Znamo tko je činio zločine protiv hrvatskoga naroda
Ovaj napis ima za cilj da povijesnim činjenicama dokaže tko je činio zločine na ovim hrvatskim prostorima, tko su zločinci, tko su veleizdajnici Hrvatske i hrvatskog naroda. Naime, za sve probleme u Hrvatskoj odgovor daju povijesne činjenice, uz uvjet da tu hrvatsku povijest nisu pisali Slavko ili Ivo Goldstein, Tvrtko Jakovina, Željko Jovanović i ostali antihrvatski velikosrpsko-komunistički ideolozi. Povijesne činjenice govore da su masovne zločine nad hrvatskim narodom vršili velikosrpski ideolozi, u skladu s Garašaninovim programom stvaranja Velike Srbije.
Veleizdajnici su jugokomunisti kao sudionici velikosrpske politike, izdajnici hrvatskog naroda koji su vodili politiku suprotno hrvatskim nacionalnim interesima. Istovremeno, i jedni i drugi hrvatski su narod optuživali da je zločinački i genocidan narod, zbog postojanja Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Međutim, NDH je bio pokušaj obrane hrvatskog naroda od srbočetničkog kundaka i noža. To i jesu razlozi zašto je ta srbočetnička mašinerija NDH takozvanom i zločinačkom tvorevinom.
Prema velikosrpskoj propagandi, Hrvati su proglašeni zločinačkim i genocidnim narodom, kako u Europi, tako po svijetu od Australije, Amerike i Kanade. Da je to tako vidjeli smo da je FIFA zabranila Josipu Šimuniću da nastupa u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Šimunić je nakom utakmice Hrvatska – Island 2:0 veselo uskliknuo: „Za dom“, a publika je uzvratila „Spremni“, jer je to po toj srbočetničkoj propagandi ustaški zločinački pozdrav. Činjenica je da je ustaški pozdrav bio „Za dom spremni“, ali se treba pitati što taj pozdrav znači i zašto je takav, i dokle će se Hrvatima utjerivati strah u kosti zato što su se cijelo stoljeće branili od srbočetničkog klanja. Naime, Za dom spremni, to je bio poziv Hrvatima u obranu vlastitog doma, Domovine i obitelji od srpsko-četničkih koljača i osvajača. Ta velikosrpska genocidna osvajačka politika traje u kontinuitetu od 5. prosinca 1918. godine kada je na Trgu bana Josipa Jelačića izvršen pokolj nad prosvjednicima koji su prosvjedovali protiv ujedinjenja s Kraljevinom Srbije.
S druge strane imamo srbočetničku narodnu pjesmu: „Slobo šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate“. To je vjerojatno protumačeno kao srpska narodna pjesma jer nitko od jugokomunističkih ideologa i civiliziranog svijeta ne reagira, pa ni prijatelji Srba iz FIFA-e, ili oni iz demokratske Švicarske. Vidimo da i domaći veleizdajnici, s Pantovčaka i Banskih dvora, ne reagiraju na Slobinu salatu, pa čak ni onaj demokrat za glavnim saborskim stolom koji sve nudi hrvatskim braniteljima, kao i njihov ministar, a oni opet nezadovoljni.
Zašto je Švicarska zabranila Marku Perkoviću Thompsonu da održi koncert u toj demokratskoj državi? Vjerojatno zato jer mu je i u vlastitoj državi, u puljskoj Areni bio zabranjen koncert da pjeva „ustaške pjesme“. Pa onda ne smijemo zamjeriti Švicarskoj i drugim europskim zemljama u kojima mu je bio zabranjen nastup. Valjda Damir Kajin i ostali hrvatski „domoljubi“ znadu što je to ustaška politika koju Marko Perković Thompsom širi preko svojih pjesama. Zabranjeno mu je također jer domoljub voli Hrvatsku, jer je hrvatski branitelj i što pjeva domoljubne pjesme, a za sve velikosrpsko-četničke ideologije, to su neprijateljske ustaške pjesme.
Nakon rušenja Berlinskog zida simbola komunističkog režima, nakon huškanja i ratnih prijetnji na Gazimestanu 1989. godine, da bi 1991. godine Miloševićeva armada izvršena vojnu agresija na Hrvatsku, hrvatski narod se suprotstavio agresoru, a Ivo Josipović kao jugokomunistički ideolog kaže da su politike 1991. bile pogrješne i da je zbog toga stradalo puno naroda. Dakle, opet je bilo pogrješno što su se Hrvati branili i suprotstavili srbočetničkom agresoru, a po Ivi, bilo bi uputnije da je dr. Franjo Tuđman preporučio Hrvatima da kleknu, kako bi četnički koljači lakše obavljali svoj program.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više