Obilježena 650. obljetnica slike Gospe Trsatske
Marijin Trsat je osobit vjerski, povijesni, kulturni i graditeljski sklop kojega čini Svetište Gospe Trsatske i franjevački samostan koji je boravište čuvara tog Svetišta. Jezgra tog sklopa jest Svetište Majke Božje koje je obiteljsko svetište jer su mu, počeci vezani uz tradiciju o boravku Marijine kućice na Trsatu pa stoga i s pravom nosi naslov „Hrvatski Nazaret“.
Bila je to Marijina želja i odluka „da njezina kuća boravi na najmirnijem i najljepšem mjestu na svijetu“, piše fra Franjo Glavinić u svojoj povjesnici 'Historia Tersattana': „Zbog ratnih prijetnji saracena anđeli su Svetu baštinjenu kuću Djevice-Majke Kristove u Nazaretu, koju su sveti apostoli pretvorili u crkvu, odvojivši je sasvim od toga mjesta i temelja, prenijeli u miran kraj koji je pružao i obećavao veću sigurnost; prenijeli su je, naime, u prostran Ilirik, u Kraljevinu Dalmaciju, unutar granica Liburnije, donje Hrvatske i Slavonije to jest primorske“ (HT, 19).
Stara pobožna predaja govori o tome kako je došlo do štovanja Gospe na Trsatu. Starim gradom Trsatom vladao je 1291. knez Nikola I. Frankapan, izuzetno pobožan čovjek, sin Bartola V. Frankapana koji je nosio naslov kneza krčkog, hvarskog i bračkog. Te godine, 10. svibnja, u subotu rano ujutro, došlo je nekoliko radnika na trsatski brežuljak sjeći drva. Na livadi nedaleko gradske kule opazili su kućicu, koje nikada tamo prije nije bilo. U kućici su našli križ i sliku Blažene Djevice Marije. Kućica je ležala na livadi, a nije imala temelja. Iznenađeni, otišli su knezu Nikoli Frankapanu i župniku Aleksandru Jurjeviću i obavijestili ih o neobičnoj kućici. Župnik Jurjević već je tri godine ležao u krevetu teško bolestan, a bolovao je od vodene bolesti. Kad je čuo što su mu radnici ispričali, nije se previše začudio. Rekao im je da zna o čemu je riječ. To je kućica Blažene Djevice Marije, a sve do sada nalazila se u Nazaretu. Kućicu su apostoli pretvorili u crkvicu, a sada su je anđeli prenijeli iz Nazareta na Trsat da je ne unište Turci. One noći prije nego što je kućica osvanula pred Trsatom, ukazala se župniku Jurjeviću u snu Blažena Djevica Marija i rekla mu da je to njezina nazaretska kućica. Kao znak da je to Ona i da govori istinu, navijestila mu je da će ozdraviti od teške bolesti. Sljedećeg dana, a bila je nedjelja, župnik je potpuno zdrav došao u crkvu i ispričao narodu sve što se dogodilo. Knez Nikola sastavio je izaslanstvo, sa župnikom Jurjevićem na čelu, i poslao ga u Svetu zemlju da ispita stvar. Izaslanstvo je uzelo točnu mjeru kućice i u Nazaretu na licu mjesta utvrdilo da se zaista radi o kući Svete Obitelji, koja je nestala iz Nazareta.
Gospina kućica ostala je na Trsatu samo tri godine i sedam mjeseci, a onda su je anđeli 10. prosinca 1294. prenijeli u Loreto, pored Ancone, gdje se nalazi i danas. Na Trsatu su vjernici bili vrlo žalosni zbog nestanka kućice, a na mjestu gdje je stajala, knez Nikola dao je sagraditi kapelicu, od koje se razvilo glasovito Marijino trsatsko svetište. Da bi zbog gubitka nazaretske kućice utješio Hrvate, papa Urban V. poslao im je 1367. lijepu starinsku sliku Majke Božje, „Majke milosti“, koja se sve do danas na Trsatu štuje kao čudotvorna, a prema predaji naslikao ju je sveti Luka evanđelist. Danas se njezina iznimna umjetnička vrijednost pripisuje nepoznatom majstoru sjevernojadranskoga, mletačkoga kruga prve polovine XIV. stoljeća. Ikona se čuva u samostanskoj riznici, a replika, ovjenčana zavjetnim darovima, u bazilici, na srednjem, glavnom oltaru, odmah iznad svetohraništa, kao najveća dragocjenost trsatskoga svetišta.
Ikona je naslikana vodenim bojama na daski od cedrova drveta te je podijeljena na tri dijela okomito. Središnji i najveći dio ikone prikazuje lik presvete Bogorodice s Djetetom Isusom na desnoj podlaktici. Takav lik Majke Božje pripada tzv. tipu 'Bogorodice koja doji', odnosno 'galaktotrophouse'. Središnja ikona je karakteristična stara bizantska shema mlade majke koja doji Isusa što možemo vidjeti po tipološkoj okosnici i Marijinoj klasičnoj odjeći, no ona ne odiše bizantskim duhom jer nema plošnog tretiranja likova, a boja i mjestimični grafizmi likovima ne oduzimaju voluminoznost nego im je dodaju. Štoviše, Marijini obrazi su meko zaobljeni i zarumenjeni, a njezin pogled susreće se s pogledom promatrača. Bez obzira na sve to u njoj se i dalje nazire njezin stariji bizantski prauzor. U središnjem dijelu trsatskog triptiha dijete Isus je u polusjedećem stavu u kojem desnom rukom blagoslivlja, a lijevom rukom se podbočio na lijevom obrazu. Isusove oči su širom otvorene, a odjeća mu je kao u malo većeg djeteta. Djevica Marija ga podržava desnom rukom, a na lijevu Marijinu ruku Isus je postavio svoje nožice. Gospa nosi bogato ukrašenu crvenu haljinu s plaštem i prebačenim tamno plavim velom koji imaju zlatom izvezene rubove. Njezina glava nagnuta je malo u desno i ima velike, širom otvorene oči što je specifično u slikanju istočnjačkih Madona. Sa strane je na grčkom napisano: Mater Theu Jesu Hristu – Majka Božja Isusa Krista.
U gornjim polovicama triptiha prikazana su dva biblijska motiva. Najvažniji događaji iz povijesti spasenja – Navještenje (Utjelovljenje) s desne strane i Isusovo raspeće gdje uz križ stoje Djevica Marija i sv. Ivan apostol (Otkupljenje) na lijevoj strani. U donjim polovicama triptiha prikazani su svjedoci Crkve. Na desnoj strani su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao dok su s lijeve strane nepoznati biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej, mučenik, i sv. Stjepan, đakon. Umanjeni lik Djevice koja stoji uz raspeta Spasitelja (na desnom krilcu) slikan je kao pravo minijaturno remek-djelo gotičkog umjetnika dok je Djevica Marija na lijevom krilcu koja dočekuje Gabrijela arhanđela nalik Mariji na središnjoj ikoni pa djeluje poput umanjene, ali vjerne kopije središnjeg lika. Slikar tim oponašanjem, očito namjernim, želi skrenuti pozornost promatrača da je Djevica iz Navještenja ona koji doji Sina Svevišnjega (usp. Lk 1,32). Upravo taj prizor Navještenja želi skrenuti promatračevu pozornost na boravak Nazaretske kućice na Trsatu.
Knez Martin Frankapan sagradio je na Trsatu crkvu i samostan, a u samostan je 1453. doveo franjevce kao čuvare svetišta. I samostan i crkva bili su više puta dograđivani i povećavani. Trsatsko svetište s vremenom je postalo glasovito pa su Gospi Trsatskoj hodočastili Gospini štovatelji ne samo iz Hrvatske nego i iz svih okolnih zemalja. Na Malu Gospu, 8. rujna 1715. Godine, slika je u nazočnosti izaslanstva Hrvatskoga sabora, odlukom Vatikanskoga kaptola, okrunjena s dvije krune, što je prvi takav primjer zabilježen izvan Italije, a godine 1930. papa Pio XI. počastio je trsatsku crkvu naslovom manje bazilike (basilica minor).
Crkva Blažene Djevice Marije na Trsatu danas je poznato svetište i hodočasničko odredište. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi, a tu su i grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankapan i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta. Ispred trsatskog svetišta postavljena je brončana skulptura Ivana Pavla II, nazvana „Trsatski hodočasnik“, djelo akademskog kipara Antuna Jurkića. Veliki papa, istinski prijatelj Hrvata, posjetio je Trsat 8. lipnja 2003., a skulptura je otkrivena 10. svibnja 2005. U sklopu svetišta Majke Božje Trsatske otvoren je 5. lipnja 2008. i Pastoralni centar „Aula pape Ivana Pavla II.“
U dugoj povijesti trsatskog svetišta provlači se kao zlatna nit jedna jednostavna i sigurna činjenica: Gospa voli Hrvate i Hrvati vole Gospu. Hodočasnici dolaze na Trsat, ne samo na Marijine blagdane, nego svaki dan u godini i tamo svjedoče svoju vjeru, nadu i ljubav za Mariju i Krista Gospodina.
Marijo, Majko našeg Trsata
Što povrh divnog stanuješ mora,
Slave te srca vjernih Hrvata,Ti si nam divna žuđena zora.
Uresu divni carstva visina,
Zlaćana Zvijezdo našeg Trsata,
Ostani Majkom suznih nizina,
Kraljicom budi sviju Hrvata…
Marijo, Majko našeg Trsata,
Krunu ti daše vjekovi davni:
Kraljica budi i nama zlatna,
Međ’ nama budi prijesto tvoj slavni.
(Iz franjevačkog časoslova)