Treba volje i vremena za popraviti ono što je Jadranka Kosor upropastila

Hrvatski državljani žele veći utjecaj na izbor zastupnika u Hrvatski državni sabor

 

 

"Znam ja nas…"

 

U vrijeme vlade Jadranke Kosor izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske i usvajanjem više zakona, vladajuća HDZ-ova većina, dijelom zbog ucjene bivše oporbe, dijelom zbog nemara i neznanja vlastitih zastupnika, pristala je na štetne izmjene i dopune Ustava i zakonâ. Kako je priznao SDP-ov ministar uprave Arsen Bauk u raspravi o Zakonu o prebivalištu, Hrvatska bi ušla u EU i bez usvajanja većine izmjena i dopuna Ustava i zakona. Među ostalim, nitko iz EU-a nije tražio izmjene izbornog zakonodavstva pa nije trebalo prihvatiti smanjenje biračkog prava hrvatskih državljana koji žive izvan granica današnje Hrvatske. Nije trebalo prihvatiti Zakon o strancima koji određuje da su u Hrvatskoj stranci i pripadnici hrvatskog naroda ako nemaju hrvatsko državljanstvo te da za rad i boravak u Hrvatskoj trebaju stoga radnu i boravišnu dozvolu.

Borut Pahor, Jadranka Kosor i Boris Tadić

 

Bivša oporba, a sada vladajuća SDP-ova koalicija, uspijevala je u administraciji održati svoje kadrove dok se HDZ zadovoljavao pozicijama zvučnih titula kao npr. državnih tajnika koji su svjesno ili nesvijesno u Hrvatskom državnom saboru predstavljali kao HDZ-ove stvarno SDP-ove prijedloge zakona. Iz razgovora s više zastupnika HDZ-a vidio sam da su svjesni dugotrajnih loših zakonskih rješenja ne samo za HDZ nego za cijelu hrvatsku naciju.

 

Dopisno glasovanje da, ali tek nakon odgovarajuće izmjene Ustava

 

Po ponovnom osvajanju vlasti sada vladajuća Kukurika koalicija samo je nastavila donošenjem zakona u skladu s onim koji su usvojeni tijekom vladanja Jadranke Kosor. Već usvojenoj izmjeni izbora zastupnika 11. izborne jedinice u kojoj glasuju Hrvati izvan RH, dodan je Zakon o registru birača kojim se državljanima izvan RH određuje prethodna registracija birača prije svakih izbora. Time je vladajuća koalicija potpuno ostvarila željeni rezultat: biračko tijelo Hrvata, hrvatskih državljana koji žive izvan RH skoro u potpunosti je umrtvljeno a izmjenom članka 11. Zakona o hrvatskom državljanstvu, hrvatsko iseljeništvo je podijeljeno na iseljenike koji mogu ostvariti prava iseljenika i na one kojima se ne priznaje status hrvatskog iseljenika. Dopisno glasovanje bez odgovarajuće izmjene Ustava i izbornog zakonodavstva, ne će oživjeti obamrlo biračko tijelo Hrvata, hrvatskih državljana koji žive izvan današnje Hrvatske.

 

Poznato je da onaj koji određuje dnevni red, ima vlast a vidljivo je da danas točke nacionalnog dnevnog reda određuje vladajuća koalicija namećući kao prioretetne točke dnevnog reda one koje služe za zabavljanje nacije da bi se one životno važne stavile u drugi plan i da se o njima ne bi raspravljalo.

 

Koliko mogu razabrati iz razgovora s nekim ljudima iz HDZ-a, u HDZ-u su svjesni da sada HDZ kao oporbe nema dostatan broj ruku da bih predložio željene izmjene i dopune Ustava i zakona koje su usvojeni tijekom vladanja Jadranke Kosor. Jedan, čini mi se, utjecajni član HDZ-a reče da HDZ ne želi ni predlagati hrpu zakona koje, kad bude na vlasti, jer ne će moći provoditi.

 

Vidim da su Tomislav Karamarko, Davor Stier i Miro Kovač, međunarodni tajnik HDZ-a, vrlo oprezni kad ih se propitkuje o lustraciji. Karamarko kaže da je Zakon o lustraciji moguć ali i on je kao i Stier i Kovač svjestan posebnosti Hrvatske koja je pored demokratizacije morala voditi i Domovinski rat za ostvarenje državne neovisnosti. Ishitren zakon mogao bi napraviti više nepravdi nego što bih udovoljavao ostvarivanju pravde te stoga odgovorni političari ni u predizborno vrijeme ne smiju davati demagoške izjave.

I nakon 2000. hrvatske vlasti milijune iseljenih Hrvata gledaju samo kroz tamburice…

 

Na nacionalni dnevni red se odnedavno želi nametnuti preferencijalno glasovanje kojim bi se, kako tvrde zagovaratelji preferencijalnog glasovanja, sigurno postigao veći utjecaj državljana na izbor kandidata a umanjila moć stranaka. Interesantno je to što preferencijalno glasovanje predlažu od Vlade obilno dotirane nevladine udruge kao B.a.B.e, GONG i neke druge koje rijetko ili nikad ne mijenjaju svoje čelne ljude. Za sada se o preferencijalnom glasovanju nisu izjasnile najjače parlamentarne stranke: HDZ i SDP, jer su, pretpostavljam, svjesne da bi to moglo dovesti do marginaliziranja i razvodnjavanja stranaka i nesagledivih posljedica po cijelu naciju.

 

Mnogim dobronamjernim državljanima koji se vole pohvaliti da nisu ni u jednoj stranci, preferencijalno glasovanje izgleda jednostavnim i učinkovitim rješenjem za veću odgovornost izabranih svojim biračima zaboravljajući čak i kratku povijest demokratske Hrvatske i izbora zastupnika u Hrvatski državni sabor i za loklanu upravu. Zaboravljaju npr. da je samo jedan zastupnik HSLS-a koji je prešao u HDZ vratio mandat HSLS-u. Sumnjam da mu se imena sjeća 1 od tisuću birača. A drugi zastupnik, izabran na listi HSS-a ne samo što toj stranci nije vratio mandat nego je kao nezavisni uzeo novce koji bi, da je ostao u HSS-u, pripali HSS-u.

 

„Znam ja nas, hebo ti nas“, rekli bi u Bosni ali to znaju jednako svi u Hrvatskoj koji su svjesni realnosti naših baštinjenih navika. Stranke bi bile prisiljene postavljati mamce za rulju kojoj bi ti mamci nudili ono što rulja voli čuti. Racionalni, odgovorni, sposobni ljudi ne bi imali mogućnosti privuči veliki broj glasova. Državljani, koji nemaju iluzija o savršenosti stranke kojoj pripadaju i koji su u stranci aktivni, znaju koliko vremena, vlastitih financijskih i inih sredstava utroše obični članovi stranke i da bi teško pristali podmetnuti leđa za izbor kojekakvih blagoglagovljivih neodgovornih čudaka. Obični članovi dobrovoljno rade za stranku i glasuju za stranačku listu jer ipak stranka kao cjelina može upravaljati i djelovati i pored neodogovornih pojedinaca.

 

Jedan od stvarno velikih problema u hrvatskom sustavu jest mogućnost predizbornih koalicija kojim se omogućava izbor sitnih parazitskih stranaka koje za odgovorne funkcije imaju slab ili nikakav izbor osoblja. To se posebice očituje na izborima za lokalnu upravu. Koalicijski partneri nemaju često ni dosta članova da bi na listu predložili jednog ili dva kandidata a da o aktivnom sudjelovanju u kampanji i ne govorimo. A što bi se sve nakupilo kad bi se smanjio izborni prag, teško je i zamisliti. (A ne mogu zamisliti ni HDZ da su za postojeće partnere još sklopili savez sa Savezom za Hrvatsku. Tko bi mogao namaknuti toliko stolica za  toliko stražnjica!)

 

Umjesto preferencijalnog glasovanja, stranke bi trebale usvojiti i primjenjivati određene izmjene i demokratski provoditi unutarstranačke izbore. Lažiranje izbora, kooptiranje i nametanje odozgor, ubija volju za sudjelovanjem. Čini mi se da se istinski demokratski izbori ne provode ni u jednoj hrvatskoj stranci jer nema točnih popisa članstva a nema ga jer još uvijek jednako pravo glasa imaju oni koji plaćaju članarinu i dolaze na sastanke kao i oni koji posegnu za stranačkom iskaznicom samo kad njihova stranka dođe na vlast i kad im treba neki posao ili funkcija.

 

Suvišno je dodavati "građanke i građane"

 

Državljani koji žele imati utjecaj na izbor zastupnika u Hrvatski državni sabor i u lokalnu upravu, ne će nikad imati željeni utjecaj budu li se zadovoljili samo sudjelovanjem na izborima svako nekoliko godina bez obzira bio tu većinski ili proporcionalni sustav glasovanja. Usput, na kraju želim podsjetiti da se u hrvatskoj jeziku jasno razlikuje građanin od seljaka, državljanin od stranca. Citizen u engleskom jeziku u prvom redu znači: member, native or naturalized, of a state or nation (distinguished from alien), a državljanstvo je nationality, citizenship; nije narodnost ni etnička pripadnost, niti prebivalište u gradu.

Tko god ima hrvatsko državljanstvo on je hrvatski državljanin bez obzira živi li na selu ili u gradu i bez obzira na narodnosnu, odnosno etničku pripadnost ili podrijetlo. Uostalom, u Hrvatskoj još uvijek postoji i Hrvatska seljačka stranka koja ima i svoju zastupnicu u Europskom parlamentu. Kad se neki političar obraća Hrvaticama i Hrvatima, obraća se svim hrvatskim državljanima pa nije potrebno dodavati „građanke i građane“. Hrvatski državni sabor označava točno ono što jest, zastupničko tijelo u koje biraju i mogu biti izabrani samo državljani Hrvatske neovisno žive li na selu ili gradu, i neovisno o njihovom podrijetlu ili inim karkteristikama.

 

Zrinko Horvat