Kritičari zajednice istaknuli su da bi ovo rješenje produžilo vrijeme putovanja i onečišćenje, što je suprotno cillju plana da se uhvati u koštac s klimatskim promjenama
Stanovnici grada Zagreba još u travnju 2022. saznali su „radosnu“ vijest iz Europske komisije: Grad Zagreb je jedini hrvatski grad među 100 izabranih europskih gradova u misiji Europske unije za klimatski neutralne i pametne gradove do 2030. godine.
U priopćenju ove vijesti između ostalog navedeno je sljedeće: „Za projekt „NetZeroCities“ („NetoNulaGradovi“ – odnosi se na neto nula emisije ugljikovog dioksida) biti će izdvojeno 360 milijuna eura iz programa Obzor Europa za razdoblje 2022.-2023. kako bi se zacrtale potrebne inovacije za postizanje klimatske neutralnosti do 2030.“
U travnju ove godine Danijela Dolenec, zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba, za HRT je izjavila kako žele ostvariti projekt „15-minutnog grada“: „U planu zagrebačke gradske vlasti je da pojednostavi i skrati putovanje građanima do pojedinih sadržaja u gradu koliko je to god moguće. Cilj je da građani ne moraju autom ići do vrtića, škole, tržnice ili doma zdravlja. To bi značilo da je svakom građaninu u svakoj gradskoj četvrti dostupan navedeni sadržaj i do njega je moguće stići pješke u svega 15 minuta hoda.“
Što se zapravo krije iza projekta „15-minutni grad“?
U zabludi je svatko tko je uvjeren da se radi o zaštiti života na našem planetu Zemlji. A i zelena energija nije ni izbliza tako zelena kako ju „Zeleni“ i ostali zagovaratelji predstavljaju u javnosti – o čemu sam također ranije pisala.
Početkom veljače ove godine projekt „15-minutni grad“ dospio je na naslovnice medija, potaknut kontroverzom oko planova Okružnog vijeća Oxfordshirea u Ujedinjenom Kraljevstvu za plan „filtriranja prometnih filtera“ – smanjenje upotrebe automobila kao dio razvojne strategije grada Oxforda do 2040. godine.
Prema tom planu filtriranja, Oxfordshire će biti podijeljen u šest okruga. Počevši od 2024., stanovnici će se moći (čitaj: smjeti) voziti unutar svojih susjedstva, ali će kamere (!) za prepoznavanje registarskih pločica kažnjavati privatne automobile sa 70 funti ako prođu ‘filtar’ bez dozvole. Vozila poput bicikla i javnog prijevoza biti će izuzeta.
Stanovnici će moći podnijeti zahtjev za dozvolu za vožnju kroz filtere do 100 dana godišnje, a stanovnici koji žive izvan zona mogu podnijeti zahtjev za dozvolu do 25 puta godišnje. Filtri će raditi svakodnevno od 7 do 19 sati.
Okružno vijeće priopćilo je da plan nije namijenjen prisiljavanju stanovnika da ostanu u svojim susjedstvima, već rješavanju prometnih gužvi tako što će „pješaćenje, biciklizam, javni i zajednički prijevoz učiniti prvim prirodnim izborom.“
Kritičari ovog plana prikupili su tisuće potpisa na peticije protiv plana. Plan je također izazvao nekoliko prosvjeda, a lokalni radnici govorili su u tisku.
Za zabrinute radnike koji svakodnevno prolaze nekoliko okruga kako bi došli na posao, vijeće je predložilo da koriste manje središnju rutu kao što su obilaznice izvan središta grada.
Kritičari zajednice istaknuli su da bi ovo rješenje produžilo vrijeme putovanja i onečišćenje, što je suprotno cillju plana da se uhvati u koštac s klimatskim promjenama.
Sukob oko plana postao je međunarodni. Polarizirajuće figure poput autora bestsellera Jordana B. Petersona tweetale su da je plan „najgora zamisliva perverzija“ ideje da bi gradovi trebali biti prohodni, a Piers Corbyn otišao je na sastanak Gradskog vijeća Oxforda kako bi prosvjedovao. A članovi gradskog Vijeća prijavili su da su uznemiravani.
Glavne medijske organizacije, uključujući The Guardian, Reuters, PolitiFact, USA Today, The Times i BBC, odlučile su podržati lokalnu politiku i diskreditirati neslaganje kao „teoriju zavjere,“ ukazujući na neke pretjerane „online“ tvrdnje da će ljudi silom biti ograničeni na svoje okruge (kotare).
Međutim, koncept „15-minutnog grada“ izazvao je široku zabrinutost javnosti izvan Oxforda, osobito među sve veći brojem ljudi zabrinutih prijedlozima politika koje promiče Svjetski ekonomski forum (WEF) a koji uključuju široku provedbu ekoloških i urbanih politika odozgo prema dolje, kao što se može vidjeti na Twitteru, u brojnim člancima i video zapisima. Članovi Svjetskog ekonomskog foruma raspravljali su o mnogim takvim politikama na siječanjskom sastanku u Davosu (2023.).
Što je 15-minutni grad?
Tijekom lockdowna odnosno karantene ili zatvaranja zbog pandemije COVID-19, glavni mediji, urbanisti, Ujedinjeni narodi i tzv. developeri – mnogi od njih povezani sa Svjetskim ekonomskim forumom (WEF), počeli su promovirati 15-minutni grad kao novi urbanistički prijedlog da se gradovi redizajniraju u decentralizirane mikrogradove (?) u kojima ljudi mogu upoznati svoje potrebe za život, rad i igru unutar 15 minuta hoda od svog doma.
Izraz ’15-minutni grad’ skovao je profesor Carlos Moreno sa Sveučilišta Sorbonne, poznat i kao pionir „pametnog grada“ – grada opremljenog velikim kapacitetom za digitalni nadzor umjetne inteligencije (AI).
Prof. Moreno je prvi popularizirao ideju 15-minutnog grada koja se često povezuje s pametnim gradom, i to u svojem govoru na TED-u u listopadu 2020.
Zagovornici 15-minutnog grada govore da je koncept samodostatne četvrti star i kako su gradovi zamišljani prije automobila.
To je uglavnom poanta, prema zagovornicima koncepta koji tvrde da je smanjenje emisije ugljika radi usporavanja klimatskih promjena u središtu koncepta 15-minutnog grada.
Graditi (gradove) bolje?
U ožujku 2021. „The Guardian“ je izvijestio da su karantene (lockdown) dovele do neviđenog smanjenja emisija ugljika od 7 posto u 2020. godini, barem u zemljama s visokim dohotkom. Članak je upozorio da će se po završetku karantene stope emisija brzo oporaviti.
Ekvivalentan pad emisija bio bi potreban svake dvije godine (!) kako bi se ostalo unutar sigurnih granica globalnog zatopljenja prema navodima dr. sc. Corinne Le Quéré, autorice studije citirane u članku i suradnice Svjetskog ekonomskog foruma (WEF).
Dr. sc. Dave Reay, predsjedatelj Upravljanja ugljikom i obrazovanja Fakulteta za geoznanost na Sveučilištu Edinburgh, za „The Guardian“ je izjavio da je dužnost zemalja „bolja izgradnja“ – što je i slogan Svjetskog ekonomskog foruma.
Različiti globalni akteri počeli su zagovarati 15-minutni grad kao način da se postigne smanjenje emisija: „smanjiti emisije i poboljšati kvalitetu života stanovnika,“ kako je navedeno u Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (United Nations Framework Convention on Climate Change, UNFCCC).
Institut Aspen (Aspen Institute) odžao je panel o konceptu. Pandemija COVID-a stvorila je priliku za redizajniranje gradova, tvrdili su: „Inovacija se često rađa iz krize, a razvoj gradova nije iznimka od tog pravila. Urbanisti, programeri, građanski čelnici i poduzetnici imaju priliku iskoristiti ovaj trenutak neizvjesnosti tijekom pandemije COVID-19 i ponovno osmisliti život u urbanim sredinama.“
Mike Haigh, tadašnji izvršni direktor konzultantske kompanije Mott McDonald, a sada predsjedatelj WEF-ove Grupe upravitelja industrijskom infrastrukturom (WEF Infrastructure Industries Governors Group) u rujnu 2021. govorio je na panelu WEF-a o 15-minutnom gradu: „Mislim da je COVID napravio razliku. Ljudi govore o pandemijama kao velikim akceleratorima trendova koji su se već događali. Ako mislite na klimatsku krizu… sve su se stvari ubrzale u posljednjih 18 mjeseci, pa je to dobro jer mislim da postoji pravi pokretač za 15-minutni grad.“
UNFCCC je predložio koncept kao snažan model za „život nakon COVID-a“ kako bi se pomoglo u postizanju klimatskih ciljeva Pariškog sporazuma (Paris Agreement).
A u ožujku 2022. Svjetski ekonomski forum (WEF) je objavio članak u kojem se tvrdi da bi model bio odlučujući za suočavanje sa šokovima uzrokovanih „klimatskim promjenama i globalnim sukobom.“
Govoreći o izolaciji (lockdown) Lisa Chamberlain, autorica WEF-a, izjavila je kako je pandemija toj ideji dala novu važnost.
Upozorila je da bi provedba ideje zahtijevala žrtvu ili „kreativno uništenje izazvano tehničkom revolucijom,“ ali gradovi koji se ne redizajniraju na ovaj način „snažno će se boriti.“
Chamberlain je locirala korijene načela 15-minutnog grada u konceptu „eutopije“ (utopije) iz 19. stoljeća, gdje je grad „dobro mjesto“ bez „novčane plaće.“
Medijske kuće i sveučilišni istraživački blogovi diljem svijeta objavili su tekstove o prednostima 15-minutnog grada – te su čak uputili neke potencijalne kritike.
Na primjer, dok slika 15-minutnog grada „živi-radi-igraj“ može evocirati ideje ekonomske elite, planeri poput Roberta Steutevillea tvrde da zapravo ljudi s niskim primanjima imaju najviše koristi od toga što su sadržaji u blizini (tj. samo 15-minuta hoda od doma).
(Svršetak u sljedećem broju)
