Opterećenja zajednica i biološke raznolikosti izazvana krizom toksičnog onečišćenja često se zanemaruju
U drugoj polovici veljače ove godine, Corporate Europe Observatory izvjestio je o tajnom sastanku dužnosnika Europske unije s predstavnicima Big Toxics, kako se nazivaju vodeće korporacije kemijske industrije.
Iako u javnosti ima vrlo malo informacija o lobističkom događaju Big Toxics, Europski industrijski dogovor se puno prati. Ovo dolazi usred mnogih prekršenih obećanja Zelenog dogovora (Green Deal), uključujući smanjenje i zamjenu opasnih tvari koje djeluju štetno na zdravlje i okoliš odn. ekosustave.
U svom obraćanju Europskom parlamentu u siječnju ove godine, belgijski premijer Alexander De Croo predložio je industrijski sporazum za industriju kako bi joj pomogao razviti “zeleno gospodarstvo” i natjecanje s Kinom i SAD-om.
Međutim, prijedlog De Crooa za novi industrijski sporazum je problematičan jer uključuje lažna rješenja za klimatsku krizu kao što su hvatanje i skladištenje vodika i ugljika, kao dio šireg programa “neto nula,” a koji su zelene skupine već označile kao “veliku prijevaru.”
Barem retorički, čini se da je djelovanju u borbi protiv krize toksičnog onečišćenja i smanjenja bioraznolikosti određen prioritet.
Europski građani izloženi su “alarmantno visokim razinama kemijskih tvari,” koje ozbiljno ugrožavaju zdravlje ljudi i povezuju se s razvojem karcinoma, neplodnošću, gojaznosti/pretilošću te pridonose kolapsu biološke raznolikosti.
Međutim, umjesto da hitno donesu odluku o potrebi uklanjanja opasnih tvari s tržišta, 20. veljače 2024. donositelji odluka / političari sastali su se na privatnom druženju iza zatvorenih vrata s Big Toxics kako bi raspravljali o novom “europskom industrijskom dogovoru” (“Industrial Deal”).
Sastanak je održan u BASF-ovoj kemijskoj tvornici u Antwerpenu, a šokantna je činjenica da je navedeni sastanak organiziran pod pokroviteljstvom belgijskog predsjedavanja Europskom unijom. Belgijski premijer Alexander De Croo pridružio se predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen, regionalnim političkim čelnicima te skupini od 60 ili više korporativnih čelnika.
Na ovaj sastanak nije pozvana ni jedna nevladina organizacija, nisu pozvane ni lokalne zajednice iz područja Antwerpena koje pate od šokantnog onečišćenja PFAS “vječnim kemikalijama,” a belgijsko savezno ministarstvo za okoliš također je izostavljeno. (Napomena: PFAS – per- i polifluoroalkilne kemikalije).
Ovaj sastanak zatvorenog tipa bio je rezultat suradnje velikih kemijskih i industrijskih energetskih korporacija i njihovih lobističkih skupina, uključujući Europsko vijeće kemijske industrije (European Chemical Industry Council, CEFIC) i njegovu belgijsku članicu “Essenscia.”
Takozvani Zeleni dogovor
Novo istraživanje koje je proveo Corporate Europe Observatory (“Crying wolf pays off for chemicals industry” – objavljeno 19. 2. 2024.), razotkrilo je promjenu koja se dogodila u posljednjih nekoliko godina, od ambicije takozvanog Zelenog dogovora (Green Deal) da se uhvati u koštac s opasnim tvarima, posebno u potrošačkim proizvodima i znatno smanji / prepolovi uporabu pesticida, do sastanka održanog 20. veljače 2024. i promocije Industrijskog dogovora (Industrial Deal) sa zahtjevima za manje pravnih regulacija i više subvencija za plaćanje računa skupe energije.
Povezano s ovom ozbiljnom temom i problematikom, Corporate Europe Observatory je 2023. objavio dva važna teksta. Prvi tekst pod izvornim naslovom “Chemical romance: how politicians fell for BASF” (“Kemijska romansa: kako su se političari zaljubili u BASF”) objavljen je 15.03.2023.
A 19. 11. 2023. objavljen je drugi tekst pod izvornim naslovom: “Sabotaging EU Pesticide Reduction Law” (“Sabotiranje zakona Europske unije o smanjenju pesticida”) koji govori o lobističkim tehnikama koje industrija pesticida koristi za sabotiranje zakona EU-a o smanjenju uporabe pesticida (Sustainable Use Regulation, SUR).
Industrijski dogovor
Naime, komponente ‘Industrijskog dogovora’ mogle bi uključivati obvezu izbjegavanja većeg zakonodavnog “tereta” za industriju i potporu pristupačnim cijenama energije – ali samo za industriju, ne i za obične potrošače.
Konkretno, istraživanje ističe kako je CEFIC-ova procjena utjecaja na aspekte “Green Deala” slijedila ustaljenu strategiju industrijskog lobija. Brojke u studiji impliciraju katastrofalan učinak na industriju zbog strožih propisa o kemikalijama. Ipak, podatci su se uglavnom temeljili na vlastitim procjenama velikih kompanija o troškovima i zanemarivali su, na primjer, ekonomske mogućnosti koje bi mogle proizaći iz razvoja sigurnih i održivih alternativnih kemikalija te koristi za zdravlje i okoliš koje bi uslijedile.
Kemijska industrija je u prošlosti primijenila taktiku “vapijućeg vuka” unatoč svojoj ekonomskoj snazi. Sada su političari na razini Europske unije i država članica usvojili širi narativ da kemijska industrija, zajedno s drugim industrijama koje intenzivno koriste energiju, trebaju javnu potporu.
(Napomena: “Crying wolf” / “vapijući vuk” – u prenesenom smislu znači tražiti odn. plačući vapiti za pomoć iako ju u stvarnosti ne trebaš).
Vicky Cann, istraživačica i voditeljica kampanje Corporate Europe Observatory, izjavljuje: “Šokantno je da čelnici Europske unije nastoje spasiti neke od europskih industrija koje najviše onečišćuju okoliš putem predloženog industrijskog sporazuma dok zajednice svakodnevno žive s posljedicama korporativnog onečišćenja. Industrija voli govoriti o takozvanom “teretu” regulacije i troškovima energije. Ali što je s teretom s kojim se građani susreću zbog onečišćenja okoliša, posljedičnim troškovima za javno zdravstvo i proračune za zaštitu okoliša u suočavanju s nasljeđem te krize i troškova života? Političari Europske unije moraju se probuditi pred taktikom industrije “vapijućeg vuka” i umjesto toga usredotočiti se na socijalno pravedna rješenja za klimatsku krizu, krizu bioraznolikosti i toksičnog onečišćenja. Umjesto privilegiranog pristupa i korporativnog zarobljavanja, vrijeme je za politiku bez toksina.
No, za kemijsku industriju i druge sektore koji se uvelike oslanjaju na fosilna goriva, ovaj industrijski sporazum ili dogovor je dobrodošao ishod za lobiste i industriju budući da sektoru prijeti “preopterećenje” propisima, posebno onima koji su obećani kao dio Strategije za održivost kemikalija u Zelenom sporazumu kao i u poljoprivrednoj strategiji od polja do stola (Green Deal’s Chemicals Strategy for Sustainability and Farm to Fork). Međutim, ovi i nedavni geopolitički razvoji događaja, poput visokih troškova energije, prijete nastanku deindustrijalizacije Europske unije jer se ovaj sektor tjera u inozemstvo; a upravo je kemijski sektor ključan za razvoj zelenog gospodarstva Europske unije i njezine digitalne ambicije – stoga je ovom sektoru potrebna podrška.
Iako industrija nastoji usredotočiti raspravu na takozvana “opterećenja” industrije, opterećenja zajednica i biološke raznolikosti izazvana krizom toksičnog onečišćenja često se zanemaruju.
Industrija se također žali zbog udara na svoju prodaju i profite u slučaju uklanjanja opasnih tvari s tržišta. Istovremeno, udar na javnu blagajnu, koji se kreće u milijardama i milijardama zbog rješavanja utjecaja toksičnog onečišćenja na zdravlje ili pokušaja čišćenja iz okoliša – ne uzima se u obzir.
Prema Eurostatu, kemijska industrija bilježi stabilan rast u posljednjih deset ili više godina. Zbog toga je još značajnije da će desetljeća i desetljeća korporativnog donošenja odluka koje su stavljale opasne tvari u potrošačke, industrijske i poljoprivredne proizvode na prvo mjesto, sada očito biti nagrađena poslovnim industrijskim dogovorom.
Kao odgovor na industrijski ‘summit’ u BASF-ovoj tvornici kemikalija koji je održan 20. 2. 2024., koalicija nevladinih ekoloških organizacija i organizacija koje se zalažu za transparentnost i odgovornost objavila je otvoreno pismo belgijskom premijeru De Croou, osuđujući ovaj šokantan primjer korporativnog zarobljavanja predsjedavajućih zemalja Euroske unije te zahtijevajući ukidanje povlaštenog pristupa za industrije koje onečišćuju okoliš.
A u ponedjeljak, 19. veljače 2024., uoči održavanja industrijskog ‘summita’ u Antwerpenu 20. veljače, ekološke organizacije i pokreti organizirali su alternativni ‘summit’ u Antwerpenu, okupivši znanstvenike i sindikate kako bi raspravljali o alternativama za socijalnu i zelenu luku u gradu, a razgovarali su također i o zdravlju radnika i lokalnog stanovništva, znanstvenom stanju PFAS-a te kako poboljšati situaciju u Zwijndrechtu i Linkeroeveru.
Izvor:
- Corporate Europe Observatory: “Crying wolf win for chemicals lobby at Antwerp EU meeting;” 20. 2. 2024., https://corporateeurope.org/en/2024/02/crying-wolf-win-chemicals-lobby-antwerp-eu-meeting
- Vicky Cann (CEO), Corporate Europe Observatory: “How the chemical industry turned the Green Deal into an Industrial Deal;” 19. 2. 2024.; https://corporateeurope.org/en/2024/02/
