Predstavljen zbornik domoljubnih pjesama Domosnovlje u verigama
Bratovština sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići i Ogranak Matice hrvatske Grude priredili su sedmu Likovnu koloniju „Zvonko Bušić Taik – 32-godišnji uznički san o slobodnoj domovini Hrvatskoj”.
Sjećanje na Zvonka Bušića Taika u njegovoj rodnoj Gorici ne blijede ni nakon njegova odlaska s ovoga svijeta. I prije, dok Zvonko bijaše u zatvoru, u Gorici, u Grudama, u Zagrebu i u Imotskom, Bratovština sv. Stjepana Prvomučenika Gorica – Sovići i Matica Hrvatska – ogranak Grude i poneke druge udruge najmanje su se jednom godišnje okupljale da bi dali podršku Zvonku Bušiću Taiku. Tako se nakon Zvonkove smrti rodila ideja da mu se u znak zahvalnosti za svu žrtvu u njegovu rodnom mjestu Gorici organizira Likovna kolonija. Otvorenje i trodnevno sudjelovanje na Likovnoj koloniji redovito prate druga kulturna zbivanja domoljubnog sadržaja.
Četverodnevni program počeo je u srijedu, 23. kolovoza 2023. u Galeriji u staroj kapeli u Gorici otvorenjem kolonije i izložbe slika Antuna Borisa Švaljeka. U programu su sudjelovali: Julienne Eden Bušić, fra Marin Karačić, fra Jozo Grbeš, Mladen Begić i Anđelko Mikulić. U glazbenom dijelu programa nastupila Marijana Pezo uz gitarsku pratnju Anđelka Nikolića Đela, a program je vodila Marija Prlić.
U parku ispred starog župnog dvora u Gorici u petak, 25. kolovoza 2023. predstavljen je zbornik domoljubnih pjesama „Domosnovlje u verigama“ epskih i lirskih pjesama sedamdesetak autora iz Hrvatske, BiH i svijeta.
Knjiga je izašla u povodu 10. obljetnice smrti Zvonka Bušića (1946-2013), koji je zbog otmice zrakoplova i borbe protiv totalitarnog jugoslavenskog režima odslužio 32 godine u američkim zatvorima. Knjigu je priredio Mladen Vuković, a nakladnici su ogranci Matice hrvatske iz Imotskoga i Gruda. Gotovo polovica pjesama su prvotisci. Pogovor je napisao Damir Pešorda, a zanimljivo je da je prvi put u povijesti hrvatske književnosti u izbor uvrštena i pjesma koju je o Bušiću napisala Umjetna inteligencija.
O knjizi su govorili Mario Bušić, fra Ante Marić i Mladen Vuković, svima je zahvalila Taikova supruga Julienne Eden Bušić. Zatim su svoje stihove iz knjige govorili Anica Anka Bodrožić, Mate Buljubašić, Nađan Dumanić, Frano Livajić, Jerko Mandurić i Anita Martinac. U glazbenom dijelu programa pjevale su Marija Prlić i Marija Bušić, a program je vodila Marija Prlić.
Priređivač Mladen Vuković piše o „Cvijetku u verigama vječnosti“: „Sjedinjene Američke države imaju dva predsjednika Busha, Hrvatska dva mučenika Bušića, na početku abecedarija hrvatskog žrtvoslovlja. Ante Bruno i sedam godina mlađi Zvonko, najslavnija su domoljuba i mučenika iz toga hrvatskog roda kojega imotsko-bekijska granica već tri stoljeća dijeli na dvije carevine i države. Obojica odoše prerano hitcima, jedan od udbaškog, drugi od vlastitog….
Godinama prikupljajući pjesme posvećene Anti Brunu Bušiću za poetsku spomen knjigu Ante Bruno Bušić / bard i mučenik hrvatskog državotvorja, (Imotski 2008.) nailazio sam i na pjesme nadahnute domoljubnim snom Zvonka Bušića Taika, koji se tog 2008. Ljeta Gospodnjeg vratio u Hrvatsku, nakon više od 32 godine provedene u američkim tamnicama.
Taikov zatvorski broj 03941-158 prerastao je u znak trpnje i dosanjane pobjede koja je nadahnjivala peroljube da stihom zahvale i počaste legendarnog hercegovačkog uznika Taika, a posebice nakon njegove tragične smrti 1. rujna 2013. godine. Kolege su mi dostavljale te pjesme, a iz obiteljske zbirke, Zvonkova životna družica… Tako je kucnuo čas da u prigodi desete obljetnice Taikove smrti objavimo ovaj zbornik domoljubnih stihova umakanih u neponovljivu žrtvu i slobodosnovlje hrvatskoga intelektualca koji je najduže bio sasužnjen iza teških rešetaka prve svjetske velesile.
….No, ni odslužena kazna, ni krvavi slom totalitarističke države Jugoslavije zbog koje je progonjen, u demokratskoj (ali nelustriranoj) Hrvatskoj nije dozrelo objektivno i realno sagledavanje životne misije Zvonka Bušića, koji je za neke ljevičarske političare i kolumniste u našim srednjostrujaškim medijima i dalje ostao terorist, dok istodobno SDP-ovi gradonačelnici imaju tetoviranu nadlakticu, a brojni pisci i aktivisti nose majice s likom kontroverznoga južnoameričkog marksističkog revolucionara Ernesta Che Guevare. Bušić je neizravno odgovoran za slučajnu smrt jednog čovjeka, a Che Guevara za ubojstvo (i po zapovjednoj odgovornosti) više od stotinu ljudi.
Ova zbirka domotužja je literarni pokušaj da se pristrane i navijačke nepravde dokinu. Izbor stihova otvaraju tri suvremene duže epske životopisne pjesme koji su naši pučki pjesnici i Taikovi zemljaci spjevali za vrijeme tamničenja i odmah nakon njegove smrti, u narodnom desetercu (dijelom u nedosljednoj zavičajnoj i(je)kavici i interpunkciji). Prvu je u 60 stihova spjevao Mile Krajina, odmah po završetku Domovinskog rata, 12 godina prije puštanja Bušića na slobodu. Druga iz pera Žarka Galića Andre u 383 stiha opisuje i nekoliko šaljivih zgoda iz Bušićeva djetinjstva, a treća, najduža i umjetnički mnogo uspjelija autora Frane Mikulića Jukića, nastala na izravni Taikov poticaj, ima čak 1132 stiha (tek petstotinjak manje od najdulje hrvatske usmene epske pjesme „Kako je Ilija Primorac postrijeljao ženine prosce“, 1635 stihova) te su u nju ucijepljeni i Zvonkovi stihovi iz pisma majci Ivi iz američkog zatvora. Dio te pjesme javno je 2021. odguslio Ilija Sliško iz Ljubuškoga te objavio na dva CD nosača zvuka u trajanju od 120 minuta.
Slijede rodoljubne lirske pjesme (premda i u nekima od njih ima epskih tragova) više od šezdeset autora nastale u proteklih tridesetak godina u Hrvatskoj i inozemstvu, a do nekih posvećenih Taiku zasigurno nikad ne ćemo doći unatoč svemoći brojnih pretraživača mrežnih stranica i blogova. Neke od pjesama su u međuvremenu objavljene u knjigama i na portalima (primjerice pjesma Nikole Šimića Tonina čak osam puta), izvori su navedeni ispod pjesama, a sve ostale su prvotisci u ovoj spomen knjizi i ima ih gotovo pola u klasičnom i suvremenom slogu, slobodnom metru i sroku, sonetu i akrostihu. I poetski naturščici i nagrađivani poete kriknuli su stihom što Taikov „posljednji i jedini hitac“ nije probudi poslovičnu hrvatsku šutnju, ne slivši se u jerihonsko trublje za novi iskorak u gradnji Lijepe nam Naše. Poštovan je autorov rukopis (nekoliko je pjesama na korejskom, ili osobnom pravopisu, primjerice N. Uglešić) te su ispravljene samo očite tiskarske pogreške. Na koncu je prvi put u jednoj hrvatskoj knjizi poezije uvrštena i Umjetna inteligencija (ChatGPT), zamoljena da napiše pjesmu posvećenu Taiku, koristila je sve provjerene metafore, ali kako nema ljudske osjećaje, u tim stihovima se ne osjeća plač duše, miris kušnje žrtvovanja za Domovinu, sraz platonske ljubavi i sloma ideala, drhtaj srca i ushit kad zatitra crveno-bijelo-plava mila trobojnica…
Ovim poetskim molitvama priložene su slike nastale na šest održanih likovnih kolonija „Zvonko Bušić Taik -32. godišnji uznički san o slobodnoj Domovini Hrvatskoj“, koju od 2017. Početkom rujna priređuje Ogranak Matice Hrvatske u Grudama i Bratovština sv. Stjepana Prvomučenika Gorica Sovići, koju je do sada pohodilo pedesetak likovnih umjetnika iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine.
O održavanju humanitarne Likovne kolonije u znak sjećanja na Taika, najbolje je napisala, u svom tekstu kojim je otvorena kolonija 2022. godine Zvonkova supruga Julienne Eden Bušić.
„Dragi prijatelji!
Često sam pisala i govorila o sjećanju, o kojem je Ciceron razmišljao ne samo kao o riznici brojnih podataka, nego kao i o čuvaru i održavatelju zdravog uma. A po filozofu Shopenhaueru, s kojim se također slažem „ludilo je prekinuta nit pamćenja“. Kada je prekinuta naša sposobnost prisjećanja i povezivanja proteklih događaja koji nam daju osjećaj kontinuiteta postojanja (i koji nisu samo „priče“), naš se „zdrav razum“ odmah dovodi u pitanje.
Zamislite na osobnoj razini da ste izgubili sjećanja na svoje voljene, na djetinjstvo, na sva vlastita iskustva koja ilustriraju tko ste bili i koja su utjecala na oblikovanje vaše osobnosti. Sjećam se dirljive Taikove priče iz njegova djetinjstva o nekom čovjeku iz Gorice koji je prodavao svojeg magarca. Jednog potencijalnog kupca prodavatelj je pitao puši li. Iznenađeni kupac mu je odgovorio da ne puši. „Zaboravite onda“, rekao je vlasnik magareta. Moja se životinja mora s vremena na vrijeme odmoriti, a nepušač bi je samo tjerao čitav dan bez predaha!“ Jer, pušač bi i magarcu omogućio odmor kad bi zapalio…
Zvonko je tu uspomenu često prepričavao, kao primjer velike čovjekove dobrote, iskazane i prema magarcu. Zvonko je za života doista bio dobar prema drugima. Nije se time hvalio, o njegovim velikodušnim djelima čula sam isključivo od drugih. Naime, on je bio uvjeren da činjenje dobroga ne smije biti radi samohvale ili samouzdizanja.
Čitav Taikov život bio je niz velikodušnih djela bez predumišljaja. Nije ih činio da bi ga hvalili, da bi time hranio vlastiti ego, nego u duhu davanja, služenja, žrtvovanja sebe za opće dobro. I zbog toga je važno prisjetiti se, ne samo Zvonka, već svih onih koji su tijekom naše tragične povijesti činili dobro. Zbog toga je važno svake godine održavati i ovu likovnu koloniju i nogometni turnir u čast ratnika kao što su Blago Zadro i drugi, ili po našim herojima imenovati ulice, organizirati neka druga događanja njima u spomen. Jer, dragi prijatelji, mrtvi žive u sjećanju živih. To znači da oni žive u nama i po nama. Ako umru u nama, nestali su zauvijek. Zbog toga od srca vam svima velika hvala što na ovom mjestu ponovno odajete počast svojem sumještaninu, što ga se sjećate i volite. Sigurna sam da je Taik večeras s nama.
Puno vas volim i pozdravljam – vaša Julie!
Manifestacija je završena u subotu, 26. kolovoza 2023. u podne otvorenjem izložbe radova nastalih na ovogodišnjoj koloniji. Voditelj Likovne kolonije je akademski slikar Anđelko Mikulić.
