HrvatskaKevina Lađa by HF02/04/2014 Uz Cetinu Kamešnica blista obroncima sivim, na ljude uz Cetinu koji žito žanju; slutim snagu zemlje u bojama živim- žabar s lađom plovi, ka Milinom čanju. Zaojkalo grlo, otegnuto, žalno, melodiju staru, znanu od davnina… Otočko je srce prkosno i snažno; Počelo i usud – naša popudbina! Njišu se vrbe prepune ptica, odzvanjaju pjesmom puteljci i staze. Smiju se djeca, poznatih lica – kao mi nekad, niz polje gaze. Na Kevinoj Lađi planduje blago – Spokojno, sito, gleda na selo… Tu ognjišta lice, toplo je, drago, a vrijeme nježno, nabire čelo. I crkva tu drukčije, mekše zvoni, i kad je misa ili kad breca… Tješi k'o mater, pod krilo skloni, dijete što samo u mraku jeca. Skoro ko da sve je isto ko lani, il je to ipak, davno prije bilo… Al u mom srcu, djetinstva dani, traju ko pjesma, ojkavo, živo. Zdenka Bilobrk