Lignjina reforma na tragu Miloševićeve antibirokratske revolucije i Memoranduma SANU-a

Crveni sanirali EPH koncern novcem svih Hrvata i Hrvatica pa ih sada ima tko pratiti – do pobjede

Nakon što se politički nekulturno i kao osobi narugao Kolindinom programskom nastupu, dupli doktor-profesor sad nam siluje zdravi mozak. Ne će on, veli, imati takvu programsku „feštu“ kao ona jer, bidan, najbogatiji predsjednik u „regionu“ – nema novaca. Što će mu „fešta“ kad već mjesecima za novce svih građana vodi kampanju u potpuno sivoj zoni vadeći se na dužnost koju obnaša. Udruge graktalice o tome šute, a bit će nemoguć i uzaludan posao izračunati koliko je on naših novaca zampio za kampanju, a koliko je potrošio na „čisto“obnašanje dužnosti.

Sigao Josipovićev program neprogaram

A kampanja još nije službeno počela, ne zna se kad će, kad će izbori, prvi, drugi krug – a samo što nisu. Sve je tehnički priređeno osim ostaloga da ju Josipović što duže vodi za naše novce: Što rekli „komšije“ onim tuđim nečim „gloginje mlati“. Tko nas to drži „mladim majmunima“? Josipović, Milanović, Vlada, „Sabor“, DIP, DORH…? Bit će svi zajedno. U kampanji koja to službeno nije, ali realno košta, eto i „ne papira“ (non paper) njegova programa kod Butkovića u Jutarnjem. Zna taj Butković praviti i „non  intervjue“ s moćnicima, pa kako ne bi obradio i „nepotpisani“ program Aktualnoga i pustio ga kao svojevrsni probni luft-balon u javnost.

Kad krene službena kampanja, ako se štogod javnosti ne svidi, Josipović će moći program i korigirati. Kad je Butković u pitanju i poreći da mu ga je dao. Izmišljeni intervju, nepotpisani program samo klize. Inače „medij“ je privatan, nedavno saniran i milijunskim iznosom javnog novca, autor je bio, zbog milijunskog poreznog duga na Linićevu stupu srama, pa je valjda i on, ako ne drukčije, barem porezno saniran. Treba uzvratiti „uslugu“, a to nit' je sukob interesa, nit' korupcija, nit' klijentelizam, nit' političko-medijski kapitalizam… Ništa od toga, jedino bi moglo biti – sve to skupa.    

I eto nama biračima Ivinoga programa – donira Jutarnji list. Kad bi se računalo, pitanje je koliko ta donacija u kampanji realno vrijedi. Nema tu ni računa, ni izračuna. Zaboravi, pa zato usred teksta ponavljam: ceterum censeo – ukinuti  neposredni izbor predsjednika. No kad ga već donira, uz sedam kuna, onako kao kuharicu koja podučava kako pripraviti lignje na različite načine, idemo malo zaviriti u njega makar poslije Josipović i porekao da je takvo što „doturio“ ovim novinama.

Zapanjujuće sličnosti s davnašnjom antibirokratskom revolucijom

Prema onome kako je Josipovićev program ne-program, nacrt, predstavio Butković („Može li radikalan obračun s političkom klasom Josipoviću donijeti pobjedu“, J.L., 13. studenoga 2014.) on se može precizno i kratko označiti i nasloviti kao: Josipovićeva antibirokratska revolucija. Ne biste vjerovali, ali sve je tu kao i kod one antibirokratske, samo je vrijeme drugo, a bogme i država. Ili možda nije, „Vrag će si ga znati“.

Dakle ovako: Tamo i onda su bile na djelu ustavne promjene kao alat za rješenje krize. I ovdje su. Tamo se ustavno centraliziralo (Srbiju – nastojalo i Jugoslaviju), čak i pjevalo onu „…ponovo ćeš biti cela“. I ovdje je centralizacija glavno, ako ne i najvažnije Josipovićevo oružje. U pjesmi bi to moglo glasiti „Oj Hrvatska, iju ju /ukinut ću ti županiju. Iju ju iju ju/dobit ćeš regiju“ – uz, finu, klavirsku pratnju, nikako uz one trubetine i više uz pjenušac, a manje uz rakiju. I tamo se novim  administrativnim ustrojem željela razvijati „privreda“, kao i ovdje i sada. Tamo su glavna meta, barem formalno, bili partijski birokrati, „foteljaši“, poglavito oni pametniji koji nisu priznavali „olako obećanu brzinu“, frakcija „ustavobranitelja“, branitelja rješenja krize bliže pameti i mira. I ovdje je ista, slična stvar – Josipović je „otkrio“ toplu vodu u obliku „političkog kapitalizma“ koji datira, a od kada bi nego iz doba „ranih devedesetih“ i Franje Tuđmana.

ANTIBIROKRATSKA REVOLUCIJA – nekad i sad

“Foteljaši“, „politički kapitalisti“ su – hadezejci, oni su, stvarajući, najviše politički sudjelujući u obrani hrvatske države, navodno ustrojili „politički kapitalizam“. Oni su ti, HDZ, koji ne želi promjene, što mu svjedoči i Martina Dalić, pa ju čak i citira. E sad neznano je kad se taj „politički kapitalizam“ rodio – stručnjaci i znalci Josipovićeva kova još nisu suglasni je li to bilo 28. veljače 1989. kad je Tuđman inicirao osnivanje HDZ-a (Tribina DKH), 17. lipnja 1989. kad je utemeljen HDZ, za Općeg sabora u Lisinskom 24. i 25. veljače 1990. ili se možda to dogodilo 30. svibnja 1990., utemeljenjem višestranačkog Sabora SRH? Jer sva su zla, „politički kapitalizam“, klijentelizam, nepotizam, korupcija i još koješta sličnoga nastala s obnovom suvremene hrvatske države. Nije ih prije bilo na „ovim prostorima“. Kakva laž i koja recimo stručna bezobraština, da Josipović nije uvidio postojanje „političkog kapitalizma“ u „komunističkom kapitalizmu“, da nije uvidio kako je kom-socijalizam, ma gdje bio, zbog raznih razloga bio najkorumpiraniji sustav u povijesti pa se odatle zaraza samo prenijela u obnovljenu državu – i to je jedina istina.

Sve u svemu, kad provede svoje ustavne promjene, donesu se novi izborni zakoni, valjda u pravcu ideja njegove desnokrilne igračice Željke Markić i hiperdesnoga (regionalizam) Josipovićeva centarfora HDSSB-a sve će procvasti, sve će to Josipovićeva antibirokratska revolucija pomesti. Puka je to politička i ina i besmislica i smicalica, primjerice samo rješenje statusa Imunološkog zavoda (ne privatizirati) važnije je od svih Josipovićevih reformi zajedno, a to nije potrebna nikakva ustavna reforma. Ova Josipovićeva reforma ujedno podsjeća na socijalističke reforme. Sve su pokretane „odozgo“, a glavni smisao im nije bio sama reforma, njezina eventualna sadržaja, već je ona služila kao način vladanja, a onaj to vlada reformom, taj doista i vlada. Stil, „rukopis“, pa i sadržaj ovoga nacrta neodoljivo podsjeća na Dejana Jovića, zatim se mogu vući „konci“ i dalje… Ne biste vjerovali; do jednoga memoranduma! Svaka bi to temeljitija analiza pokazala, ali neka se i njegovi konkurenti i njihovi stožeri malo potrude i pročešljaju ovaj  nacrt.

Mato Dretvić Filakov