boga za pokoj tvoj,
Za svu sreću što si nam dao,
I ljubav veliku, a da nisi znao.
     Dao si nam sebe i više neg si moga,
     Molio si za pomoć gospodina Boga,
     Borio si se za narod svoj,
     Oprosti, al je slab za Tebe moj poj…
 

Tiho Vranješ

Više članaka ...

  1. Margita
  2. Bućo

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Četvrtak, 12/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1012 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević