S Vučićem i sa Srbijom se surađivati mora, dok se s gospođom Dalić ne mora
Svega, svačega i svakoga smo se nagledali i naslušali u ovih četvrt vijeka naše samostalnosti, naročito u politici i to onoj na najvišim razinama. Bilo je tu svestrano visokoobrazovanih, multidisciplinarno sposobnih, stručnih, hrabrih, časnih, poštenih, istinoljubivih, vjerodostojnih ljudi, ali bilo je i onih koji su zalutali u to nužno potrebno, nekada časno, cijenjeno i poštovano područje ljudske djelatnosti, koje stvara uvjete, smjernice i plarformu za stvaranje, održavanje i imperativ boljeg i uspješnijeg života svakog pojedinca i cijele društvene zajednice.
Stanje u kojem se danas nalazimo dovoljno jasno govori i pokazuje kojih i kakvih ljudi je u politici bilo više, odnosno čije djelovanje je prevladalo. Sve smo siromašniji, sve smo bolesniji i sve manje nas ima. Izgubili smo dostojanstvo, nadu, osjećaj pripadnosti, vjekovni ponos, nacionalni dignitet i integritet, potonuli u osrednjost, pomirili se sa zlom sudbinom, oguglali na vrijeđanje, pognuli glavu pod ucjenjivanjem, podcjenjivanjem, marginaliziranjem i svođenjem na amorfnu biračku masu, koju oblikuju pojedini mediokriteti, prema svojoj ili stranačkoj ideji, uz svesrdnu potporu i utjecaj tuđinaca sa oba svjetska polička pola odlučivanja i nevidljivih gospodara svijeta, piramidalno ustrojenih, sa geostrateški i geopolitički raspoređenim sluganima, domaćim izdajicama, što za Judine škude prodaju svoju domovinu i svoj narod, na štetu nacionalnih interesa, čime se dovodi u pitanje opstanak Hrvata na ovim prostorima i suverenost države Hrvatske.
Što je tu je. Istraživanja i vrhunski stručnjaci bi to mogli adekvatno objasniti, analizirati i donijeti valjane zaključke. Mi obični ljudi možemo samo nagađati i odokativno, na temelju zdravog razuma prosuđivati. Ne treba bi Einstein, da bi se približno točno i dobro zaključilo. Neodgovorni, nestručni, samodopadni, samodostatni, nepošteni, nesposobni, licemjerni, prijetvorni i lažni pojedinci, koji su se našli na upravljačkim i odgovornim državnim funkcijama su nas doveli na rub propasti, sasvim svejedno s kojeg pola, lijevog, desnog ili iz centra, štogod taj centar predstavljao. Manje više svi su takvi jednaki. Čast pojedincima, koji su drugačiji. Bilo ih je premalo. Izgubili su se u općem grabežu, nacionalnoj izdaji, političkom trgovanju, nepotizmu, klijentelizmu, gospodarskom ortaštvu, svim mogućim korupcijama, slamnatom ustrojstvu vlasti, općem i sveopćem nepoštivanju ustava, kršenju zakona, naopakog morala, lažnog domoljublja, velikog hrvatstva, beskonačnom obmanjivanju, velikom nepoštenju, prekrajanju povijesti i stvaranju alternativnih činjenica, na kojima grade svoj rast, razvoj i uspon po političkoj, društvenoj i karijernoj ljestvici.
Ne bih nabrajala, niti se vraćala u prošlost. Dovoljno je bilo danas gledati i slušati “obranu” vladinog povjerenika za Agrokor i ministricu (čega sve ne) Dalić, na saborskom Odboru za gospodarstvo. Gospodina Ramljaka ne bih komentirala, zbog mnogo čega, a najviše jer me fascinira od samog početka. Ne, ne u onom žensko muškom smislu (nije moj tip), nego zbog njegove osobnosti i osobitosti. Rijetko se može naići na tako cool gospodina (tipa). Jednostavno ga ne možeš prokužiti. Znaš da “mulja”, ali nemaš čvrsti oslonac (upor) od čega krenuti, i valjane parametre za uhvatiti se i za bilo što dokazati, odnosno teško je razlikovati što je uzrok, a što posljedica u njegovu izvještavanju (slijedu misli), razlikovanju bitnog od nebitnog, odnosno logičkog od nelogičnog.
Kad je ministrica Dalić u pitanju, koja sama sebe smatra najstručnijom, najpametnijom, jedinom, nezaobilaznom i nužno potrebnom osobom, stručnjakinjom i eksperticom u spašavanju posrnulog Agrokora, državne ekonomije i cijele države, nema nikakve dileme kako je u pitanju najveća moguća bahatost, samodopadnost i samodostatnost, koja užasno iritira i stvara odbojnost, ne samo prema njoj, nego prema svim političarima, naročito prema aktualnoj vladi, unatoč tome što je na čelu vlade rijetko sposoban, svestrano obrazovan, vrhunski odgojen, europski nastrojen, moderan, ugodan oku i uhu, relativno mlad i obećavajuće perspektivan političar, svjetskog ranga, kojemu malo bahatosti ne škodi, jer nije bez pokrića, a i pokazao je kako nije nekakav anemični Šonjo. “Ja sam pisala lex Agrokor…”, neviđeno, neprimjereno, oholo, bezobrazno, primitivno, balkanski, bizantijski…, iz žirafskih visina pljucka po svima kraj sebe i cijelom narodu.
To je slučaj za stručnjake koje se bave društvenim znanostima, psihologijom, sociologijom, pedogogijom, andragogijom, teologijom, psihijatrijom, komunikacijom, dijalogom… Naročito je indikativan njezin nekontrolirani vrlo učestali smijeh u ozbiljnim situacijama, podrugljivim izrazi (verbalni i neverbalni), ruganje i ismijavanje slabije i nestručno (ekonomski, financijski) obrazovanih. Poznato je čak i laicima, zašto netko ima stalnu potrebu isticanja svoje izvrsnosti, obrazovanja, odgoja, vjere, podrijetla, društvenog statusa, pozitivnog prinosa državnoj stvari, nedostižne osobne vrijednosti, stručne nedostižnosti… To je uglavnom prikrivanje nekih osobnih mana i nedostataka, kršenja etičkih, društvenih, zakonskih, pravnih i ljudskih normi, ili primarnih i sekundarnih obilježja i osobina spola. Kako bilo da bilo, ministrica Dalić se najblaže rečeno neprimjereno i neprihvatljivo ponaša.
Prema njenom mišljenju, sa svojim iznadprosječnim kvalifikacijama, bilo bi dobro za nju i za nas, da ta takva ekspertica što prije ode tamo gdje su njoj slični i jednaki, jer isti ne mogu biti, u najviše i najveće svjetske korporacije i ustanove, gdje bi bila deseterostruko više plaćena, cijenjena i poštovana osoba, ideal i idol mladima, putokaz kako se brzo prestrojava i “penje” u karijeri, stječe veliko materijalno bogatstvo, koje nikada i nigdje, nikome ne će nadomjestiti, a kamoli zamijeniti duhovno bogatstvo, sreću, radost i ljubav prema drugom čovjeku. Ima u nas puno boljih stručnjaka i eksperata, od gospođe “ministarke” u svemu, samo nisu dobili šansu pokazati sebe, svoje umijeće, stručnost, ljudskost, prisebnost i prizemnost.
Kakvi god da jesmo, nismo zaslužili ovakvo podcjenjivanje. To je gore od pozivanja srbijanskog predsjenika Vučića u Hrvatsku. S Vučićem i sa Srbijom se surađivati mora, dok s gospođom Dalić se ne mora, baš ništa. Ona je sebi samodopadna, samodostatna, u svemu naj, naročito u izvođenju države iz krize uvjetovane Agrokorom, kojemu je godinama omugućavala nesmetan rast i razvoj u smjeru u kojem se kretao i neslavno potonuo. Bilo bi dobro, poželjno, djelotvorno i primjereno udovoljiti “ministarkinim” ocjenama same sebe, potrebi da uživa u sebi, daleko od prosječnih, normalnih, posebnih i izvrsnih ljudi, koje njeno ponašanje užasno iritira i vrijeđa.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više