Čovjek i šport (2)

Duh i tijelo

Umjetnici, znanstvenici i filozofi su od pamti vijeka tražili ili su se gubili u traganju za smislom harmonije duhovnih vrijednosti i tjelesnih izazova. Nema nikakvog smisla veličati duh i podcijeniti tijelo ili obrnuto. Naprotiv, smisao nastojanja je u pronalaženju uzajamne veze u kojoj bi valjalo biti jasno i neupitno da niti jedno tijelo nije moguće pokrenuti bez voljnog poticaja ili čovjekove želje da izaziva mišice ili ih potiče vježbom koja jača tijelo, a s njim postiže samopouzdanje i krijepi duh kako bi se postiglo geslo olimpizma: više, brže i jače. Ne samo u tjelesnom, već i u duhovnom smislu!

Tijelo i duh, čovjek i priroda, biologija i fiziologija, sociologija stvarnog i filozofija univerzalnog. Tko bi to mogao istražiti, dovesti u vezu ili razumjeti, do mjere koja će nam dati do znanja ili pokazati, što su tjelovježba i šport? Što su bili do razdoblja spoznaja humane genetike i što sada znače, kad je dešifriran genom i, kad nam u svjetlu bioloških činjenica čovjek sve manje postaje predmet spekulacije, a sve više predmet manipulacije s činjenicama u koje, sasvim sigurno, spada i sve ono što je do jučer bila klonirana ovca s imenom "doly" ili danas već pojava "kravljeg ludila" kao posljedica biološkog otpora prehrambenom nasilju čovjeka koji biljoždere hrani bjelančevinama životinjskog podrijetla. Jeli čovjek kažnjen bolešću ako konzumira meso neprirodno hranjenih biljoždera? Možda  priroda pokušava dovesti u sklad čovjekovu pohlepu za izobiljem? U ovom slučaju hrane, a u nekom drugom mišica što ih kultivatora tijela postižu umjetnim putom stvarajući "brda" mišica neprirodnom prehranom uz pomoć hormona farmakološke sinteze.

Čovjek kao biološka činjenica i njegova socijalna egzistencija je golemi prostor i bogato povijesno iskustvo kojim je tjelovježba prolazila različita stajališta o njegovom (čovjekovom) nastanku, razvoju i odnosima duha i tijela.

Od grčkog perioda koje je kulminiralo Periklovom Atenom i rimskim razdobljem augustovskih vremena u kojima je natjecanje bilo zabava za publiku što je dosezala patološke trenutke samom činjenicom  da je pobjednik bio poštivan ako je raskrvario ili po nuždi ubio protivnika obilježilo je razdoblje Rima za vrijeme Nerona koji se uspio uzbuditi tek kad je zapalio Rim. Jesmo li dosegli stupanj kojim individualnu tjelesnu slabost kompenziramo histerijom koja je sve prisutnija na masovnim okupljanjima u kojima prednjače stadioni?

Zašto je Car ukinuo olimpijske igre?

Do pojave spoznaja humane genetike dominirala je Darwinova teorija evolucijskog razvoja s pretpostavkama o precima što su bliski čovjekolikim majmunima. Međutim, danas pouzdano znamo da od majmuna može nastati samo majmun, baš kao što hraneći se istom hranom konji rasnih pasmina nikad neće promijeniti svoje biološke i radne značajke svojeg genetskog testamenta.

S današnjeg je stajališta nevjerojatno kako su se neki divili tjelesnim sposobnostima naših predaka, tobože, vrlo bliskih prirodi. Danas pouzdano znamo da je čovjek udaljavajući se od prirode i zahvaljujući boljim higijenskim uvjetima života i rada uspio iz desetljeća i desetljeće unaprjeđivati svoje fizičko zdravlje a s njim i športske rezultate. Da je ova konstatacija točna više od bilo čega svjedoči razvoj sportova i unapređivanje dometa u svim športovima i športskim disciplinama. Čovjekova biološka priroda određena je molekularnom strukturom DNK-a; ona je pokazala da je čovjek jedan drugom vrlo sličan, ali neponovljiv s obzirom na nasljedni program njegovih roditelja i njihovih predaka. Iznimka je samo par jednojajčanih blizanaca, koji su identični.

Bez namjere da se hvali tijelo i umanjuje duh i obrnuto, a u cijelom kontekstu postavljenih pitanja koja traže odgovor, tjelovježbu kao biološki proces i sport kao socijalni domet, valja isključivo gledati kroz čovjekovu potrebu prilagođavanja vremenu i prostoru namjerom da se pronađe mjera i da se definitivno napusti uvjerenje: što više radimo imat ćemo bolje rezultate.

Razmatranje tjelovježbe i športa u svjetlu bioloških činjenica je nužnost koja nameće redefiniranje brojnih pojmova, postupaka i zahtjeva u nastavi tjelovježbe, u sportskom treningu i u javnim aspektima zdravstva .U tom je smislu bitno ustanoviti relacije spram :

• zdravlja i tjelovježbe (športa);

• koristi i štete od izabrane aktivnosti;

• športa i nasilja nad njim i u njemu.

(Nastavak slijedi)

Željko Mataja