Ljudi se zgražaju i ne vjeruju svojim očima, ušima i razumu, kad vide, čuju i prosuđuju o onome što se svakodnevno odvija i događa na našoj političkoj sceni, naročito poslije parlamentarnih izbora i u pokušaju formiranja nove vlade.
Zoran Milanović: Ne, ne… Ja ne ću!
Kako nitko nema potrebnu većinu mandata logično je da se sastavi vlada proporcionalno osvojenim stranačkim mandatima, ali očito mi još za to nismo sazreli, iako se lijevi i desni gotovo u 95 posto slučajeva slažu u svemu što im članovi Mosta, odnosno njihov lider, uvjetuju i pomalo ih time ucjenjuju. Po nekima ispada, da su lijevi i desni upravo to što im Most predlaže imali u svojim programima. Vidljivo je da se svakodnevno djelomično ili u cijelosti odstupa od nekih sadržaja, reformi i prijedloga Mosta, odnosno da se u hodu njihova lista želja preslaguje, nadopunjuje ili sužuje po dnevnoj potrebi ili osjećaju pulsa bilo koje strane, s jednim jedinim ciljem dobivanja vremena. Pitanje je samo za koga se kupuje vrijeme. Predsjednica je požurila sa sazivom sabora i izbor predsjednika Sabora. To je njeno pravo. Gospodin Šeks je to više puta dobro objasnio i pojednostavio zakonsku odredbu, tako da je svatko razumije, kao što je i objasnio kako se za mandatara određuje ona osoba koja dokaže da ima većinu, najmanje 76 glasova potpore u saboru. Dakle, nikakva relativna većina tu nije odlučujuća i predsjednicu ne obvezuje relativna pobjeda na izborima. U Saboru se dogodilo nešto jako ružno i nedopustivo. Za cirkus, komedije, dramolete, drame, operete, opere i ostale akrobatske, glumačke i umjetničke izvedbe postoje određene institucije i prostori. Sabor to nije i ne smije biti ni u kom slučaju, nikada, ni kao institucija, ni kao prostor.
Rezultat 25-dnevnog pregovaranja, usuglašavanja, nadmudrivanja, podmetanja, iznuđivanja, trgovanja, ucjenjivanja, „slaganja“ konzultiranja u klauzuri i van nje je jučerašnji, dosad neviđeni, ali očekivani, događaj u Saboru, kada nije izabran predloženi i dogovoreni, barem po izjavama stranačkih lidera, kandidat za predsjednika Sabora. Nisam baš sigurna, je li poštovani gospodin profesor svjestan čemu se je izložio i čemu je poslužio. „Njegovi“ ga nisu podržali. Kažu da je takav bio dogovor. Čemu onda ova farsa? Uz put se čuje kako su i druge dvije stranke imale svoje kandidate. Zašto nisu izašle s njima? Jedan od njih čak nije niti prisustvovao tom skupu. Pa nismo mi stvarno toliko glupi, da ne vidimo u čemu je stvar. Čini mi se da se igramo politike i da se igramo s državom i demokracijom u koju se svi zaklinjemo. Kakva je to demokracija u kojoj se ne poštuje glas naroda? Od izborne noći, u kojoj su već bili vidljivi rezultati izbora, svakog pojedinog dana i noći, se mešetari, trguje, kupuje, ucjenjuje i nastoji doći do veličanstvenog broja 76, s čime bi se otrčalo na Pantovčak.
To se radilo i prije, ali u manjoj mjeri, sofisticiranije i suptilnije. Nitko, osim gospodina Sabe, za to nije nikada,odgovarao, što baš nije eksplicitno jasno i uvjerljivo. Sjećamo se svih onih silnih pretrčavanja, prestrojavanja, trgovanja i uhljebljivanja, što su pratili svake izbore, naročito parlamentarne, čak je u narodu takav način ponašanja imenovan kao specifičan pravac – jurlinizam. Činjenica je da više nitko nikome ništa ne vjeruje. Pregovara se sa svih strana s figom u džepu. Pri tom se ipak jasno vidi i spoznaje tko su profesionalci, a tko amateri. Profesionalnom limaru ćeš ipak radije dati „izravnati“ lim na autu i pofarbati ga, nego amateru, koliko god se on hvalio svojim poštenjem i jeftinoćom. Neke od predloženih reformi su reformska vlada, vlada stručnjaka, vlada spasa, vlada u kojoj bi bile sve tri stranke (nebitno u kojem omjer)… i još neke kombinacije, referme u svim značajnim područjima i resorima rada i djelovanja.
Znalci kažu kako mnoge od tih predlaganih reformi nemaju nikakva smisla, ili je to već napravljeno, ili je u tijeku, ili bi bilo više štete nego koristi, pogotovo u demografskom smislu. To dovoljno pokazuje kako inicijatori nemaju pojma o čemu govore, dok oni drugi to znaju i zato na sve pristaju. Ta i takva igra može trajati unedogled. Ustavotvorac kaže tako dugo dok ne ugrozi vitalne dijelove života, odnosno dok ne se ne nazre početak ustavne krize. Kome je to u interesu? Prosudite sami. Tko je toliko željan biti broj jedan u svemu, da makar na par dana bude „apsolutni“ gospodar svega i svačega u državi? Isplati li se to? Je li se smije i može igrati s državom i demokracijom, odnosno s narodom.
Novi izbori koštaju. Demokracija je skupa i rađa se u „krvi i bolovima“, ali taj stadij smo prošli. Naša demokracija je mlada, ali je dovoljno stasala da se može razvijati i opstati. Sve one koji to onemogućavaju trebalo bi maknuti s političke i javne scene. Ovim zadnjim izborima je to dijelom učinjeno, ali ne na najbolji mogući način, jer su došli neki krivi, koji misle kako su oni jedini pravi i nužno potrebni za opstanak demokracije, naroda i države. Način na koji djeluju i ponašaju se mi liči na nekakvu dogovorenu demokraciju, koja je nastala silovanjem i ucjenjivanjem. Takva demokracija nam ne treba. Takvo nešto ne stvaraju „etični i stručni“ pojedinci ili konstrukti, napravljeni s brda i s dola, pojačani eminentnim stručnjacima, koji tobože obećavaju željeni napredak i boljitak za sve.
Ne znam, možda se varam, kad mislim da ne može i ne zna netko, tko je u svom selu, mjestu, gradiću, općini ili čak i županiji donosio odluke o asfaltiranju sokaku, gradnji vrtića, uvođenju kanalizacije, prodaji lokalnog zemljišta, ustupanje u najam društvenog prostora, otvaranje područne ambulante, školskog igrališta, parkinga, prostora za izvođenje pasa u šetnju… jednako vrijedno i samostalno odlučivati na nacionalnoj razini, državnim i državničkim poslovima. Kako bilo da bilo. Tu smo gdje jesmo. Od pregovaranja očito je, ništa novo, učinkovito i na putu prema cilju: slaganju nove legitimne vlade. Na predsjednici države i Saboru je da odluče kada će raspisati nove izbore. Namjerno neću reći ponovljene izbore, jer će to biti sasvim drugačiji izbori,po mnogo čemu. Rezultati ne će biti niti približno jednaki. Treba nagraditi, osuditi i kazniti sve aktere, koji su do novih izbora svojim djelovanjem, nemogućim zahtjevima, ucjenjivanjem igranjem i „slaganjem“ doveli.
Da bi se to učinilo i time postigao pravi izbor pojedinaca i odredio broj mandata svakoj političkoj opciji, bilo bi dobro, poželjno, primjereno i učinkovito, da na te izbore izađe što biše birača, kao i da oni glasuju isključivo po svojoj savjesti, ne slušajući svjetovne i duhovne skrbnike za pojedinca, narod i država. U suverenoj, slobodnoj, samostalnoj, suvremenoj, civiliziranoj, kulturnoj i demokratskoj državi,osobna sloboda i pravo glasa svakog pojedinca, bi trebali odlučiti tko će biti na vlasti iduće četiri godine, a ne nekakva dogovorna demokracija na raznim i različitim klauzurama.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više