Kapetan William Hoste motao se s uspjehom oko Visa, Kotora, Dubrovnika 1811. – 1814., o čemu je pisao dubrovački Englez Steve Letham
U odličnoj knjizi Williama Makepeacea Thackeraya (Kalkuta, 18. VII. 1811. – London, 24. XII. 1863.) “Sajam taštine” koja je izlazila u nastavcima 1847./48. godine spominje se nepoznata osoba: “Njegova ekselencija knez petrovaradinski (istočni Srijem, do 1918. u sastavu Hrvatske, kao i nakon 1918. i od 1941. do 1945.) s kneginjom, plemić jako stegnut u pasu, širokih vojničkih grudi na kojima se veličajno sjajila plaque (ploča, tj. orden) njegova odličja, a oko vrata je imao crvenu ogrlicu zlatnoga runa. Posjedovao je bezbrojna stada ovaca…
Doista lice njegove ekselencije dugo, dostojanstveno i bijelo, s onim ukrasom oko vrata, podsjećalo je pomalo na lice kakva časnog ovna predvodnika.”
“Kad se pojavio onaj mogućnik sa obala Dunava razgovor se poveo na francuskom jeziku… Becky je upoznala i druge mađarske plemiće… (Hrvatske je tada spadala pod zemlje krune svetoga Stjepana, tj. Ugarsku, op., T.T)
Je li mogao Thackeray u doba objave “Sajma taštine” čitati djelo A.W. Patona (1811. – 1874.) “Highlands and islands of Adriatic”, objavljeno 1849. godine, mislim da nije.
Je li gospodin iz Petrovaradina ima nadahnuće u banu Jelačiću koji je rođen u Petrovaradinu, kao i ratni zločinac partizanski general Kosta (Stjepanov) Nađ?
Henry Fielding (1707. – 1754.) u Tomu Jonesu (obj. 1749.) spominje: “Brate, nema sumnje da si pravi i savršeni Hrvat! Ali kao što oni imaju određenu korisnu ulogu u caričinoj vojsci (Marija Terezija, op., T.T.), tako i ti nosiš u sebi određenu dobrotu.” Fieldinga je Thackeray čitao pomno, kao što ga je čitao i Voltaire.
Jesu li čitali Englezi i generala Charlesa De Lignea (1735. – 1814.), čije Memoare, misli i pisma objavila Madam de Stael Holstein 1809. godine, a koji je bio i austrijski ratnik kod Petrovaradina, Zemuna, Vukovara i Beograda u protuturskim ratovima te blizak prijatelj Dubrovčanina Vita Marije Bettera(e) Vodopića (1771. – 1841.) autora Memoara iz 1816. o kojima ću opširnije pisati, te izgubljenoga djela Il patriota Raguseo (Dubrovački domoljub).
Još su Englezima poznati pater Dubrovčanin Josip Ruđer Bošković koji je posjetio znanstvenu i kulturnu kremu Britanije, pa tako i Samuela Johnsona 1760. godine.
Djelo poznatoga njemačkoga romantičara Joachima von Arnima (1781. – 1831.) “Marino Caboga” moglo je biti poznato Englezima, a vjerojatno je nadahnuto osobom Bettere Vodopića, ali i Pijerka Bone i Điva Natali.
Andrija Ludovik Adamich (1766. – 1828.) iz Rijeke boravio 1800. u Londonu, jer su mu u engleskoj koloniji Jamajci zaplijenili brod. Taj poduzetni i svestrani poliglot učvršćuje poslovne veze s Englezima, na kraju 1824. prodaje svoj mlin u Rijeci Englezu znakovitoga prezimena Williamu Molineu.
Kod opata Fortisa (Alberto, 1741. – 1803.), Balzaca i drugih francuskih pisaca napoleonske epohe također ima spomena hrvatskih zemalja, kao manje više stjecišta egzotičnih živopisnih morlačkih junaka. Škot Robert Adam (1728. – 1792.) prekrasno je prikazao Dioklecijanovu palaču u Splitu 1757. godine. Njegova Adelphi Terrace u Londonu po uzoru na Dioklecijanovu palaču izgrađena je 1765., srušena nažalost 1935.
Zaključujem da su Englezi o Hrvatskoj znali puno sitnica, ali ništa bitno. Bizarna odanost kraljice Viktorije i Georga V. zadarskom maraskinu su kasnija stvar. Kapetan William Hoste (1780. – 1828.) (na slici) motao se s uspjehom oko Visa, Kotora, Dubrovnika 1811. – 1814., o čemu je pisao dubrovački Englez Steve Letham.
