HDZ ni pregovarati ne smije o mjestu predsjednika Hrvatskog sabora
„Na pitanje koliko je za HDZ-u važno mjesto predsjednika Sabora, Plenković je kazao kako je to mjestovažno za svakoga, i to je jedna tema o kojoj se razgovara, a kako je za HDZ jako važno“, piše Večernji list drugog listopada. Prethodno sam čitao kako ucjenjivačka politička skupina zvana Most traži baš to mjesto – mjesto predsjednika Hrvatskog sabora. Ako ikoja tema mora biti izvan razgovora, pregovora HDZ-a i Mosta, onda je to predsjednik Hrvatskog sabora. Može HDZ dati i potpise Miloradu Pupovcu da formira Vladu. Primjerice, prvi podpredsjednik Furio Radin, ministrica graditeljstva Vladimira Palfi, ministar industrije (auto) Krešo Beljak, dakle s naglaskom na „stručnu“, usput i, doslovce, manjinsku, ali ne može se odreći mjesta predsjednika Hrvatskog sabora. Takva „teorija“ ne postoji jer bi dajući Mostu predsjedanje Hrvatskim saborom poništio rezultate izbora. Komu bi ga dao? Zastupniku koji je u Varaždinu i okolici promijenio skoro sve stranke koje su se tamo pojavile, pravno servisirao u rasponu od Josipovića, preko Željke Markić do Bože Petrova – i još promijenio identitet. Ili Boži Petrovu čelniku stranke koja to nije, nejasno što jest, udruga, zadurga, po-ruga, ali uspješna politička ucjenjivačka skupina, sa samo desetak posto zastupnika u Hrvatskom saboru sigurno jest.
Hrvatskom saboru od Račan-Budišine „reforme“ dvijetisućite sustavno se oduzima stožerna uloga u navodno, i „parlamentarnoj“ i „demokraciji“. Dnevno realpolitički, politmarketinški, medijski, izvana, iznutra ga se još dodatno gura u politički kut. Ruga se njegovim zastupnicima, (nekima doduše s pravom) oni postaju glavna meta napada neobaviještene, odnosno usmjereno obaviještene javnosti, dok pravi igrači odlučuju daleko od saborskih klupa, a još dalje od očiju puka, da ne napišem svjetine.
U „kancelariji“ „kancelara“ u Banskim dvorima, na jahtama raznih tajkuna, u stranim bankama, u Bruxellesu, u ložama, u birtijetinama (sitnice)… U dosadašnjem radu barem je većinski pobjednik izbora davao predsjednika Hrvatskog sabora. Izuzetak je bio za „šestoglave“ koalicije dvije tisućite kada je čelno mjesto dobio HSS. Prirodno je pripadao HSLS-u, ali ga Budiša valjda nije htio. Rezultat, pored ostalih: te dvije stranke danas više zapravo ne postoje. Istina, među predsjednicima Hrvatskog sabora bilo je svakakvih tipova, uključivo i časnih, no barem su bili iz stranke koja je na izborima osvajala nekakvu većinu. Predsjedničko mjesto u Hrvatskom saboru, ako kao ni Sabor, ne znači mnogo, osim formalno, govori nam tko je pobijedio na prošlim izborima, makar i u „foto finišu“, za prsa, za zaveslaj. Zato HDZ ne da ne može prepustiti ga Mostu, već o tome ne može ni pregovarati.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više