Izložba ‘Intuicija’ Alme Čače, Karin Grenc i Tee Morić Šitum
Izložba „Intuicija“ triju autorica Alme Čače, Karin Grenc i Tee Morić Šitum otvorena je u petak, 12. siječnja 2024. u Sveučilišnoj galeriji u Splitu. Kustosica izložbe je Vanda Franičević.
Ovaj susret triju umjetnica, Alme Čače, Karin Grenc i Tee Morić Šitum, a na temu intuicije, zasniva se na kontinuitetu razmjene likovnih iskustava i svojevrsnom prožimanju najnovijih ciklusa umjetničkog stvaralaštva u 2023. godini. Sama riječ „intuicija“ dolazi od latinskog izraza u značenju za „gledanje“, „zrenje“ odnosno „umjetničko sagledavanje stvarnosti“. Koristeći se načelom intuitivne tradicije, međusobno udaljene izričaje umjetnice su približile nadopunjavajući se gotovo jednakim pogledom na svijet i pozivajući se na ženski princip. Ovime je formiran posve fluidan smjer, a koji se zasniva na prisutnosti znatno reducirane vizualne forme (slike, slikarske instalacije i kolaža te montaže prema modelu asamblaža ili ready-made događaja).
Izložba „Intuicija“ nastala je kao nagovještaj današnjice i sutrašnjice u likovnoj umjetnosti, a s ciljem uprizorenja novih ili drugačijih likovnih rješenja.
Stvarajući jednu likovnu priču, Alma Čače poseže za prirodnim materijalima, pa sama izrađuje „kistove“ od različitog drva i mediteranskog bilja, ili pak od vlasi kose, a slika akrilom i laviranim tušem na rižinom i japan-papiru te bugačici. Pri razradbi teme, motiv svodi na fotografski detalj. Slikajući vrlo apstraktno, postepeno razvija kompoziciju morske obale i raznolikošću kompozicijskih rješenja potiče živost u prikazivanju krajolika morskog zavičaja.
Svoj izričaj Alma zasniva na jedinstvenom odnosu svijetlo-tamno u prikazivanju vječnog, unutrašnjeg pokretača u čovjeku. Njeno slikarstvo odiše drevnošću otočnog svijeta, a prema ideji koja se nadaleko čuje i koja mahom oplemenjuje umjetničin spoznajni svijet. Ovdje je riječ o snazi volje na čemu počiva kako tradicionalno tako i moderna civilizacija. Prisutnost ovog stvaralačkog duha umjetnica uzima s opreznošću, jer može to biti i kakav nemiran duh otuđenja kao što su sanjarenja i zanesenjaštvo, pa i osjećaj nestajanja ili udaljavanja od vlastite biti. Ipak, ovako intuitivno ostavljanje traga u fragmentima umjetničkog rada djeluje kao pohranjeno sjećanje koje odiše radošću i ukazuje na sretan i dupkom ispunjen život. Pritom se prisjećamo svijeta i običaja naših baka i djedova i zaboravljamo (ili jedni drugima opraštamo) ono što smo doživjeli kao kakve društvene konvencije kao što je stereotipna uloga žene u društvu. Motiv otoka Almu oslobađa od pukog traganja za kakvom idealnom formom, kompozicijom, oblikom ili svrhom, te je usmjerava prema prirodnosti umjetničkog dijela u nastajanju.
Svoj umjetnički rad Karin Grenc zasniva na preoblikovanju maritimnog svijeta Mediterana. Polazeći od njenih „drvolikosti“ kao alegorija mora, sada pak svjedočimo obradi srcolikog drva u alegorizaciji slobode duha.
Mijenjajući volumen i plastičnost predmetima iz prirodnog okružja, Karin oblikuje trodimenzionalne predmetne kolaže tehnikom asamblaža ili jednostavno postavlja kulturne produkte u umjetnički prostor galerije kao primjerice pseudo ready-made model bilježnice. Riječ je o konceptu obnovljene likovnosti koja pripada neutralnom svijetu umjetnosti i svjedoči o različitim oblicima izvan umjetničke pojave. Drugim riječima, smionim jezikom umjetnosti iskazana je kritika potrošačke kulture i „pretjerana“ estetizma, što je postignuto ukazivanjem na sveprisutnu industrijsku stvarnost.
Bijeg je to u jedinstveni likovni svijet
Bijeg je to u jedinstveni likovni svijet čije duhovno značenje vrvi idejama od kojih svaka predstavlja određenu refleksiju, odnosno životne mudrosti. U tom smislu mladi i njihov svijet podložni su opasnostima od zapadanja u duhovno ropstvo, a otud težina stvaranja i rasta u modernoj društvenoj zajednici. Stoga smo pozvani spoznati svijet – spoznati sebe i vlastite mogućnosti – a u nadi za pronalaskom višeg smisla ili kakvog duhovnog umijeća kao što je ljubav prema prirodi.
U novijem ciklusu, geneza slikarskog izričaja Tee Morić Šitum počiva na motivu cvijeća u vazi kao trivijalnog arhetipa Prirode. Riječ je o neprikazivačkom slikarstvu otvorene, apstraktne forme. Slikarica kompoziciju gradi dajući boji oblik i konačnu formu, a pritom se služi klasičnim postulatima u tehnici ulja i akrila na platnu. Postupnim obogaćivanjem kompozicije, izviru različiti elementi slike kao modifikacije svjetla (boje) ili zvuka (tonova).
Prema kazivanju umjetnice, riječ o igri plohe i odnosa između dviju ili više boja i optičkih fenomena koji se tada događa kao rezultat komplementarnog kontrasta, a sukladno odnosu toplo-hladno i svjetlo-tamno. Ovo slikarstvo je doživljeno kao živa umjetnička forma i nastalo je potpuno meditativno na likovnom putu femininosti ili feminizma. Njegove mekane, nježne forme odišu zaigranošću i infantilnošću te potiču ljepotu i draž življenja, a imaju plemenitu svrhu duhovnog buđenja. Čisti, reducirani motiv cvijeta za koji umjetnica crpi inspiraciju iz same Prirode simbolizira posvemašnji sklad i ukazuje na jedinstveno čuvstvo nepobitne prirodnosti. Teino organsko, živo slikarstvo sadrži unutarnji glas koji pripovijeda o ljubavi prema Prirodi i svim živim bićima u njoj, te problematizira naš utjecaj na ovaj planet.
Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2024. godine.
