“Stepinac ne prolazi kod pape Franje!”

"Stepinac je kao vojni vikar provodio politiku vlasti u NDH – da trećinu Srba treba pokrstiti, trećinu protjerati, a trećinu ubiti"

 

 

Bivši veleposlanik SFRJ i Hrvatske u Vatikanu prof. dr. Ivica Maštruko o radu komisija SPC-a i Katoličke Crkve, kontroverznom ustaškom kardinalu, zločinima u NDH, zajedničkom životu Srba i Hrvata. HRVATSKI biskupi više čuju papu Franju nego što ga slušaju! Kaže ovo, za "Novosti", dr. Ivica Maštruko (76), profesor sociologije religije i nekadašnji jugoslavenski ambasador i hrvatski veleposlanik u Vatikanu. Pažljivo dr. Maštruko prati rad mješovite komisije SPC-a i Katoličke Crkve o Alojziju Stepincu, ali, kako ukazuje u intervjuu za naš list, ne očekuje da će stavovi o kontroverznom hrvatskom kardinalu iz vremena NDH biti usuglašeni. Posljednju riječ imat će papa Franjo, a dr. Maštruko, kao i mnogi poznavatelji vatikanskih prilika, smatra da će još dugo vremena proći dok ovaj ili neki budući poglavar Rimokatoličke Crkve donese konačnu odluku oko proglašenja Stepinca svetim.

* Što konkretno očekujete od komisije o Stepincu, koja je formirana na osobnu inicijativu pape Franje?

– Članovi te komisije ne će se složiti oko svih stavova vezanih za Stepinca i njegovu historijsku ulogu u Drugom svetskom ratu. Složit će se u tome da je progon vršen od strane komunističkih vlasti, ali o detaljima ocjene oko Stepinca bit će odvojena mišljenja članova komisije. Tako će to biti predočeno Papi i onda sve zavisi, da tako kažem, od jednog političkog dogovora hijerarhija dviju crkava, pape Franje i patrijarha Irineja.

 

* Može li Papa poništiti dosadašnji postupak za proglašenje Stepinca svetim?

– To ne može, ali može prolongirati odluku da se proglasi svetim, koliko dugo želi. Odluka će zavisiti i od procjene koliko taj postupak proglašenja Stepinca svetim može štetiti približavanju Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a time i predgrađu sveukupnog pravoslavlja i mogućim kontaktima s Ruskom pravoslavnom crkvom.

 

* Kako tumačite riječi pape Franje, izgovorene nedavno u Gruziji, da je preobraćenje pravoslavaca bio veliki greh i odnosi li se to i na slučaj "Stepinac"?

– Te Papine riječi ne dovodim u taj kontekst. Odnosilo se to na područja na kojima je Papa boravio, a riječ je o Gruzijskoj crkvi. Poruka je to, prije svega, Gruzijcima, Armencima i Ukrajincima, a Papa se ogradio od bilo kakvog mogućeg prelaska pravoslavaca ili već ranije odvojenih crkava Gruzije i Arrmenije u Katoličku Crkvu. Franjo je poslao jasnu poruku da Katolička Crkva pod njegovim vodstvom nije sklona preobraćenju, već dijalogu s pravoslavnim crkvama.

 

* Ali pokrštavanja, prije svega nasilnog, bilo je četrdesetih godina prošlog vijeka u Hrvatskoj, u vrijeme zločinačkog režima NDH, kada je zagrebački nadbiskup bio Alojzije Stepinac?

– Apsolutno. Na ovim prostorima bilo je pokrštavanja pod različitim opravdanjima, a Stepinac je to pravdao potrebom spašavanja pravoslavaca od mogućih progona. To je samo po sebi bilo veoma sporno, naravno. Ali toga je bilo u Katoličkoj Crkvi u historiji Europe i zato smo imali i ratove. Sada sve crkve pokrštavanje osuđuju i izbjegavaju i na to više nitko u praksi ne pomišlja.

 

* I na sudskom procesu u Zagrebu 1946. godine, čija je presuda nedavno poništena, Stepinac je bio optužen za nasilno prekrštavanje?

– Iako to nije bila glavna tema optužnice, Stepinac je optužen i osuđen i zbog toga. Treba znati da ni mnoge Srbe koji su prešli na katoličanstvo to nije spaslo progona. Sve se odvijalo u skladu s tadašnjom politikom vlasti u NDH – da trećinu Srba treba pokrstiti, trećinu protjerati, a trećinu ubiti. Bez obzira na to kako će dalje ići postupak za proglašenje Alojzija Stepinca svetim, to što se radilo u NDH i u što je bio umješan i Stepinac, Srpska pravoslavna crkva nikada ne će da zaboravi. A na čelu te komisije za pokrštavanje Srba bio je Stepinac kao vojni vikar, a time automatski i vojni vikar ustaške vojnice. To će sigurno ostati stalno u svijesti predstavnika SPC-a, jer oni to jednostavno ne mogu zaboraviti.

 

* Kako sada vidite odnose SPC-a i Katoličke Crkve, ima li pomaka?

– Ne vidim mnogo pomaka. Tri su nivoa tih kontakata, prvi je na nivou najviše hijerarhije kada se demonstrira dobra volja i upućuju riječi koje pozivaju na dijalog i saradnju. Na drugom nivou, onoj svećenstva, paroha i župnika, već ima odstupanja od poruka koje se šalju s vrha. A na trećoj, među vjernicima, sve zavisi od jednog do drugog kraja. Gdje su ljudi više izmešani, nažalost, veća je i netrpeljivost.

 

* U Hrvatskoj je došlo do promjena nekih biskupa, pre svega onih konzervativnih koji su bili nostalgični prema NDH, čak i opravdavali ustaški režim. Papa je veoma kritičan prema takvim biskupima?

– Novi vjetar se osjeća i u ovih nekoliko posljednjih kadrovskih promjena i imenovanja novih biskupa, jer je riječ o osobama sklonijim dijalogu i toleranciji. To nisu ljudi koji imaju agresiju koja je još prisutna kod dijela hrvatskih biskupa.

 

* Novi biskupi u javnosti ne izražavaju netrpeljivost prema drugima i drugačijima. Ali i dalje ima i krajnje netolerantnih biskupa, poput sisačkog Vlade Košića i svećenika koji služe mise za Pavelića i ustaške zločince?

– Ne ispoljava se takvo ponašanje samo prema nostalgiji za NDH već dio hrvatskog svećenstva ima i krajnje neprihvatljiv odnos prema osobama koje su u Haagu osuđene za ratne zločine. To je neprihvatljivo i od strane pravne države u Hrvatskoj.

 

* Koliki je danas utjecaj Crkve u Hrvatskoj?

– Stvarni se utjecaj ne osjeća direktno, već preko raznih udruženja koja su vezana za crkvenu hijerariju i crkvu kao instituciju. Sama crkva u Hrvatskoj nije odstupila, niti mijenjala svoje poruke posljednjih nekoliko desetljeća, a udruženja koja su uz crkvu agilnija su i agresivnija.

 

* Može li se iz svega što danas dolazi iz Vatikana dobiti utisak da je želja pape Franje smirivanje tenzija na Balkanu, poticaj da Srbi i Hrvati napokon nadvladaju prošlost?

– Taj poticaj daje papa Franjo, samo što on nije prihvaćen u katoličkoj hijerarhiji u Hrvatskoj. Još je uvijek jedan oprezni i distancirani otklon prema svim porukama koje dolaze od Franje. Postoji zadrška kod biskupa, oni čuju što Papa govori, ali ga ne slušaju. A Papin pristup je katoličkiji i hrišćanskiji od njihovog, pa i oko odnosa na Balkanu. Kada bi katolički vrh u BiH i Hrvatskoj poslušao i primenio što Papa govori mnogo toga bi bilo drugačije.

 

* Može li se ta buduća odluka Vatikana oko Stepinca gledati i u kontekstu moguća Papina posjeta Beogradu i Moskvi?

– Može se i tako gledati i to je u svakom slučaju jedan od razloga da papa Franjo odgodi svoju odluku. Ali, prije odlaska u Srbiju Papu prvo treba pozvati Katolička Crkva, da se s time suglasi SPC i da postoji poziv od državnih vlasti. A državna tijela Srbije će poziv uputiti tek nakon dogovora s vrhom SPC-a, tako da je sve u rukama Srpske pravoslavne crkve.

 

* Govorilo se da je jedan od uvjeta za poziv da Papa prije odlaska u Srbiju posjeti Jasenovac. Je li to realno?

– Nije to uvjet i to se samo tako govorilo u kontekstu slučaja "Stepinac". Sve drugo su bili spinovi.

 

Jurica Körbler, ww.novosti.rs/vesti/planeta.300.html:632465-Проф-др-Ивица-Маштруко-Степинац-не-пролази-код-Папе-Фрање