Hrvatski Fokus
Intervjui

“Stepinac ne prolazi kod pape Franje!”

"Stepinac je kao vojni vikar provodio politiku vlasti u NDH – da trećinu Srba treba pokrstiti, trećinu protjerati, a trećinu ubiti"

 
 
Bivši veleposlanik SFRJ i Hrvatske u Vatikanu prof. dr. Ivica Maštruko o radu komisija SPC-a i Katoličke Crkve, kontroverznom ustaškom kardinalu, zločinima u NDH, zajedničkom životu Srba i Hrvata. HRVATSKI biskupi više čuju papu Franju nego što ga slušaju! Kaže ovo, za "Novosti", dr. Ivica Maštruko (76), profesor sociologije religije i nekadašnji jugoslavenski ambasador i hrvatski veleposlanik u Vatikanu. Pažljivo dr. Maštruko prati rad mješovite komisije SPC-a i Katoličke Crkve o Alojziju Stepincu, ali, kako ukazuje u intervjuu za naš list, ne očekuje da će stavovi o kontroverznom hrvatskom kardinalu iz vremena NDH biti usuglašeni. Posljednju riječ imat će papa Franjo, a dr. Maštruko, kao i mnogi poznavatelji vatikanskih prilika, smatra da će još dugo vremena proći dok ovaj ili neki budući poglavar Rimokatoličke Crkve donese konačnu odluku oko proglašenja Stepinca svetim.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/11/www.danikrscanskekulture.info_images_sudionici_164.jpg
* Što konkretno očekujete od komisije o Stepincu, koja je formirana na osobnu inicijativu pape Franje?
– Članovi te komisije ne će se složiti oko svih stavova vezanih za Stepinca i njegovu historijsku ulogu u Drugom svetskom ratu. Složit će se u tome da je progon vršen od strane komunističkih vlasti, ali o detaljima ocjene oko Stepinca bit će odvojena mišljenja članova komisije. Tako će to biti predočeno Papi i onda sve zavisi, da tako kažem, od jednog političkog dogovora hijerarhija dviju crkava, pape Franje i patrijarha Irineja.
 
* Može li Papa poništiti dosadašnji postupak za proglašenje Stepinca svetim?
– To ne može, ali može prolongirati odluku da se proglasi svetim, koliko dugo želi. Odluka će zavisiti i od procjene koliko taj postupak proglašenja Stepinca svetim može štetiti približavanju Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a time i predgrađu sveukupnog pravoslavlja i mogućim kontaktima s Ruskom pravoslavnom crkvom.
 
* Kako tumačite riječi pape Franje, izgovorene nedavno u Gruziji, da je preobraćenje pravoslavaca bio veliki greh i odnosi li se to i na slučaj "Stepinac"?
– Te Papine riječi ne dovodim u taj kontekst. Odnosilo se to na područja na kojima je Papa boravio, a riječ je o Gruzijskoj crkvi. Poruka je to, prije svega, Gruzijcima, Armencima i Ukrajincima, a Papa se ogradio od bilo kakvog mogućeg prelaska pravoslavaca ili već ranije odvojenih crkava Gruzije i Arrmenije u Katoličku Crkvu. Franjo je poslao jasnu poruku da Katolička Crkva pod njegovim vodstvom nije sklona preobraćenju, već dijalogu s pravoslavnim crkvama.
 
* Ali pokrštavanja, prije svega nasilnog, bilo je četrdesetih godina prošlog vijeka u Hrvatskoj, u vrijeme zločinačkog režima NDH, kada je zagrebački nadbiskup bio Alojzije Stepinac?
– Apsolutno. Na ovim prostorima bilo je pokrštavanja pod različitim opravdanjima, a Stepinac je to pravdao potrebom spašavanja pravoslavaca od mogućih progona. To je samo po sebi bilo veoma sporno, naravno. Ali toga je bilo u Katoličkoj Crkvi u historiji Europe i zato smo imali i ratove. Sada sve crkve pokrštavanje osuđuju i izbjegavaju i na to više nitko u praksi ne pomišlja.
 
* I na sudskom procesu u Zagrebu 1946. godine, čija je presuda nedavno poništena, Stepinac je bio optužen za nasilno prekrštavanje?
– Iako to nije bila glavna tema optužnice, Stepinac je optužen i osuđen i zbog toga. Treba znati da ni mnoge Srbe koji su prešli na katoličanstvo to nije spaslo progona. Sve se odvijalo u skladu s tadašnjom politikom vlasti u NDH – da trećinu Srba treba pokrstiti, trećinu protjerati, a trećinu ubiti. Bez obzira na to kako će dalje ići postupak za proglašenje Alojzija Stepinca svetim, to što se radilo u NDH i u što je bio umješan i Stepinac, Srpska pravoslavna crkva nikada ne će da zaboravi. A na čelu te komisije za pokrštavanje Srba bio je Stepinac kao vojni vikar, a time automatski i vojni vikar ustaške vojnice. To će sigurno ostati stalno u svijesti predstavnika SPC-a, jer oni to jednostavno ne mogu zaboraviti.
 
* Kako sada vidite odnose SPC-a i Katoličke Crkve, ima li pomaka?
– Ne vidim mnogo pomaka. Tri su nivoa tih kontakata, prvi je na nivou najviše hijerarhije kada se demonstrira dobra volja i upućuju riječi koje pozivaju na dijalog i saradnju. Na drugom nivou, onoj svećenstva, paroha i župnika, već ima odstupanja od poruka koje se šalju s vrha. A na trećoj, među vjernicima, sve zavisi od jednog do drugog kraja. Gdje su ljudi više izmešani, nažalost, veća je i netrpeljivost.
 
* U Hrvatskoj je došlo do promjena nekih biskupa, pre svega onih konzervativnih koji su bili nostalgični prema NDH, čak i opravdavali ustaški režim. Papa je veoma kritičan prema takvim biskupima?
– Novi vjetar se osjeća i u ovih nekoliko posljednjih kadrovskih promjena i imenovanja novih biskupa, jer je riječ o osobama sklonijim dijalogu i toleranciji. To nisu ljudi koji imaju agresiju koja je još prisutna kod dijela hrvatskih biskupa.
 
* Novi biskupi u javnosti ne izražavaju netrpeljivost prema drugima i drugačijima. Ali i dalje ima i krajnje netolerantnih biskupa, poput sisačkog Vlade Košića i svećenika koji služe mise za Pavelića i ustaške zločince?
– Ne ispoljava se takvo ponašanje samo prema nostalgiji za NDH već dio hrvatskog svećenstva ima i krajnje neprihvatljiv odnos prema osobama koje su u Haagu osuđene za ratne zločine. To je neprihvatljivo i od strane pravne države u Hrvatskoj.
 
* Koliki je danas utjecaj Crkve u Hrvatskoj?
– Stvarni se utjecaj ne osjeća direktno, već preko raznih udruženja koja su vezana za crkvenu hijerariju i crkvu kao instituciju. Sama crkva u Hrvatskoj nije odstupila, niti mijenjala svoje poruke posljednjih nekoliko desetljeća, a udruženja koja su uz crkvu agilnija su i agresivnija.
 
* Može li se iz svega što danas dolazi iz Vatikana dobiti utisak da je želja pape Franje smirivanje tenzija na Balkanu, poticaj da Srbi i Hrvati napokon nadvladaju prošlost?
– Taj poticaj daje papa Franjo, samo što on nije prihvaćen u katoličkoj hijerarhiji u Hrvatskoj. Još je uvijek jedan oprezni i distancirani otklon prema svim porukama koje dolaze od Franje. Postoji zadrška kod biskupa, oni čuju što Papa govori, ali ga ne slušaju. A Papin pristup je katoličkiji i hrišćanskiji od njihovog, pa i oko odnosa na Balkanu. Kada bi katolički vrh u BiH i Hrvatskoj poslušao i primenio što Papa govori mnogo toga bi bilo drugačije.
 
* Može li se ta buduća odluka Vatikana oko Stepinca gledati i u kontekstu moguća Papina posjeta Beogradu i Moskvi?
– Može se i tako gledati i to je u svakom slučaju jedan od razloga da papa Franjo odgodi svoju odluku. Ali, prije odlaska u Srbiju Papu prvo treba pozvati Katolička Crkva, da se s time suglasi SPC i da postoji poziv od državnih vlasti. A državna tijela Srbije će poziv uputiti tek nakon dogovora s vrhom SPC-a, tako da je sve u rukama Srpske pravoslavne crkve.
 
* Govorilo se da je jedan od uvjeta za poziv da Papa prije odlaska u Srbiju posjeti Jasenovac. Je li to realno?
– Nije to uvjet i to se samo tako govorilo u kontekstu slučaja "Stepinac". Sve drugo su bili spinovi.
 

Jurica Körbler, ww.novosti.rs/vesti/planeta.300.html:632465-Проф-др-Ивица-Маштруко-Степинац-не-пролази-код-Папе-Фрање

Povezani članci

Arbitraža je nepovratno kompromitirana

HF

Masovni ubojica 1945. sa Savkom 1971.

HF

Nismo prepoznati kao značajna likovna nacija

HF

Kiparstvo je posao vukova samotnjaka

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...