Od Mike Špiljka do Slavka Goldsteina

Kako HRT laže i izmišlja zasluge i vrline "intelektualca" Slaveka

Onoga trenutka, u srijedu 13. rujna, kada sam na Hrvatskom radiju čuo da je umro Slavko Goldstein u 90. godini života, na pamet mi je pala anegdota o Miki Špiljaku. Jednu večer u kući Špiljakovih zazvoni telefon i podigne slušalicu gospođa Štefa Špiljak. S druge strane javi se gospođa i kaže:

– Dobra večer, ja bih trebala druga Miku!

– A, tko ste vi? – upita Štefa Špiljak.

– Školska kolegica – odgovori ona.

– Kurvo jedna, moj Mika nije išao u školu – napadne ju Štefa Špiljak, žena tada aktualnog predsjednika Predsjedništva SFRJ, i poklopi slušalicu.

Takav je slučaj i sa Slavkom Goldsteinom. Mika Špiljak nije išao u školu i dogurao je do predsjednika Predsjedništva Jugoslavije od 15. svibnja 1983. do 15. svibnja 1984. godine. Niti Slavko Goldstein nije išao u školu, a u današnjoj, recimo demokratskoj Hrvatskoj, slavljen je od jugokomunista i svih ostalih mrzitelja Hrvatske kao autor brojnih knjiga koje mu je netko drugi pisao. I ne da je slavljen za života od 1990. do danas, tek su ga sada, nakon što je umro, počeli slaviti u medijima i davati mu epitete koje niti je zaslužio niti je mogao zaslužiti. Njegova jedina zasluga u životu je ta da – sve što je radio onako kako je znao i umio – radio je protiv svoje domovine Hrvatske.

Rodnu Hrvatsku Slavko Goldstein nije nikada volio, iako mu je sve dala. Kada je imao 21 godinu, 1949., bježi s bratom Danelom Goldsteinom (promijenio prezime u Ivin!) ispred jugokomunista u Izrael. Kada se je vratio nikada nije htio reći. U njegovoj šturoj „biografiji“ piše: „pedesetih godina“. U vrijeme Jugoslavije nije mu ništa manjkalo. Živio je kao bubreg u loju. Raspadom Jugoslavije odmah je krenuo u razaranje zdravoga hrvatskog tkiva. Neke naivne hrvatske domoljube preveo je žedne preko vode i osnovao političku stranku Hrvatsku socijalno-liberalnu stranku (HSLS) kao protutežu Franji Tuđmanu i njegovome svehrvatskome pokretu Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). Kada su ga u HSLS-u prozreli, započinje borbu protiv Hrvatske drugim sredstvima. Mračne protuhrvatske inozemne snage daju mu novac za pokretanje izdavačkih pamfleta i knjiga, čiji jedini cilj je razaranje Hrvatske, ocrnjivanje Hrvatske i sotoniziranje Hrvatske. I tom i takvom zlotvoru ovdašnja nacionalna televizija posvetila je u srijedu navečer posebnu emisiju, doista kao velikanu – „jednom od najistaknutih hrvatskih intelektualaca“! Točno je tako rečeno u najavi emisije!? Sami hvalospjevi. Ni riječi da je Slavko Goldstein:

– desetljećima u Jugoslaviji i Republici Hrvatskoj bio privilegirani nakladnik;

– da je zajedno sa srpskim organizacijama u nas i u Srbiji pronosio laži o žrtvama jasenovačkoh logora, na ovim prostorima ali preko srpskih i židovskih organizacija u svijetu;

– da je iz godine u godinu uvećavao lažni jasenovački popis nepostojećih žrtava;

– da je godinama sve činio kako kardinal Alojzije Stepinac ne bi postao pravednik među narodima, usprkos nedvojbenih zasluga;

– da je sve činio, na tragu Srpske pravoslavne crkve, da se bl. Stepinac ne proglasi svecem;

– da je desetljećima davao lažne podatke Simonu Wiesenthalu i njegovu nasljedniku-zlotvoru Efraimu Zuroffu;

– da je u biografiji o Titi lažno prikazivao i branio diktatorski sustav Josipa Broza i položaj hrvatskog naroda u njemu;

– da je svojedobno odstupio od hrvatskih liberala kada se u stranci pojavio i malo svjetla hrvatstva;

– da je često odlazio u Beograd, gdje je zbog svojih laži protiv Hrvatske i Hrvata, a u korist Srba i Srbije, dočekivan kao car Haile Selasije;

-da je, zajedno s Ivom Bancem, Krstom Cviićem, Vladom Gotovcem, Vesnom Pusić i Ozrenom Žunecom 20. rujna 1993., u marginalnom pamflet-tjedniku Feral Tribuneu, objavio „Otvoreno pismo hrvatskih intelektualaca“ (iako nema niti „i“ od intelektualca) u kojem su pozivali Hrvate da iziđu na ulice i traže smjenu hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana;

– da je bio sudionik Okrugloga stola “Srbi i Hrvati” u organizaciji Erasmus Gilde, na kojem je nastupio 41 sudionik iz Srbije i Hrvatske (Vesna Pusić, Eugen Pusić, Ozren Žunec, Latinka Perović, Miko Tripalo, Živko Juzbašić, Ljubomir Madžar, Nebojša Popov, Jovan Nikolić, Drago Roksandić, Andrej Mitrović, Viktor Ivančić, Luka Vincetić, Milorad Pupovac, Aleksandar Nenadović, Vida Ognjenović, Filip David, Darko Hudelist, Živko Kustić, Vladan A. Vasilijević, Nebojša Popov, Ljubinka Trgovčević, Dalibor Brozović, Slobodan Reljić, Ševko Omerbašić…) i na kojem se također pokušala srušiti legalno izabrana hrvatska vlast;

 – pokrenuo protuhrvatski časopis Erazmus;

– da je sa sinom Ivom, te Vesnom i Zoranom Pusićem osnovao protuhrvatsku udrugu Erasmus Gilde, čiji je glavni zadatak da se ne proglasi hrvatska politička nacija;

– da je prihvatio srpske laži o tobožnjim srpskim žrtvama u Jadovnu kod Gospića;

– da je surađivao s velikomuslimanskim i velikobošnjačkim eksponentima protuhrvatske politike;

– da je sudjelovao 30. lipnja 206. u razbijanju Židovske općine Zagreb i da je bio jedan od osnivača protuhrvatskoga krila Židovske općine Zagreb pod nazivom Bet Israel…

Iako su stari Latini davno rekli: O mrtvima sve najbolje, no, pravednije i poštenije je reći – O mrtvima kakvi su bili za života.

Pavao Blažević