Get Adobe Flash player

"Istoričari" i nostalgičari protiv hrvatskoga jezika

U Beogradu donesena nova deklaracija o "zajedničkom...

Crno bijelo u Corona koloru

Crno bijelo u Corona koloru

Miroslav Škoro jest onaj koji će krojiti novu Vladu s ambicijama da...

Gospodarsko uništenje Istre od strane IDS-a

Gospodarsko uništenje Istre od strane IDS-a

IDS-ovi autonomaši napadaju sve, pa i Katoličku...

Mitovi i simboli oko nas

Mitovi i simboli oko nas

Živjeti u snovima znači biti mjesečar     "Ne...

Ne stoji Frljićev rasni argument

Ne stoji Frljićev rasni argument

Zar je Aleksandra Zec ubijena, a ostalo 401 hrvatsko dijete poginulo u...

  • "Istoričari" i nostalgičari protiv hrvatskoga jezika

    ponedjeljak, 22. lipnja 2020. 14:48
  • Crno bijelo u Corona koloru

    Crno bijelo u Corona koloru

    četvrtak, 25. lipnja 2020. 14:31
  • Gospodarsko uništenje Istre od strane IDS-a

    Gospodarsko uništenje Istre od strane IDS-a

    ponedjeljak, 22. lipnja 2020. 14:41
  • Mitovi i simboli oko nas

    Mitovi i simboli oko nas

    četvrtak, 25. lipnja 2020. 15:07
  • Ne stoji Frljićev rasni argument

    Ne stoji Frljićev rasni argument

    četvrtak, 25. lipnja 2020. 15:01

Bolna, upozoravajuća i zaboravljena upozorenja Dubravka Jelčića

 
 
U šarmantnoj pozi, moderni poganin/najmio ga stranac, da nam metne lanac. Taj klatež, što o pravdi blebeće/on za korist tuđu laže, kleveće.
Antun Gustav Matoš
 
Nema tako dugo kako nas je napustio veliki hrvatski domoljub, vrhunski intelektualac, jedan od najznačajnijih poznavatelja povijesti hrvatske književnosti, ali i kulture, politike i povijesti, hrvatski akademik Dubravko Jelčić. Njegove knjige trebala bi naći mjesto u svakom hrvatskom domu. Napose: Povijest hrvatske književnosti, Antun Gustav Matoš, 100 krvavih godina – XX stoljeće u hrvatskoj povijesti i Nasilje žalosnih uspomena. Na početku ovoga mojeg priloga pozvat ću se na njegovu knjigu: Nasilje žalosnih uspomena, objavljenu u Zagrebu, 2012. u nakladi P.I.P. Pavičić. Među inim u njoj nas Jelčić podsjeća na dva značajna imena hrvatske povijesti: Ivana Viteza od Sredne i hrvatskog časnika Luja Vargu. Njih dvoje dijeli vremensko razdoblje od 472 godine. Tako su o ukupnom stanju hrvatskoga naroda, navodeći ono loše i opasno za sam njegov opstanak, pisali 1445. Ivan Vitez od Sredne, hrvatski humanist zagrebačkom kanoniku Pavlu Ivaniću, te hrvatski časnik Lujo Varga u svojoj, danas zaboravljenoj knjizi Iskra hrvatskog domoljublja, objavljenoj 1917. godine u nakladi Društva sv. Jeronima. Što su to ova dva naša značajna pregaoca zamijetili - navedimo samo taksativno: častohleplje, sebičnost, osvetljivost, neslogu, razdor, kavgu, lakomislenost i povodljivost za tuđinštinom, neukost i neobrazovanost, nisku prosvjetu, nepismenost, nerazvijenost čuvstava dužnosti, nestanak ćudorednosti ili nabožnosti, slabo ili nikakvo čuvanje zdravlja, nedovoljnu razvijenost hrvatske narodne svijesti, nehajstvo, ravnodušje, sebeljublje i škrtost moćnika i imućnika, nestalnost u važnim i odlučnim pothvatima, razdražljivost i prenaglost u duševnom pogledu…
https://www.hrt.hr/media/tt_news/jelcic2822020ww.JPG
Dubravko Jelčić
 
Od Vargine do Jelčićeve knjige prošlo je pak sto godina. Raščlanjujući našu tragičnu povijest, a napose zadnjih godina svog bogatog života u njoj, Jelčić nadopunjuje Vitezove i Vargine objekcije novima kako ih je on vidio u novoj suverenoj hrvatskoj državi. Opet taksativno: restauracija komunizma, rast kroatofoba svih vrsta, gluposti i izdaje hrvatskih vlasti, diskreditiranje svih vrijednosti, nesigurnost, nemir i strah, nered, neodgovornost i kaos na svim društvenim razinama, bezvoljnost i apatiju koji nas vuku u ponor balkanske krčme, nepoštivanje svih autoriteta, ponižavanje i izrugivanje te razaranje domoljubnih vrijednosti – napose kriminaliziranje Domovinskoga rata, po Hrvatskoj pljuje svaka inozemna bitanga i domaći šljam a vlasti zbog svoje sluganske pozicije prema gospodarima o kojima elite ovise  ne reagiraju smatrajući to svojom demokratičnošću!?, narod se uvukao u sebe i guta svoju bol znajući da živi u državi u kojoj manjina vlada nad većinom, Hrvatsku danas predstavljaju vješto prikrivene elite neoboljševičkog tipa, koje djeluju pritajeno ali i veoma odlučno zaštićene od vlastodržačke oligarhije i pripadnika bivšeg antihrvatskog totalitarnog sustava - služe istom cilju, a znaju slušati, Hrvatskom uz njih vladaju masonsko-globalizacijske velmože koje imaju svoje predstavnike u vrhovima ovdašnjih vlasti, koji zajedno žele i rade na tome da se ovaj narod stidi svoga imena, svojih simbola, svoje zastave, svojih pobjeda.
 
Odlazeći s ovoga svijeta Jelčić nam je uputio poruke koje bi nas trebale duboko dirnuti, zabrinuti, potaknuti na razmišljanje, budnost i spremnost na dobra djela u našem hrvatskom domu, kao i otpor brojnim nam štetočinama i izdajnicima. Upamtimo Jelčićeve riječi za svagda: Hrvatska bez nacionalnog ponosa, bez građanske sigurnosti, bez društvene pravde, bez međusobne solidarnosti, bez poštovanja zakonitosti, bez svijesti o sebi i bez sposobnosti da primjereno kažnjava sve oblike destrukcije, takva Hrvatska nije dostojna svoje prošlosti, nije Hrvatska kakvu smo zamišljali i kakvu želimo. Takva Hrvatska – takva, kakva je danas – nije djelo hrvatskih domoljuba nego hrvatskih neprijatelja, koji je upravo takvu žele jer znaju da je takva nesposobna za slobodu i samostalnost. (str. 125.)
 
Jelčićeva sjajna, točna i bolna opažanja poslužila su mi za uvod u temu izbora u kojima bi naš narod trebao izabrati zastupnike dostojne njene današnje teške, neizvjesne i kaotične situacije, odstranjujući sav antihrvatski talog koji guši dušu hrvatskoga čovjeka i koji ga s našom domovinom vuče u propast. Taj talog, otpad, šljam različitog je karaktera, svjetonazora, razmješten posvuda u vlasti i oporbi, medijima, ustanovama, društvima, udrugama… Vrlo često izdašno financiran našim novcem, trudom i zalaganjem naših ljudi. Njega nije teško prepoznati bez obzira što se, napose u predizborno vrijeme krije iza tobožnjih interesa hrvatskoga naroda, hrvatskog društva, hrvatske kulture, katoličke crkve, obitelji, ne prezajući od laži i obmana. I tako će sve biti dotle dok, uz razgranatu mrežu antihrvatskih medija, lažima i obmanama dobi glasove hrvatskih ljudi da bi potom nastavio, sa starim partnerima i na starim pozicijama, projekt uništavanja hrvatskoga naroda i države.
 
U kakvoj mi to državi živimo?
 
U državi koja se, po brojnim pokazateljima – napose gospodarskim, nalazi na samom dnu Europske unije. Blagi rast BDP-a od 2,3 posto predviđen prije korona krize za ovu godinu, razvojno ne rješava nikakve nagomilane gospodarske probleme koje već dvadeset godina stvaraju i međusobno jedna drugoj ostavljaju hadezeovsko-esdepeovske vlade. S korona krizom dolaze još teža i neizvjesnija vremena. (Nova nezaposlenost, pad i nestanak brojnih proizvodnji, nastavak kolapsa poljoprivrede, izostanak izvoza, sumrak turizma, enormna zaduživanja, mogući novi iseljenički val…). No, za vladajuće je korona kriza dobro došla. Prekrila je sve neuspjehe Plenkovićeve tiranije.
 
U državi, koja osim turizma, nema potentnu nijednu gospodarsku granu. Propala je brodogradnja, veći dio industrije, poljoprivreda je u potpunom kolapsu, zemlja je demografski potpuno opustošena – gotovo 300 tisuća mladih i obrazovanih ljudi je u Plenkovićem mandatu napustilo domovinu, za ono malo industrije i drugih djelatnosti nema radne snage. Ni za ugostiteljstvo ni  turizam! Zemljom vladaju uvozni lobiji koji uništavaju domaće proizvodne potencijale. Korona kriza pokazala je što zapravo od strateških proizvoda imamo, odnosno nemamo, čak ni u robnim zalihama!
U državi koja je među zadnjima u EU-u po interesu stranih investitora za ulaganjima. Kakav je interes prema drugim, nama primjerice susjednim zemljama, nemoguće je saznati iz ovdašnjih medija, kao ni iznose povlačenja sredstava iz europskih fondova. Samo je za susjednu Sloveniju interes stranih investitora pet puta veći nego za Hrvatsku!
U državi čija Vlada u svom mandatu nije cjelovito provela ni jednu jedinu nužnu i obećanu reformu. Od ekonomije, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, zdravstva i socijalne skrbi, školstva, kulture i obrazovanja, javne uprave bez obzira što svakodnevno slušamo i gledamo obmane i laži premijera, ministara i dužnosnika od njega postavljenih i njemu privrženih medija.
 
U državi u kojoj Vlada u četiri godine svoga mandata nije u stanju riješiti pitanje ratnoga zrakoplovstva i vlastito čuvanje hrvatskoga neba. Premijer, znajući od američkog veleposlanika da posla s Izraelom, u kojima je sudjelovao ministar Krstičević, ništa ne će biti, oprao je poncijepilatovski ruke. Umjesto da ministar Krstičević tada dade ostavku i pokaže kako je car gol, nastavio je i dalje blamirati sebe i svoju čast, umjesto da je pokazao gdje je bit problema. Na kraju je Plenković u drugim tragičnim uvjetima, za koje Krstičević ne snosi odgovornost, bez problema razriješio svoga – odanog ministra!
 
U državi u kojoj je izvršilo suicid preko 3500 njenih branitelja, u kojoj se ruše i premještaju obilježja njihovih legalnih postrojbi, uništavaju spomenici hrvatskih branitelja, stidljivo istražuju mjesta njihovih pogibija i neuspješno od neprijatelja traže podatci o mjestima njihovih stradanja, kako znamo više se vlast razmeće prijedlozima o novoj regionalnoj (proeuropskoj -prozapadnoj?!)konfiguraciji Balkana?! sa Srbijom nego o traženju poginulih i nestalih i ratne štete, sustavno se krše pravila branitelja na zaposlenje (npr. NP Krka) na koja ne reagira ni Plenkovićev ministar branitelja ni udruge branitelja?!
 
U državi čija se Vlada nelegalno miješa i onemogućuje referendumske inicijative (Venecijanska konvencija) ili vara narod netransparentnim objašnjenjima: novi izborni sustav, Istanbulska konvencija, Marakeški sporazum. Bez javnih raspra i objektivnih znanstvenih pokazatelja Vlada i HNB su ušle u procedure ulaska Hrvatske u euro zonu. Što o tome misli ovaj narod vladajuće ne zanima!? Vlada uvodi elektronsko rješavanja pitanja državnih institucija i potrošača, ali ne i dopisnog i elektroničkog glasanja, jer to ne paše bratskim partijama SDP-u i HDZ-u. Nismo tobože spremni na to, govorio je još ranije Plenkovićev kadar i uzorni sluga Kuščević, i u korona krizi negativan u bračkom Nerežišću. Zaboravljen kao i svi koji će u našoj povijesti ostati kao bijedne figure poltronstva, sluganstva i nacionalne izdaje.
 
U državi koja preko Ministarstva kulture Plenkovićeve pouzdanice Koržinek daje izdašna sredstva za financiranje antihrvatskih filmova, različitih sličnih  kulturoloških projekata, novina preko kojih se vrijeđa hrvatski narod i hrvatski branitelji, srpsko-jugoslavenskih partizanskih ustanaka, Titova  turističkog broda Galeb, proslavu Sutjeske i partizanske epopeje gdje se stvarala nova tamnica hrvatskom narodu, obilježavanjima ulaska srpsko-četničkih jedinica u tzv. oslobođenje Zagreba – dakako bez hrvatskih partizana. Nosilac vijenca na Sutjesci postaje u Plenkovićevoj vladi zadužen za hrvatsku obranu?! Kada drugi vide što se postiže poklonstvom i ovakvim mračnim dijelima takvi bi rado pohrlili da se poklone svima na  koje bi ih ta spodoba poslala. I ovaj će imati zavidno mjesto u hrvatskoj povijesti izdajnika i hulja. Takav popis Hrvati bi konačno trebali izraditi. Ako imamo liste zaslužnih i slavnih zašto ne bi imali i liste izdajnika, zloduha, hulja i juda?
 
U državi u kojoj su javni i ini mediji pod kontrolom vladajućih. U općoj nestašici i sve težoj situaciji u kojoj se nalaze mediji i novinari, pisani i elektronski, ruka pomazanja vladajućih itekako je važna – ruka ruku mije. Svakodnevno smo izloženi nekritičkim i priglupim novinskim pitanjima voždu Plenkoviću, ministrima i državnim dužnosnicima i očekivanim odgovorima. Kroz medije koračaju uglavnom ista lica, najčešće i sve više iz idejne ropotarnice bivšega jugo-srpskog ili Titova režima. Pojedine osobe neovisnoga tipa samo su lažna slika tzv. slobode medija. Sve u svemu med i mlijeko. Vlada rješava sve i sva, usprkos nasljeđu bivših, opet bilježimo rast, uspjeh nekog OPG-a predmet je svih emisija HTV-a ali propast preko 3.500 OPG-ova nije vijest, itd. itd. HTV u beskonačnost prenosi veleumna baljezganja Plenkovića o tome kako bi oni u Africi bili sretni da žive u njegovu raju i sl. Najveći dio novinara, urednika i glasila promovira novi vrli svijet Plenkovića, njegovih partnera, poltrona i slugu u antihrvatskoj i antituđmanovskom HDZ-u. U najveći dio medija koji su pod paskom Plenkovića i njegovih pasdarana onemogućen je pristup hrvatskim domoljubnim  novinarima, znanstvenicima i publicistima.
 
U državi u kojoj se ruše i obeščašćuju spomenici i spomen obilježja pripadnika Domovinskog rata, objekti Katoličke Crkve, simboli hrvatske kulture, snimaju i nagrađuju antihrvatski filmovi, plaćaju obilježavanja srbo-četničkih ustanaka protiv hrvatskog naroda, organiziraju i potpomažu obilježavanja laži o jasenovačkom radnom logoru, financiraju velikosrpske novine Novosti – novovjekovni Srbobran, koje već godinama pljuju po hrvatskom narodu i njegovoj državi…
U državi u kojoj je uz sve navedene činjenice Plenkovićava vlada ostala bez najvećega dijela ministara, zbog sumnji i istraga za korupciju, nesposobnost, neodgovornost, sukoba interesa… Sve te ministre osobno je postavio premijer Andrej Plenković koji za tu blamažu, dakako, ne snosi nikakvu odgovornost! Odgovorni su oni mudraci iz Nacionalnog vijeća HDZ-a koji su suglasni sa svakim glupim i sramotnim potezom svojega šefa.
 
U državi u kojoj živi oko 90 posto katolika i u kojoj se na sve nepravde i ponižavanja katoličkih vjernika, objeda na račun Crkve i uloge vjernika u izgradnji društvenih institucija, ne čuje riječ te iste Katoličke crkve i značajnog dijela njenih velikodužnosnika. Na čelu te Crkve bili su biskupi: Bauer, Stepinac, Šeper, Kuharić. Pluskvamperfekt.
 
Tko je na čelu takve države i tko izabire/nameće takve spodobe?!
 
Na hrvatskom tronu sjede svjetonazorska braća. U Banskim dvorima Andrej Plenković a na Pantovčaku Zoran Milanović, čuven po tome što je državu kojom predsjeda nazvao slučajnom? S obzirom na Milanovićeve slabašne ovlasti, osim vrijeđanja i mržnje prema hrvatskom narodu, braniteljima, nepoznavanju hrvatske kulture i povijesti, vlastitoj bahatosti i kućnom neodgoju  mi ćemo se osvrnuti na onoga iz Banskih dvora, koji, kao što vidimo i svakodnevno osjećamo, odlučuje o sudbini našega naroda i naše domovine. Čovjek koji se u najtežim danima obrane domovine smucao i klatio po bijelo-svjetskim metropolama, poput njegova ideološkog brata s Pantovčaka.
 
Čovjek koji je doveden na čelo HDZ-a i izabran aklamacijom, poput Matoševa stiha s početka ovoga priloga, čovjek je koji je već na početku nagovijestio svoj mračni pohod na sve domoljubno i hrvatsko: u HDZ-u maknut ću sve radikalno i ekstremističko (što je to u Tuđmanovu HDZ-u bilo ekstremističko, za očekivati je da nam to pojasni Tuđmanov sin dr. Miro!?!),  maknut ću sve one koji se na slažu sa mnom, ja mogu što hoću, mogu na izborne liste staviti i ovce ako to hoću,(sve će to Nacionalno vijeće bez prigovora usvojiti!) u antihrvatskom  djelovanju velikosrbina Pupovca – svojega partnera ne vidi ništa spornog, oko sebe okuplja dvije vrste suradnika: jedne jugo-srpske - titoističke i  orjunaške orijentacije. Drugi, naoko hrvatski domoljubi služe mu za pokazivanje i prijevaru hrvatskog puka kako je tobože njegova orijentacija hrvatska, kršćanstva, domoljubno-braniteljska. Ovi drugi na različite su načine i pod različitim pritiscima i ucjenama, zabludama, naivnosti došli pod njegove skute. Najčešći razlozi su vlastohleplje, častohleplje, lukrativnost i moguće ucjene. Kod mnogih klupka su davno odmotana. Za vjerovati je da će se naći neka sposobna i hrabra  osoba koja će, za vijeke vjekova, staviti na papir taj soj slugu i poslušnika i razloge sluganstva. Pred izbore, bilo stranačke bilo parlamentarne, Andrej Plenković počinje hrvatovati. Najedanput su mu važni hrvatski branitelji, Macelji i Jazovke, Bleiburzi, Križni putevi, braniteljske udruge, Katolička Crkva i biskupi koje je do tada ogavno vrijeđao i prozivao kako ne znaju ni čitati ni pisati, djelo i lik dr. Franje Tuđmana o kojemu je, po pričanju njegova subrata s Pantovčaka, govorio veoma loše i posprdno, hrvatsko gospodarstvo, hrvatska vojska… U ovo vrijeme vožd ne govori puno o partnerima (nepopularnim u HDZ-u i narodu Pupovcu, Radinu, Vrdoljaku, Bandiću i njegovim stranačkim drugovima koji su mu držali vlast) ali, čim na ovaj ili onaj način dobije izbore, u prvom redu će ponovno biti Milorad Pupovac i ideološki njemu slični Miloradi, uz kulisu u kojoj će biti različiti Jandrokovići, Bačići, Medvedi, Anušići, Božinovići, Reineri…Iz ove već uzavrele predizborne kampanje spomenimo dva primjera. U prigodi obilježavanje bleiburške tragedije, najveće tragedije hrvatskoga naroda u povijesti, predsjednik Sabora Jandroković, uzvišeno govori o tragediji hrvatskih žrtava i kako bi tome trebalo podučavati mlade naraštaje. Taj isti Jandroković nema ništa protiv slavljenja lažnih jasenovačkih žrtava, srpskih mitova i desetljetnih laži s optužbama hrvatskoga naroda već sudjeluje u njima, taj isti Jandroković sudjeluje u obilježavanju okupacije Zagreba od strane srpsko-partizansko-četničkih jedinica na čelu sa velikosrbinom Kočom Popovićem i masovnim strijeljanjima i ubojstvima građana Zagreba, taj isti Jandroković nema ništa protiv financiranja i nagrađivanja  velikosrpskih filmova, poput onoga Dane Budisavljević o lažnom prikazivanju spašavanja kozaračke djece, taj isti Jandroković nema ništa protiv financiranja Pupovčevih Novosti kojima se vrijeđa i blati hrvatski narod i država. Drugi primjer vezan je uz obavijest koju je javnosti uputio hrvatski novinar i publicist Damir Borovčak  dopredsjednik Udruge Macelj 1945., a koja se odnosi na dolazak predsjednika Sabora, premijera i njihovih suradnika na obilježavanje 75 obljetnice maceljskih žrtava. Boravčak kazuje: Nisu obavijestili Udrugu Macelj 1945. o planiranju dolaska predsjednika Sabora i Vlade u Macelj, koja ih je tamo godinama pozivala, a ove godine zatražila pokroviteljstvo Hrvatskoga Sabora povodom 75 obljetnice maceljskih zločina. Odgovor na zatraženo pokroviteljstvo nikada nismo dobili! Taj isti Jandroković slušao je besjedu svog stranačkog šefa u Macelju gdje je na sva usta globalistički upozoravao na opasnosti totalitarističkih ideologija, a jedan komunističko-totalitaristički sa zvijezdom petokrakom, preko svog pouzdanika ak. Kusića, ponovno je oživio. Ni jednom riječju nije spomenuo Titove staljinističke ubojice koje su počinile te stravične zločine, baš ni kao njegov subrat s Pantovčaka u Teznom šeretski izjavivši kako je netko pobio te ljude! Netko?! Eto posla za tog predizbornog Hrvata i domoljuba, Jandrokovića istoričara i Jandrokovića poslušnika! Kad to već nisu naučili u svojim obiteljima ni u njihovom okruženju. Jedino iz srpsko-jugoslavenske titoističke zločinačke  istoriografije.
 
Andrej Plenković – Grga Anđelinović 21. stoljeća
 
Andrej Plenković dolazi iz obitelji u kojoj su roditelji bili upućeni (inkluzivni, da uporabim riječi Andreja!) na rad i usmjereni na služenje u JNA i sveučilišne te savjetničke funkcije – visokog ranga, u komunističkim redovima. Otac Mario bio je sveučilišni profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, s kojega je morao biti maknut zbog škandala s ucjenama studentica i studenata, da bi se to ponovilo i na Grafičkom fakultetu na kojem je nastavio raditi nakon FPN-a. Prema nekim informacijama Savjetničku ulogu ostvarivao je prema pojedinim direktorima na RT Zagreb: Branku Puhariću (zadnjem ambasadoru Jugoslavije u Poljskoj koji se među malim brojem hrvatskih diplomata nije odazvao Tuđmanovom pozivu 1990. da pristupi hrvatskoj diplomaciji), Franku Vinteru, direktoru RTZ-a  (osvjedočenom pripadniku UDBE)  pa sve do čuvenoga velikosrbina Veljka Kneževića koji će nakon sklapanja diplomatskih odnosa Jugoslavije i Hrvatske biti i srpski ambasador u Hrvatskoj. Znalci govore o velikoj bliskosti Plenkovićeva oca i Kneževića, te njihovih obitelji, kao i simpatija Kneževićeve kćerke Tamare i mlađahnog Andreja. Možda bi hrvatska povijest krenula drugim putem da je gospodična Tamara bila agilnija, pa bi Andrej, poput oca u Sloveniji, završio u Srbiji. Za razliku od oca majka Andreja Plenkovića, prema riječima Andrije Hebranga, odigrala je veoma pozitivnu ulogu kod preuzimanja Bolnice JNA u Dubravi u kojoj je radila. Kakav je hrvatski domoljubni odgoj u tim okolnostima mogao steći današnji naš vožd ostaje pitanje za buduće istraživače! Dakako nije se mogao priključiti postrojbama hrvatske vojske kao ni njegov subrat s Pantovčaka. Anemija je slabašno opravdanje. Preko rektora zagrebačkog Sveučilišta Damira Borasa i Senata Sveučilišta progurao je da njegov otac bude izabran u zvanje profesora emeritusa. Ništa se ne smije prepustiti slučaju. U mladosti Andrej je bio privržen jugokomunističkoj ideologiji pa nije slučajno da je za svoj diplomski rad uzeo djelo slovenskog komunističkog aparatčika i Titova najbližeg suradnika Edvarda Kardelja. Zašto baš Kardelja? U TV raspri s protukandidatom dr. Mirom Kovačem za izbore u HDZ-u, isti je spomenuo tu činjenicu, ali nije rekao tko je bio Edvard Kardelj – Bevc i napose zašto je bio važan za hrvatske interese. Naime, Kardelj nije bio ništa manje zločinački orijentiran prema hrvatskom narodu nego Aleksandar Ranković! Spomenuo bih samo tri bitne činjenice: 1. Bio je jedan od najdosljednijih Titovih suradnika u obračunu s Andrijom Hebrangom koji je zastupao hrvatske nacionalne interese, 2. Kao slovenski nacionalist činio je sve da  poslije rata Istra uđe u sastav SR Slovenije, i 3. Zajedno s drugom Titom bio je u prvim redovima gušenja Hrvatskog Proljeća i pravedne borbe hrvatskog političkog rukovodstva i drugih hrvatskih političkih snaga za ravnopravnim položajem SR Hrvatske i hrvatskog naroda u jugoslavenskoj državi. U vrijeme hrvatske šutnje i otac Andreja Plenkovića na RTZ-u u svojstvu savjetnika ima značajnu ulogu! Pitam se znaju li o tome nešto i srpske obavještajne službe? Naše to ionako, pod Plenkovićevom svevlašću, ništa ne zanima!
 
Izbori za nastavak tiranske antihrvatske vlasti Andreja Plenkovića
 
Kako su ovdašnji epidemiolozi na čelu s ministrom policije Božinovićem, urbi et orbi, obavijestili narod da korona – čim se bliže izbori jenjava, Plenković i njegovi pasdarani počeli su hrvatovati, obećavati milijune projekata, hvaliti nepostojeće gospodarske uspjehe i reforme, ugled u svijetu i uspjehe u šestomjesečnom vođenju Europske unije, brzi oporavak gospodarstva i još veće stope rasta BDP-a od ogromna dva posto i sl. Sve to uredno bilježe i pronose Plenkovićevi režimski mediji uz razumljivu šutnju ovdašnjih novinskih udruženja: Hrvatskog društva novinara i Hrvatskog društva novinara i publicista(?!) Glavna tzv. oporbena partija SDP, slične ili istovjetne idejno političke orijentacije Plenkovićevom HDZ-u – s naglaskom na staljinistički titoizam i jugoslavenstvo iskazuje spremnost za izbore. Bernardić i njegovi drugovi ne razumiju da njihov ideološki posao mnogo bolje obavlja Plenković i njegovi orjunaški drugovi u HDZ-u, te s te strane ne bi trebali biti zabrinuti za ishod izbora. Najmanju zabrinutost može imati Plenkovićev partner i istomišljenik Milorad Pupovac kojemu je ipak bolje u skutima Plenkovića i narodnog učitelja hrvatstva Jandrokovića. Prema anketama glavninu glasova ovoga jadnog i nesretnog naroda bi trebale ostvariti ove dvije partije: HDZ i SDP. Narod se zapravo izjašnjava između titoističko staljinističke ideologije Bernardića – Baltićevog tipa i orjunaške Plenkovićeve, tipa Grge Anđelinovića. U jednom tekstu napisao sam da je Andrej Plenković mnogo opasniji političar za hrvatske nacionalne interese od Grge Anđelinovića, odnosno da je Plenković Grga Anđelinović u 21. stoljeću. Detalje bi o njegovoj ulozi mogao ispripovijedati hrvatski povjesničar i domoljub u predizborno vrijeme  te jugoslavenski istoričar te Plenkovićev i Pupovčev slugan u postizborno vrijeme, Gordan Jandroković. Dakako, nakon Apisova brojenja glasova. Nama ostalim Hrvatima koji vidimo smrtnu opasnost ovih dviju bratskih partija i ideološku bliskost orijentacija njihovih vožda i saradnika, ostaje da se vratimo našem A. G. Matošu i jednoj od strofa njegove Stare pjesme iz 1909.
Domovino moja, tvoje sunce pada,/Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,/Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.
Nadam se da i zadnje nevjerne Tome znaju tko je stranac! Odakle je došao i kamo nas vodi, te kamo će potom šmugnuti?
 

Mijo Ivurek

Politička prostitucija

 
 
Dame noći se za lovu skinu
I mogu se kome god hoće dati,
Ali dobro znaju gdje je granica
Kad treba podvući crtu i na loptu stati.
https://reeecillinois.files.wordpress.com/2013/10/president-komsic-giving-a-gift-to-ui2.jpg
Kod hibridnih političara je sasvim drukčije.
Oni su se u stanju odreći vlastitih korijena,
Promijeniti identitet zbog udobne fotelje
Koja ispunjava sve moguće i nemoguće želje.
 
Stoga me ne čudi što je Beg državotvorni Hrvat,
Za „najvećeg Srbina“ okruniše Kusturicu,
A nekog našeg Željkeca iz čaršije
Amenovaše za Bošnjaka i poturicu.
 
Dame i gospodo, drugarice i drugovi,
Imali itko među vama spomena vrijedan,
Koji će stati pred zrcalo i vidjeti
Kako je jadan, malen, prolazan i bezvrijedan.
 

Pejo Šimić

Razotkriven fantomski paradržavni portal Faktograf.hr!

 
 
Jedini posao im je blokirati istinu u hrvatskom medijskom prostoru!
Kratko rečeno: Faktograf.hr je paradržavno kontrolno medijsko tijelo (vlast i zastupnici im prešutno daju to za pravo) koje će nepoćudni ideološki sadržaj proglašavati – fake newsom. Faktografovce treba zaustaviti, zabraniti im rad i to što prije! Jer, nakon što je George Soros godinama financirao ove i slične paradržavne tvorevine, danas, a da toga nismo ni svjesni, financiramo ih mi - porezni obveznici
Faktograf. Hr - hrvatska verzija Ministarstva istine - ima jedan ured i nekoliko činovnika, ali na dobrom je putu da postane krovno Ministarstvo istine u Hrvatskoj, istine koja već sada, u startu, pokazuje da im je jedini i glavni posao blokirati istinu u hrvatskom medijskom prostoru.
https://www.technobuffalo.com/sites/technobuffalo.com/files/styles/large/public/wp/2011/08/xbox-720-controller.jpeg
Na službenim stranicima ovog fantomskog portala stoji: “Faktograf. Hr je jedini hrvatski medij specijaliziran za fact checking, tj. provjeru činjenične točnosti tvrdnji u javnom prostoru. Faktograf je dio International Fact Checking Networka (IFCN), međunarodne mreže organizacija posvećenih fact checkingu. Faktograf je pokrenut 2015. godine kao zajednički suizdavački projekt Hrvatskog novinarskog društva i Gonga. A svima nam je poznato da je GONG godinama financirao jedan od najvećih svjetskih monstruma George Soros. Pametnome dosta! Logičan slijed je povezivanje Faktografa s hrvatskim Facebookom što se i pokazalo kada su na sve načine pokušali zaustaviti našu objavu da je podignuta kaznena prijava protiv direktora facebooka Saše Cvetojevića koji već duže vrijeme na razno razne načine pokušava zaustaviti rad IPL-a (blokiranjem linkova, blokiranja dijeljenja, brisanjem komentara....)
http://istinomprotivlazi.com/novosti/2672-uzvrtili-se-faktografovci-monsantovi-placenici-zbog-kaznene-prijave-protiv-direktora-facebooka-za-hrvatsku-sase-cvetojevica-i-drugih-zbog-vise-kaznenih-djela-povrede-zakona-o-elektronickim-medijima
 
Prema objavljenim podacima, pokretanje i rad Faktografa financirano je sredstvima zaklade National Endowment for Democracy, a potpomaže ga i Državno tajništvo SAD-a, preko američkog veleposlanstva u Zagrebu. A to sve govori. Nedavno je u Saboru usvojen Zakon o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma. Gong je tijekom javne rasprave svesrdno podržao donošenje novog zakona, a prema napisima na njihovim stranicama, poput “Korisna, ali nedostatna regulacija referenduma”, ta se aktivistička udruga, očito, zalagala za još oštriju regulaciju financiranja referendumskih inicijativa – obuzdati rastući referendumski pokret koji je stasao u okvirima konzervativnih katoličkih udruga.
 
Gong, ali i druge udruge – poput Kuće ljudskih prava, Gljopa ili Documente – su zapravo rezervne vojske sluganskog HDZ-a i SDP-a, za javnost ljutih protivnika. Na Zapadu su davno shvatili kako su društvene mreže prostor koji se lako može zlorabiti u cilju političkog, propagandnog, ali i obavještajnoga rata. Zbog toga se sve češće koriste pojmovi poput – fake news i rata s fake news na internetu. Devedesetih godina 20. stoljeća, upravo su bivši komunistički dužnosnici i državni intelektualci, prednjačili kao osnivači i voditelji brojnih udruženja za zaštitu ljudskih prava. Naravno, sva ta udruženja direktno su financirale zapadne vlade ili instituti koji su propagirali demokratska i otvorena društva.
U te organizacije u Hrvatskoj, upumpani milijuni dolara, međutim, nitko ne može kazati koji je to njihov doprinos – demokratizaciji javnog života u Hrvatskoj. Kao što su budno pratile trendove devedesetih, tako su i danas namirisale – dobar posao. Naime, za obračun s fake newsom, Faktograf je prošle godine uprihodio više od sto tisuća dolara….
 
Nedopustiv Faktografov nadzor
 
Uloga koju je društvo s Faktografa namijenilo samo sebi, neka je vrsta – Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa u svijetu medija. No, nakon ulaska u Facebookov program kontrole lažnih vijesti i dezinformacija, Faktograf je dobio i alat za ograničavanje nepoćudnih informacija. Naime, svakoj vijest koju Faktograf negativno ocijeni, onemogućava se širenje putem Facebooka. Na taj način je Faktograf, na određeni način preuzeo ulogu Vijeća za elektroničke medije koje je, u skladu sa zakonom, jedino ovlašteno sankcionirati širenje dezinformacija, neprimjerenog sadržaja i govora mržnje u hrvatskom medijskom prostoru.
 
Što je sve sporno u činjenici da jedan portal preuzme ulogu nadzornog medijskog tijela u RH:
- Instrumente sankcioniranja dodijelila mu je globalna medijska korporacija, suprotno važećim zakonima RH;
- Projekt se financira sredstvima strane vlade, a utječe na društveni i politički život u RH;
- Ljudi koji rade na Faktografu nisu prošli nikakav proces provjere ili javnih natječaja i uglavnom su birani po ideološkom i svjetonazorskom ključu…
 http://istinomprotivlazi.com/uz-kavicu/886-ovo-dvoje-multi-kulti-novinara-bilmeza-denuncijanata-dokolicara-mizantropa-bolje-receno-soroscadi-bivsi-urednik-i-sadasnja-urednica-faktografa-hr-ocjenjuju-tocnost-objavljenih-postova-i-komentara-na-facebooku-nevjerojatno
Upravo posljednja točka – odnosno odabir ljudi koji su postali svojevrsno kontrolno tijelo hrvatskog medijskog prostora – budi tešku sumnju u prave namjere ove družine. Riječ je mahom o novinarima lijeve političke orijentacije, koji su zanate učili u medijima poput Indexa, Novosti, Lupiga.com i Novog lista. Kada malo bolje uđete u opus autora, jasno je kako je njihov rad više prožet političkim aktivizmom nego objektivnim i nepristranim novinarstvom. …?
Projekt se financira sredstvima zaklade koja za cilj ima otvoreno i slobodno društvo, a njegovi provoditelji bi zabranjivali, kontrolirali, a vjerojatno, kada bi imali i tu moć – zatvarali…! Ovakav projekt se mogao i očekivati. Naime, posljednjih godina dosta se razvila konzervativna i nacionalna medijska scena. Uglavnom zahvaljujući internetskim portalima. Zato je i logično da se Faktograf pojavio u „pravo vrijeme“ kako bi ograničio rast desne (konzervativno-nacionalne) medijske scene.
 
Kratko rečeno: Faktograf. hr je paradržavno kontrolno medijsko tijelo (vlast i zastupnici im prešutno daju to za pravo) koje će nepoćudni ideološki sadržaj proglašavati – fake newsom.Faktografovce treba zaustaviti, zabraniti im rad i to što prije! Jer, nakon što je Soroš godinama financirao ove i slične paradržavne tvorevine, danas, a da toga nismo ni svjesni, financiramo ih mi - porezni obveznici. Kao što financiramo i zastupnike u hrvatskom i EU parlamentu koji donose zakone (čast iznimkama) protiv interesa hrvatskog naroda – protiv Boga i čovjeka. A kako ove dvije fantomske družine Faktograf.hr - Saša Cvetojević (Facebook. hr) rade "u interesu promicanja istine", najbolje govore ova dva primjera (a ima ih bezbroj, što smo i naveli u kaznenoj prijavi protiv Cvetojevića i drugih):
 
NAPOMENA: Upadaju nam u računalo, mijenjaju slike na objavama, iskrivljuju riječi, blokiraju linkove, usporavaju na serveru, blokiraju admine na našoj fb stranici

Pišite nam na naš mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Čitajte nas na našem portalu: http://istinomprotivlazi.com
Komentirajte na našoj fb stranici: https://www.facebook.com/istinomprotivlazi1/
Opća deklaracija o ljudskim pravima: Član 19. 'Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice'
Do smrti se bori za istinu i Gospod će se boriti za te (Knjiga Sirahova 4,28)
 

http://istinomprotivlazi.info/novosti/889-razotkriven-fantomski-paradrzavni-portal-faktograf-hr-jedini-posao-im-je-blokirati-istinu-u-hrvatskom-medijskom-prostoru?fbclid=IwAR3vguPD5W6B1b8brJGCWYUEd36dwMk731Nu5IJv0sqAtg3PFXb_tauDgQ8

Anketa

Za koga ćete glasovati na izborima 5. srpnja 2020.?

Četvrtak, 02/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1504 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević